Postovi

Možeš li voljeti ožiljke kao što voliš osmijehe?

Slika
Da te pitam... možeš li voljeti moje ožiljke, kao što voliš moje osmijehe? Da te pitam, možeš li zagrliti kad boli i ostati? Da te pitam, možeš li nasloniti glavu na moje rame i osjetiti obrise ožiljka, a da te ne udalje od mene? Nemoj ostati ako ćeš pobjeći iz svijeta u kom nije lako biti. Nemoj se sakriti od toga da voliš nekog ko je drugačiji. Autor teksta: Milena Vujinović Slika je preuzeta sa sajta: Pixabay

Biti svoj

Slika
Biti svoj, moja zvjezda vodilja.  Uvijek sam se susretala sa ljudima koji bi znali reći da sam drugačija.  I danas je tome tako. Nisi kao mladi ljudi ovog vremena.  U početku, sam se pitala zašto me vide kao drugačiju.  Danas to zovu introvertna osoba. Prije sam i sama htjela razumjeti svoje biće koje je bilo i ostalo izvan šablona i kalupa. I onda nakon godina i godina, sam samo prihvatila svoje biće. Zahvalna, na tome što jesam.  Ne bih htjela da promjenim  put koji sam prešla niti jedan dio. Svaki dio tog puta, me izgradio i oblikovao u osobu kakva danas jesam, Sva ta neobičnost kojom su ljudi stavljali etikete na moje stavove i način života jednog sanjara, koji realno vidi svijet. Ono što moje srce i duša osjete, to sam ja.  Ne idem protiv tih osjećanja.  Zagrlim ih i hodim svojim putem, svojim koracima.  U patikama, jer cipele i ja smo više na Vi. Pišem ovo sve, jer gledam i vidim kako s' godinama mjerila sve više rastu i određuju ko si, izvana, sve manje ko si iznutra.  I kad

Sanjar

Slika
Zamišljam to vrijeme koje smo odaslali u ormare. Ovdje, možeš da hodaš slobodno, ali ostaješ ipak u svom krugu. Sad će tačno 55 dana kako nisam izašla izvan dvorišta.  U trenutku dok pišem to već postaje 56 dan. Sastaljam od komada drveta jednu kutiju. Prodajem ih na obližnjem trgu gdje budu umjetnici. Spakujem ih i onda naiđe trgovac, preuzme ih od mene. Svaki put me pita, kada ću ja otići do trga. Zna odgovor na to pitanje, ali ne odustaje. Inače je veoma uporan. Naučio je da sam buntovnik. Autor teksta: Milena Vujinović Slika preuzeta sa sajta: Pixabay

Čekala sam, da te ne čekam

Slika
Čekala sam, da te ne čekam, da dođeš kao lagani povjetarac i da listovi drveća zašušte. Čekala sam te u proljećnoj kiši da kapima iskažeš svoja osjećanja. Pisala sam noćima pogledom prema Mjesecu pozdrave.  Ostali su zabilježeni i stigli su do tebe. Pročitao si svako laku noć i ostavio pod jastuk.  Te tvoje šake zagrle noćne oblake. Imaš ti nježnosti na otvrdlim pečatima vremena što se urezaše u tvoje dlanove. I opet ove noći kao vitez pohodiš moje snove. Oklopima srca braniš djevojku i otvaraš joj odaje svoje duše. Znaš li da sam daleko od tvog dodira žica na gitari da čujem kako sviraš akorde pjesme koju smo zajedno pisali. Čekala sam, da te ne čekam, kad prve trešnje dozriju. Čekala sam, da te ne čekam, u trenutku kad pojačaš distorziju. I tada znam da signal tvoje gitare putuje do mene. Čekala sam, da te ne čekam, da dolutaš kroz trg sa tvojim šeširom, sjedneš na stolicu  i sviraš sa elegijom u srcu. Da i oblaci zaplešu opijeni tvojom melodijom. Da sviraš dok zvjezde vezu stihove M

Pričam o tebi zvjezdama

Slika
 Ovdje sam gdje te čekam kod one lampe i pričam zvjezdama o tebi. Autor teksta: Milena Vujinović Slika preuezta sa sajta: Pixabay

Sreli smo se

Slika
Prolazila sam ulicom to veče. Bilo je hladno. Sjećam se da sam sjela na klupu, da odmrim i da složim misli nakon radnog dana. Autor teksta: Milena Vujinović Slika preuzeta sa sajta: Pixabay

Pero vjetra

Slika
Probudili smo se u skrivenoj prostoriji.  Tražili smo vrata, a onda smo shvatili da su tu jedino prozori. Bilo je to vrijeme kad su vjetrovi dolazili u naletima i kad je bilo sigurno samo kad smo u kućama. Autor testa: Milena Vujinović Slika preuzeta sa sajta: Pixabay