Postovi

Ti daješ smisao tišini

Slika
Snijeg pada...
Puste su ulice grada. Ljubav se prikrada, inspiriše i transformiše...
U ovo zimsko doba na keks sa kokosom miriše...
Mi šetamo...držimo se za ruke.
Ostaju stope u snijegu...
Oko nas planine, vukovi gospodari zime.
Dolazimo do našeg doma.
Ti upališ radio, pustiš laganu muziku, onu koja diktira emociju.
Dok se skuha čaj, ugrijaće nas zagrljaj.
Kad ljubiš, ne pitaš, kad voliš, ne skitaš, jer znaš da ljubav osjećaš.
Putevi zavejani, mi nasmijani...lijepi su s' tobom dani...
Vatra gori u kaminu, sjedimo na ćilimu, umotani u deku, sati teku...
Samotni vukovi čuju se u planini, slobodni žive u divljini.
Na prozoru odsjaj noći, gledamo kako noć u snježni pokrivač pakuje pahulje.
Ako struje nestane, upali fenjere, mećava je vani, mi sami...
Pijemo topli čaj, čuje se muzika, pucketa vatra iz kamina.
Na tanjuru keks sa kokosom, muzika opija, zimska idila.
U naručju tvom sam se skrila od zime hladne i noći tamne.
Naslonila glavu na tvoja ramena snena i zaspala.
Gdje vukovi noć…

Ko ispod leda, vatru gleda?

Slika
Tražim riječi...da poprave u meni svaki dio slomljeni.
Zapisane kao naljepnice da stavim na moju kožu i lice.
Da zaliječe rane za dane iza...
Izbliza je sve vrteška, što vrti se...
Jedan osmijeh na lice da stave i ostave.
Suza što je krenula niz obraz, molim je da zastane.
Sa ruku da skinu okove, i puste ih da olovkom po papiru slova napišu.
Ako mogu, tuge da obrišu i sreću upišu na moju adresu.
Na stol da postave razloge koji ne postoje.
Da ih poput pisama otvorim, u razloge koji postoje pretvorim.
Da srušim sve zidove što nigdje ne vode, da me oslobode.
Idem, još snage ima...na prstima žara, što se u pepeo pretvara.
Složeni dijelovi u meni...spojeni koncem...
Ja sam...ko sam...prepliću se misli...otvaraju mogućnosti...
Iz šešira poruku izvlačim, napisane riječi podvlačim...
Da ih zapamtim, kad se vratim, tamo gdje je sve onako kako nacrtah, dok sanjah...
Sanjam svaki dan, jer da ne sanjam život bi bio samo realan.
Gdje idem, dok su noći samotne i duge...
Zima prožima biće...zora sv…

Školski te volim

Slika
Reći ću ti kako te volim, prvo školski, a onda romantično...
Kad se u đačke klupe skupe sve pjesme koje sam ti napisala.
Po učionici rasula, ispod klupe sakrila.
Ti ih pronađeš sve redom, na tabli napišeš kredom.
Po papiru sjenčiš sliku, na tvojim rukama tragovi ugljena.
Stojim tu pred tobom, neka ruke tvoje osjenče lice moje.
Neće to biti slika na papiru, pred sobom imaćeš zbilju.
U tvom ateljeu gdje su sve slike uokvirene grafike...
Ti i ja na času matematike.
Dvije osobe poznate, traže unutar sebe osjećaje nepoznate.
Na času muzičkog zasvira gitara, prstima po žicama kažemo šta imamo i osjećamo.
Kad se noći udruže i nama pridruže, poput plašta nas ogrnu i ugriju.
Tada bićeš tu, tada biću tu...
Noćas sat kuca sporije i ptica rugalica se u kuću sakrije, da ne budi dvoje neka spavaju u zagrljaju.
Šta jeste, šta nije... na času književnosti reći ću ti novosti.
Napisah ti pjesmu koju samo ti odgonetneš.
uvijek se sa mnom u snu sretneš.
U misli mi se zapleteš, kosu raspleteš.
Na času he…

U zagrljaju snova, pisana su slova

Slika
Slušaj kako...ne, gledaj kako...
Kocke slažu, kocke ruše... Nekad su ljudski meridijani tako strani...
Ostani...u ovom prostoru. Osjeti atmosferu, u koferu...kao da neka bića stanuju...
Nije teatralno, kažem ti stvarno...
Čekaj...
Tiho hodaj na prstima...u ormar sve tajne stanu...zato ne govori sa usana ni riječ...
Jer, kad ormar otvoriš, koje odijelo oblačiš?
Ovo je pozorište...
Čuješ pljesak, vidiš bljesak svijetlosti...kažu odrasti...
Ko zna šta se događa u nama...
Nekad tišina, nekad galama...
Kalkulirane prognoze, društvena igra na štampanoj tabeli.
Zavrti dugme, riješi enigme...
Odaberi figuru, pronađi tekstualnu avanturu...
Komuniciraj sa likovima i okolinom.
Fokusiraj se na priču, jer pojedini dijelovi se ističu.
Okreni stranice, pogledaj korice i, u ogledalu svoje lice.
Jesu li ti u mislima leptiri ili lete...šeširi?
Zažmiri...
Dotakni prstima kapi vode što padaju niz vodopad tvojih želja...
U zagrljaju snova, pisana su slova...
Jedan korak, drugi korak ujednačen razmak...pr…

Nađoh te.... da te poljubim i kraj tebe ostanem

Slika
Gledao sam tu djevojku...
Činila se stvarnom, a tako nestvarnom.
Kao da su se kapi jutarnje rose skupile i, u nju pretvorile.
Ona je bila mirna voda koja teče i vatra koja plamti.
U istom trenutku mogla je da donese mir u moje misli i da ih razbukti kao plamen.
Pokušao sam sebi objasniti šta me toliko vodilo ka njenom srcu.
Nekad se ne može objasniti, samo se može izjasniti kroz poglede.
A ja...kao što znate nisam bio poeta...
Noć je vezla tkaninu sa slikom, opijena njenim likom.
I ja sam bio opijen...
Da se razumijemo lomio sam srca, lomili su srce moje.
Ali naučio sam biti odmetnik, dok sam volio, volio sam.
Kad bih osjetio da ljubav briše tragove, moji tragovi bi otišli.
Ali ona...ona je od prvog dana bila želja na mojim usnama, stanovala je u mojim mislima bez stanarine.
Imala je nešto što imaju žene...koje se pojave na stazi života kad ni pomislio nisi.
Te žene mogu ozbiljno da poremete dotadašnje stanje srca.
Koliko god želio da nije tako, priznajem da, kad je ona u pitanju src…

Tražim...da te nađem, pa da te zagrlim

Slika
Ostaju iza mene kilometri, preda mnom neznani putevi.
Tražim da te nađem...nisam odustao...
Tražim da te zagrlim...
Tražim da ti čujem glas...
Gdje si ostavila tragove i vode li do tebe, kroz ove puste gradove?
Gdje li se nalaziš, kojim putevima prolaziš, ti, što mi u snove dolaziš?
Kako da nađem djevojku kojoj ne znam ime?
Nacrtao sam njen portret, svaki dio njenog lica osjenčio sam olovkom.
Čuvam taj crtež i pokažem ljudima.
Odmahnu glavom, slegnu ramenima, tražim ženu s' imenom bez imena. Odlučio sam u sjećanju čuvati taj pogled, te nježne ruke i melodiju koju ima njen glas.
Veliki su prostori koje sam prešao, toliko lica ugledao, nijedno nije njeno.
Toliko stanica i kilometara, a ni jednog traga koji bi me odveo do nje.
Tvrdoglava je ova moja glava, ona ne spava.
Ostajem budan, tek pred zoru odspavam nekih sat vremena.
Preživljavam dane da bih živio za susret sa njom.
Ona se pojavila s' razlogom.
Stvarna je kao ova moja rana na ruci koju sam zaradio dok sam preskakao ogra…

Kad ljubav filmsku scenu složi...

Slika
Zavolio sam je...zavolio sam je druže.
Nisam htio, nisam smio, ali šta mogu kad sam je zavolio?
U klubu umjetnika srela je ona mene odmetnika.
Nisam je odmah primijetio, moje misli su lutale, dok su novine čitale.
Kad sam čuo njen glas, uputio sam pogled prema njoj.
Zaboravio sam na novine koje sam čitao, zaboravio na misli što se preplitaše u mojoj glavi.
Sjedila je za susjednim stolom...
Njen osmijeh...da ti je to vidjeti.
Oblake skloni, sunce pokaže...
Znaš druže, takve djevojke se rijetko nađu, takve djevojke se traže...
Pisala je čestitku, pomislio sam, možda piše mladiću kog voli.
Jer, nije mogla biti sama, ne, neko poput nje, nije mogao biti sam.
Kasnije će se pokazati da nisam bio u pravu...
Otišao sam do pošte kupiti čestitku, u nadi da će ona biti tu kad se vratim.
Bila je tu...
Nisam bio vješt sa riječima.
Ali tada sam pisao, riječi su dolazile, i brzo su popunile onaj bijeli prostor na čestitki.
Njenu adresu nisam znao, i ja šta ću, kako ću, ustanem, odem do džuboksa pust…