Možeš li voljeti ožiljke kao što voliš osmijehe?

Da te pitam, možeš li voljeti moje ožiljke, kao što voliš moje osmijehe?

Možeš li zagrliti kad boli, kao što zagrliš, kada voliš?

Možeš li složiti domine kad se poruše?

Možeš li nasloniti glavu na moje rame i osjetiti obrise ožiljka,

 a da te ne udalje od mene?

Nemoj ostati ako ćeš pobjeći iz svijeta u kom nije lako biti.

Nemoj se sakriti od toga da voliš nekog ko je drugačiji.

Možeš li ostati budan noćima kraj mene, kao kad spavaš i bezbrižno sanjaš.

Stvaraš iluziju dok slažeš domine i čitaš novine.

Dovoljan je pokret da jedna sruši sve.

Možeš li voljeti moje ožiljke i kad se sruše sve domine.

Možeš li gledati u moje oči a da i tvoje ne puste suze niz lice.

Možeš li razumjeti ovo srce koje traži snagu iz dubine duše i kad se svi gradovi nada ruše kao domine.

Nemoj da obećaš, ono što ne osjećaš.

Otkriće se nade koje nisu istina i gledaću te ovim očima u tim dugim 

noćima koje traju kao u beskraju.

I doći će san negdje pred zoru.

Možeš li tog trena reći da, to je ta žena i snaga njena.

Ili ćeš tiho na prstima ostaviti poruku na stolu i novine koje si čitao i otići kao da ništa nisi obećao, 

kao da ništa nisi osjećao.

Otvorio si vrata ovog svijeta gdje suze postoje i dođu na lice moje.

Otvorio si kutiju u kojoj nema tajni.

Otvorio si prozore gdje smijeh stanuje.

Ovdje je neko ko bezuslovno voli.

Jedan stanar, koji sanja svitanja.

Koji noći boji i zna gdje su prozori tvoji.

Često puta mislima doluta do tvog prozora u ehu zora.

Budiš se i znaš da sam tu. 

Priđeš prozoru staviš dlan na staklo i osjetim kroz tu daljinu kako tvoj dlan, dodiruje moj.

Osjetiš gdje su ožiljci već po navici znaš koji od njih boli jer će kiša 

i svaki ožiljak se utiša kad sunce dođe.

Domina po domina i slika potpuna nastane. 

Može li čovjek poput tebe kraj mene da ostane.

Uskoro će svitanje i još jedna noć je protekla, brojim ožiljke.

Stavi osmijehe kao flastere na njih i mogli bi nestati.

Ne brini odavno znam, ti ne možeš ostati.

Složi domine u kutije i zagrli me.

Odloži novine sa strane i poruka na stolu nek ostane.

Čitaću je bezbroj puta.

I sjetiću se čovjeka i njegovog kaputa.

složiću domine kroz sve kilometre i jedna će pokrenuti ostale.

Sve tvoje mi nedostaje.

Stići će do tebe iz domino dana slika mojim rukama naslikana.

Vidjećeš dvoje u zagrljaju koji i pored ožiljaka zajedno traju.

Tada ćeš znati sve i ožiljci se zavole.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika je preuzeta sa sajta: Pixabay