Djevojka iz vremena

Otvorite vrata br: 25.

Čujem kako govori glas.

Vrata se otvaraju i vidim svjetlost dana.

Osjećam se kao zarobljenik, iako nam kažu da to nismo.

Ovdje sam već nešto duže od tri godine.

Drugi ljudi su ovdje godinama.

Imamo pravo da izađemo vani samo u određenom vremenu.

Inače smo zatvoreni zbog naše sigurnosti.

Iskreno, ne vjerujem u tu priču.

Vani nije jednostavno, opasnost je na svakom koraku.

Ljudima vjerujem, ali uvjek sam na oprezu.

Hranu nam dostave jednom sedmično. 

Ne smijemo koristiti namirnice koje imamo u našim vrtovima.

Sadimo ih tek da prođe vrijeme.

Zrak je kontaminiran.

Tako kažu na Tv. A ja odavno ne gledam Tv.

Jedino kad nam se uključe sami da nas obavjeste kako vani nije sigurno.

Iste te vjesti slušamo godinama.

Nekad nam puste film, kao utopiju.

Muziku puštaju na svakih dva sata po nekoliko pjesama.

Kažu da bi muzika mogla dovesti do pobune i da nam odmetnici frekevencijom 

šalju signale na koje reaguje naš um.

Ni to im ne vjerujem.

Sa ljudima se mogu rijetko sresti.

Kad se otvore vrata kod mene na suprotnoj strani ulice se otvore vrata treće kuće po redu.

Imamo pola sata do sat vremena da budemo vani. 

Nekad izađemo na ulicu. I pogledi su zabranjeni a tek razgovor.

Ako se pitate ko sam i gdje sam?

Reći ću vam ovako.

Ja sam djevojka iz budućnosti o kojoj vi ne znate još uvijek ništa.

Tu sam gdje ste i svi vi.

Pronašla sam frekevenciju da vam javim kako da promjenite sadašnjost da budućnost bude slobodna.

Ovdje smo kao roboti koji slušaju šta nam kažu.

Vidite, ja ih ne slušam, ali im ostavim utisak da pratim upustva koja svakodnevno ponavaljaju.

Čuvajte svijet, pustite tehnologiju koja nema dušu.

Tehnologija ne može da vas zagrli i da bude dom.

Ovdje imamo sva čuda tehnologije, ali znate šta ljudi nisu sretni.

Iako kažu da nismo, jesmo zarobljeni.

Mi smo im eksperimenti za nova čuda koja nastaju u laboratoriji.

To što se svjetla upale sama, spuštaju roletne i vrata otvaraju bez ključa, to nije sreća. 

Niti je to jednostavan život.

Nema topline među ljudima.

Ako se pitate kako sam došla ovdje otiđite do gospodina Rafe on će vam reći da me je poslao u ovo vrijeme kao osobu koja će imati hrabrost da bude na strani retro vremena.

Molim vas nemojte dozvoliti da djeca odrastaju u vremenu koje nema dušu. 

Priroda je kontaminirana, životinja je sve manje, čuvaju ih u nekim rezervatima.

Znate u kojoj sam godini 2050, zato su moja vrata broj 25. 

Tu me potražite ako vas Rafa pošalje u ovo vrijeme.

Vjerujem u vas i da ćete sačuvati sadašnjost za budućnost koja dolazi.

Znaću jer ako me gospodin Rafa vrati u vaše vrijeme i sretnemo se na ulici da ste sačuvali svijet.

Sad završavam razgovor jer je istekao sat slobode kako ga zovem otkad sam ovdje.

Da me ne bi otkrili, ja trebam ostati skrivena, tako će vaše vrijeme biti drugačije do ovog koje sada gledam očima.

Čuvajte dobrotu u ljudima, tako ćemo sačuvati vrijeme slobode.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay