Postovi

Pročitaj i ne pitaj, pjesmu čuj i vjeruj

Slika
Znam da si ti pronašao naše zapise iz tog vremena.
Da ti, što čitaš ove riječi. Tvoj lik vidjeh u snu.
Više ne znamo šta živimo, a šta sanjamo.
Ti se pitaš ko sam? Ne pitaj, samo čitaj, biće ti sve jasno.
U tvom vremenu postoji naše, u našem vremenu tvog još nema.
Ti ne znaš da te gledam kroz staklo ogledala kako sjediš i čitaš zapisano na listovima papira.
Lenti se nalazi sa druge strane ogledala. To je moje ime.
Upravo se okrećeš oko sebe i pogledom tražiš nekog od nas.
Hroničaru vremena, nismo mi neko kog možeš vidjeti.
Mi bar nismo bili sami u skladište odaslani.
Ti si sam jedino što ja putem ovih papira s' tobom razgovaram.
Znala sam da ćeš biti tu, sve sam pripremila za tvoj boravak.
Vrijeme koje ćeš tu provesti, jednog dana će te do mjesta gdje smo mi dovesti.
Ni tu me nećeš pronaći. Uvijek odem.
Teško shvatljiva, izdvojena i odvojena od uobičajenog svijeta.
Vođa ekipe iz jednog razloga što je moj zbir brojeva bio različit od njihovog.
Duge su noći, znam dani su još duži. …

Stranci u noći, neznanci po danu

Slika
Zapisuje još jedan dan...
Još jedan dan u nizu, čeka reprizu prethodnog.
U režiserskoj stolici scenaristi. Pišu scene u hodu, da sa likovima popune polupraznu sobu.
Stvari ne govore, iste ne mogu da se u ljude pretvore.
Svako slovo nešto novo, a tako isto kao po tačno utvrđenom redoslijedu.
Da se tek ispiše, jer ponavljaš scene, a tražiš promjene.
Kroz pukotine između daski vidimo smjenu dana i noći.
Tri čovjeka odaslana prije pet godina na ovu lokaciju.
Animacija iz nekog stripa, po njihovom odabiru složena ekipa.
Za ljude smo stranci u noći, neznanci po danu.
Živimo u skladištu koje je već godinama napušteno.
Transportujemo reciklirani otpad i tako dolazimo do hrane i vode.
Biti izvan zidova kad te koraci vode i imati osjećaj slobode je nešto neopisivo.
Na rukama imamo žuljeve, koje osjetimo onog trena kad se novi dodaju na stare.
Pitali smo se zašto ovo mjesto i zašto baš nas troje?
Nakon nekog vremena, prestaneš da se pitaš. Odgovori se vraćaju poput bumeranga.
Isti su, prelaze i…

Sve su rekle noći leptirima ponoći

Slika
Čudan je to splet, u mom svijetu ne postoji moj svijet.
Meni je on odjek sna, meni je on isto što i ja.
Moje ogledalo i lik u njemu koji se odražava.
Iza zavjesa i paravana živim ljudima tako strana.
Jedan stan u potkrovlju, rode na krovu. Mojim prijateljima se zovu.
Pišem ne znam da li će negdje stići pisma spakovana u koverte.
Ali eto pišem, neko će pročitati. To ću znati onog trena kad pismo uzvrati.
Uz kuću raste neobično drvo visterija, za mene oduvijek misterija.
Stvaran je pauk na kori drveta, nekoliko kofera ispod kreveta.
Spakovane stvari, prazni ormari.
Sijalice i sjene pričaju priču za mene.
Koraci po podu sviraju odu.
U jednom uglu sobe svijetlost prodire kroz pukotine, čuju se glasovi ljudi prolaze.
Šušti lišće, vjetar svira njegovim strunama. Šta je to u nama?
Pospane oči, budne noći.
Od svilene bube preko sobe svila, slomljena krila ne popravljaj, te rane ne diraj!
Pusti da se same zatvore u ožiljke pretvore.
Nemoj da ih popravljaš, samo tragove ostavljaš i novim put o…

I zato ne brini, nismo jedini

Slika
Ovaj svijet je u mašini dao krila taštini.
Zatvorio vrata, sagradio kule od vjetrova.
Sunčev sat i vjetrokaz znaju prolaz.
Postoje rijetki koji nisu odustali, već su ostali i drugačiji postali.
I zato ne brini, nismo jedini.
Znaš li ti, znam li ja, ko smo mi?
Ljudi u zabludi.
I znamo li gdje smo?
Ovdje na planeti Zemlji u nekoj ravnoteži koja bježi.
Osmijeh kao ulaznica za projekciju života koji se poput poklona zamota.
Pa kad odmotaš htio bi ponovo isti da zamotaš. I iznova otvoriš pa da se iznenadiš.
Bačena je lopta što u krug ide. Sakrij suze, njih ne treba da vide.
A lopta? Lopta kao lopta, ona ide.
Krugovi ciklični, mi ljudi statični tačni kao sat i kad vrijeme mijenjaš.
Zaboraviš sve što znaš, eto tek tako da te ne sjeća na neka davna proljeća.
Budi se...
Nije ovo san, ovo je još jedan dan.
Navike iste ponavljaš zašto je tako ni sam ne znaš.
Opet spavaš ideš ulicama poput mjesečara.
Ko ti vrata zatvara dok ruka ključem bravu otključava?
To ne znam, znaćeš sam, kad pogledaš i on…

Ti se sjećaš i osjećaš kao i ja u stanu Br: 22

Slika
Sjećam se, znam da se i ti sjećaš, uvijek tu uspomenu ostaviš da je popraviš.
A onda...
Čitaš pismo, vratiš se u krevet i praviš se da spavaš.
Sanjaš...
Kad san neće da te posjeti, uzimaš novine i onda...
Okreneš ih naopako jer ti voliš da ih čitaš tako. Eto tek onako.
Pogledaš na sto, doručak miriše, muzika iz radija inspiriše da tvoja ruka nešto napiše.
Druga ruka uzima šolju i pije topli čaj. Za dobro jutro od tebe za mene zagrljaj.
Na dvopek staviš maslac i marmeladu. Iz džepa na sto čokoladu.
Mislima si već u tramvaju. Putuješ, dan danuješ.
Na kojoj adresi stanuješ kad u ljubav vjeruješ?
Košulja od pamuka, kravata oko vrata uvijek ti smeta, jer voliš kad je nema.
Šta ti je duša rockera?
Odijelo i sako, iz navike obuješ patike, ubaciš trenutke romantike.
Samo tebi mogu tako da se nasmijem, tim tvojim sitnicama koje u tebi postoje.
Metrički prostor u skupu elemenata.
Postavljamo izrezane slike iz novina na vrata, pravimo kolaže.
Dodajemo perspektive, a onda radimo dekolaže.
Na sto…

Maska koja malo otkriva, mnogo skriva

Slika
Kad dani traju kao da si u beskraju. Kad se dijelovi spajaju i jedna cjelina postaju.
Kad se vrata otvaraju, dolaze nove prostorije u kojim se prototip automobila krije.
Nakon nekoliko mjeseci (jednako dugih kao godine) otkriveno je mjesto gdje se nalazila jedna garaža, opremljena kao laboratorija.
S' jedne strane uredno složeni dijelovi  po nazivima, s' druge potpuni kreativni haos.
Svako je imao svoj dio gdje je stvarao i od ideje u stvarnost pretvarao.
U prostoriju ulazi čovjek  čije cipele odzvanjaju od ćoškove zidova i remete tok rada.
Inače sve je usklađeno, svaki zvuk je melodija koja kreativno utiče na dva para ruku, a ovaj novi zvuk stvara nepoznatu buku. Iz sjene se pojavilo lice čovjeka.
Na licu je imao velike naočale sa zatamnjenim staklima, da se ne vidi sve ono skriveno u očima.
Dva inženjera o njemu su malo znali, ali su pretpostavljali da je on čovjek za kog su ovo čudo (koja zauzima centralni dio prostorije) upravo sklapali. On sam nije poznavao inženjera koj…

Gitara na rubu grada

Slika
Gitara preko ramena spakovana u futroli.
Trzalica blizu žica, jer kad se sretnu moji prsti i žice nastaju akordi pomoću trzalice.
Noćas tek posmatram, još ne sviram. Kad odlučim svirati, oni će znati.
Ta gitara će da se čuje sve do mjesta koje mi je postalo strano.
Toliko strano da se nakon toliko vremena ne znamo.
Ovdje izvan haosa, najljepše vrijeme kad možeš doći su noći i jednostavno slušati kako zvuk tvoj ritam prati.
Odlutati i ćutati...
U sistemu brojeva, slika i simbola kartografski datumi unaprijed definisani.
Crtam karte koje ne postoje, neravne površine na listovima papira.
Detektiram misli od ljudi, toliko informacija, različitih relacija i kombinacija koje čujem.
Jedino ovdje te iste misli mogu razaznati i onda ih poslati da se vrate onima koje prate i u snovima.
Jedna po jedna sijalica se gase u tim blokovima zgrada, svi lagano tonu u snove.
Mene noć zove da budna ostanem, do svi spavaju akordi će da putuju.
Posmatram, futrolu otvaram. Uzimam gitaru i puštam žice kroz ul…