Gledam u oči čovjeka kog sam zavoljela

Sjedim na fotelji. 

Pored je sto. 

Saksofon vrtim u krug. 

Svira bluz na gramofonu. 

Podigla sam zastor i otkrila kino prostor na rasklapanje i prekrila sam zidove. 

Bila sam u filmu.

Neko je kucao na vrata. 

Pogledala sam kroz okruglo ogledalo na vratima.

Ispred je stajao čovjek i držao je paket u rukama.

Otvorila sam vrata.

Rekao je dostava darova.

Potpisala sam se na papir.

Nasmijao se gledajući moj rukopis.

To ste vi, nisam znao.

Davno ste mi potpisali jednu od vaših knjiga.

Zapamtio sam vaše ime. Inače ste skriveni, rijetko vas vide ljudi.

Slušala sam ga šta govori i znala da nisam u svom stanu već da sam u filmu.

Preuzela sam paket i pozdravila dostavljača.

Sjela sam na fotelju i otvorila dar.

U njemu su bile riječi napisane na nekoliko stotina papira i jedna poruka.

Sastavi riječi i dobićeš pismo.

Film i dalje teče na platnu, gramofon slaže sa mnom riječi.

A bluz svira. Saksofon se naslonio na fotelju i kao da u svojoj tišini šapuće jednu želju.

Sipam u čašu vodu i nekoliko kapi pada po riječima.

Ko li je poslao ovo sve, ko je pisac moje uloge u ovom filmu?

Zašto imam osjećaj da ga znam.

I ovaj stan odiše nekim sjećanjima. 

Riječ po riječ stavljam po podu. 

Pravim korake i vrtim se u krugove.

Neko, me dobro zna. Zna da neću odustati dok ne sastavim pismo.

Prolaze sati, film se završio. Kino platno sastavljam i vraćam iza zastora.

Složila sam riječi i čitam pismo.

Ti, znao sam da ćeš ti umjeti sastaviti pismo. 

Uvjek si umjela da nađeš odgovore.

Vjerujem da ti se sviđa stan.

Dao sam da ga slože onako kako je to u tvojim knjigama.

I danas voliš jednostavnost i toplinu doma.

To sam naučio od tebe. Ujutro baš kao i ti podignem roletne, pozrdavim jutro i ptice.

Kad zamagle prozori jednako nacrtam na prozoru srce. 

Jedno sam pronašao u drvetu dok sam ložio vatru.

Rekao sam to samo ti možeš ostaviti takve poruke. Sviram saksofon. 

I imam osjećaj, kao da i tvoji prsti dodirnu u istom trenutku taj instrument. 

Koliko god da je hladno, osjetim toplinu.

Često pustim vinil ploču i gledam taj isti gramofon.

Kino platno sam osmislio samo za tebe. Imaš osjećaj da si u filmu, jer i jesi. 

To je film koji sam režirao za tebe. 

Tvoja ljubav je pisala scenario, ja sam ga samo prenio na papir.

U pravu si, znaš me.

Ja ti donesem sve pakete na vrata.

Pogledaš me, ja kažem da si mi potpisala knjigu. 

Ti me gledaš u čudu i zasijaju ti oči.

Sve čekam da ćeš mi reći to si ti.

Ali znaš šta, ja neću odustati.

Sačuvao sam srce u drvetu.

Njega ti darujem u sljedećem paketu.

Neko kuca na vrata...dostavljač.

Otvaram vrata, on se osmjehuje, nešto ima u tom osmijehu u tim očima.

Potpisujem papir i ne znam zašto ali otvaram paket dok je on još tu.

U paketu stoji srce u drvetu.

Tada kao da svi filmovi polaze kroz moje misli.

I ja kažem, to si ti... ti si.

Ja sam. 

Gramofon svira bluz, saksofon se vrti u krug.

Sjetila sam te se.

A ja, ja zagrljena, izvan filmova gledam u oči tog čovjeka kog sam davno zavoljela.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay