Ostavi vatru da pucketa u kaminu i pustu tišinu. Obuj cipele i ponesi kofere. Da u toj tišini čujem tvoje korake. Zatvori vrata i ponesi ključ da zaključaš u sebi ono što osjećaš prema meni. Zakopčaj kaput svoj, da zima ti ne bude. Te tvoje usne ne ljube više, usne koje su voljele i koje su te ljubile. Kreni niz ulice, dok nosiš kofere, odaslaj jednu želju za sebe. Otvori knjigu, čitaj je tako da putuje do mene. Prođi kroz stanice, gledaj kako putnici zagrle voljene. Ne traži među njima nas dvoje. Preleti kao ptica kroz odaje srca. Zažmuri i otvori oči. Odmetniku noći izvadi ključ iz torbe i sakrij ga od sebe. Sjeti se beskrajnih daljina i kako sjedimo na divanu. Odašiljemo pozdrav novom danu. I baš svi ti trenuci na dlanove stanu. Ti si iluzinoist i učiniš da nestanu. Smiješ se, skupljam te čestice i stavljam ih u torbu da ih otvorim jednog dana. Ti odlaziš sa koferima u rukama. Otvaram torbu i puštam smijeh da se vrati na lice tvoje. Zaboravi šta osjećaš prema meni i samo kreni svoji