Postovi

Prikazuju se postovi od 2016

Maslačak osmijeh, šalje daljinama

Slika
Mjesec i zvijezde prosule prašinu zlatnu. Pomoću nje slikam, slike na platnu.
Jutarnjom rosom umivam lice, nitima paučine snove tkam. Znaš li ko sam ?
Letim sa pticama, slobodna, mislima. Dom mi je u planinama, tamo, gdje je netaknuta priroda. Sasvim obična, ipak tajanstvena.
Imam neobičan dom, izgrađen od snova, sve sam ih istkala tako je ta kućica nastala.
Unutar kuće sve neobične sitnice, i sa knjigama velike police. Mali sto i stolice, šoljice za čaj i čajnik stari koji za godine ne mari. Još uvijek u njemu najljepši čaj se pravi.
Pogled kroz prozore seže sve do cvijetnih polja. U blizini je šuma, i mnogo izvora.
Najljepša voda koju pijem, nalazi se u njima. Tu voda pada u slapovima.
Plešem u ritmu prirode, njene ljepote moje korake vode.
Jutra su najljepša kad te iz snova pjesma ptica dozove, pa ideš sa osmijehom u avanture nove.
Kad otvorim prozore vidim ljepote, vidim zelena prostranstva i cvijet kako latice otvara.
Sve se budi iz sna, doručak na stolu miriše. Poneka kap kiše, …

Pokloni su, u kutiji, ti je otvori !

Slika
Ona ide koracima tihim, kao po oblacima da kroči. Njene zelene oči neku tugu kriju. Njene usne se ne smiju. Na licu njenom pomalo snenom dječji odraz kao trag davne sreće.
Prolazi i dolazi do djeteta koje u korpi čuva i prodaje cvijeće.
Suze u dječjim očima u njoj probudiše empatiju. Nježno zagrli dijete i odluči kupiti, iz korpe svo cvijeće.
Vrati osmjeh na lice djeteta i nastavi dalje jednako tihim koracima.
I tako dok ide putem tim ugleda mladića pored klupe kako nekoga čeka, zatim vidje djevojku kako se približava iz daleka. Uzela je svo cvijeće i njemu poklonila upravo dok je stizala djevojka.
Mladić u čudu reče: Hvala!
-Kako ste znali i prepoznali da to je moja djevojka koja iz daleka dolazi?
- I baš pomislih gdje da kupim cvijeće ali prodavača nema, iako su ovdje skoro svako veče?!
Ona ništa ne reče samo ga pogleda, pogled bi dovoljan, tu riječ ne treba.
Mladić djevojki cvijeće pokloni i oni ostaše zagrljeni i zaljubljeni.
I taman kad krenu svojim putem dalje, mladić joj reče s…

Čovjek sa neke druge planete

Slika
U jednom gradu ulica, posred ulice stolica i bezbroj ljudskih lica.
Na stolici sjedi čovjek i gleda kako ljudi prolaze. Žure, jure, idu dolaze i odlaze.
On gleda i blago se osmjehuje.Pomalo sanjar, ponekad dijete, čovjek sa neke druge planete.
Lutalicom su ga zvali. Ko je on bio stvarno, nisu znali ?!
I možda im neobično toliko bilo ne bi, da on posred ulice na stolici ne sjedi?
U Njegovom pogledu ogleda se daljina, u osmjehu neka toplina, sa usana govori tišina.
Odjeća je stara i cipele su mnoge puteve prošle, skupilo se mnogo putovanja, pa su sa njim zajedno u grad došle. Jedna torba na njoj etikete sa putovanja, o kojim običan čovjek tek može da sanja.
I šešir poseban na glavi nosi, kaže izrazito se njime ponosi, jer vjetru uvijek prkosi.
Prolaze ljudi, jure i žure, ne zastaju, vremena nemaju.
Jedan mladić dođe i reče: Dobar dan gospodine!
Dobar dan, mladiću!
Izvinite gospodine, misli mi se prepliću, pa otvoren sa pitanjima biću.
Znatiželja puka to nije,već želja da saznam kako je …

Kroz portale i kvartale

Slika
Stajati na raskršću, biti dio različitih svijetova, biti poveznica koja će vratiti vrijeme u njegov pravi tok. Znati tajne o kojima drugi nisu ni sanjali. Čuvati ih kao nešto posebno i vrijedno. Donositi odluke bez da se pitaš jesi li dobro odlučio!? Jer znaš da te odluke mogu promjeniti svijet. Pritom ostati dosljedan sebi.
Je li to moguće?- pita Velvet druga koji je, jedini može razumjeti, jer zna kakav je to osjećaj.
Moguće je kao što i sama vidiš. Mi smo ovdje, ova voda iz rijeke je stvarna. Trava po kojoj idemo našim koracima je nešto što je priroda sačuvala. U tvom vremenu, i vremenu mom drugačiji je naš dom. Tamo je malo tog realno, ali jedno znam mi smo ovdje i to nije imaginarno.
U ovom procjepu postoje tri kvartala, u našem vremenu su četiri i potrebna su još dva dana da bi godina bila u isti dan po kalendarima. Ovdje vrijeme ide drugačije, tako da ćemo upotrijebiti matematiku da bi se vratili u naša vremena istog dana. Jedino tako neće doći do promjene vremenskog toka.
U to…

U procjepu vremena dva plemena

Slika
Šta se krije iza vrata kad ih otvorimo, i postanemo putnici kroz vrijeme?
Kad imamo mogućnosti biti dio prošlosti i budućnosti?
Kad naša sadašnjost ostaje zaleđena dok putnika doma nema?
Sva ta pitanja postavljaju sebi Velvet i Nor Otar.
Naime kad se portal otvorio, otputovali su u procjep vremena. Taj procjep je nastao jer su ljudi saznali da je moguće putovati kroz vrijeme i tako unaprijed saznati određene podatke.
Nakon što su ih saznali htjeli su se vratiti natrag. No svi su ostali zarobljeni u procjepu.
Razlog tome je bio što im čuvar portala nije dozvolio povratak u njihovo vrijeme.
Ako bi se vratili promijenili bi tok vremena. Svijet bi bio drugačiji.
Zato je Velvet odabrana da doputuje u sadašnjost i pronađe mladića koji je poseban.
Koji ima drugi dio koda, jer jedino pomoću njega mogu otkriti tačne koordinate gdje se nalaze
svi oni koji su putovali kroz vrijeme. Čuvar portala je kod podijelio na dva dijela. Jer jednoj osobi bi bilo prilično teško nositi tu tajnu. Nor Otar je …

Skrivači tragači

Slika
Dvoje ljudi iz dva vremenska intervala žive u istom svijetu. Ona se budi iz sna. Sanjala je neobičan san, nije joj jasna poruka, no slike tog sna su gotovo stvarne.
On se budi iz sna sanjao je nestvarno- stvaran san. Neko mu je dozivao ime u snu. Jedna neobična djevojka. Nije mogao da zapamti njeno lice, no glas mu se urezao u sjećanje. Sjeća se šta mu jer rekla u snu. Uzima olovku i papir i zapisuje sljedeće rečenice.
"Napisaću ti po ledu poruku. Kad sunce ugrije i led se otopi rijeka će dalje teći.
Ona će ti sve reći? Doputovaću iz budućnosti, jer postoji vremeplov mogućnosti.
Negdje u svemiru naše misli se prepoznaju.
Ovdje na zemlji gdje idu koraci mi smo stranci. Negdje smo u prolazu, u procjepu vremena. Šapatom tišine dozovi  moje ime, dok po ledu ruka ti poruku piše.
Led se otapa brzinom naših koraka. Trebamo stići u isto vrijeme kod rijeke. Pored rijeke se nalazi veliki fenjer. Kad padne noć on će svijetliti. Na našim rukama upisani su znakovi, kad se svi znakovi spoje f…

Jesen i zima, ljubavi u ljudima još ima!

Slika
Jesen kofere pakuje na put se sprema. Lišće je opalo, vjetrovi, i kiše ga sakriše.
Sve te njene čarobne boje ostaju u sjećanju.
Jesen prolazi, dolazi zima. Jutrom već mrazeva ima. Ptice su otišle u toplije krajeve, sve na snijeg miriše. I padaće prve pahulje, poput kristala svih oblika i tako će nastati jedna posebna slika. Svi će gradovi dobiti kaput bijeli, poput djeteta svako se snijegu veseli. Želju poželi, pošalji je među pahulje, ona će da putuje. Stope u snijegu ostaju kao tragovi, u vremenu. Ti tragovi utkani u prošla vremena, sadašnjim vremenom putuju.
Bila je to kasna jesen i polako se osjetila zima kako dolazi tiho na prstima.
Krišom kuca na naša vrata, i donosi mrazove, inje i snijegove. To su njeni drugari koji je vjerno u stopu prate. Prolazih pored prodavnica u, ulici koja je poznato šetalište. Primijetih jednu djevojčicu kako gleda jedan džemper u izlogu. U njenim očima ogledala se neka sjeta. Gledala je tužno u taj džemper i onda je pogled uputila ka dlanu. U njemu bi…

Percepcija emocija

Slika
Pored ulične svjetiljke stoji sedam ljudi. Svi drže koverte u rukama. Nisu se sreli dosad.
Naime svakom od njih pismo je stiglo na adresu. U njemu je pisalo da dođu, u određeno vrijeme kod ulične svjetiljke. Na prvi pogled su svi individualci, no razlike su očite.
Četiri djevojke i tri mladića. Prilazi poštar i nosi veliku kovertu. Te je predaje jednom od njih.
Mladić (inače kuhar po zanimanju) otvara kovertu i čita pismo.
U pismu su tačne koordinate odredišta na koje treba stići. Uzimaju torbe koje su ponijeli sa sobom i čekaju autobus na stanici. Prema kordinatama autobus vozi do kraja grada. Od tamo će nastaviti put pješice. Treba proći kroz šumu, pored izvora i na posljetku doći do kuće kao krajnog odredišta.
Sjede u autobusu posmatraju jedni druge i polako se upoznaju.
Još uvijek im nije jasno zašto su oni ti koji su odabrani, i zbog čega, imaju tu privilegiju da budu učesnici u avanturi koja je pred njima?
No, u pismu su date određene smjernice, ostatak pisma ih čeka kad dođu u …

Kad ti, u jesen zamiriše kesten

Slika
Ulične svjetiljke, pokazuju put za sjene, za putnike poput tebe i mene.
Hladna noć, jesen, miriše kesten. Zagrli, da duša se ugrije i led otopi.
Ne govori ni riječi, to su putevi i mostovi koje ćemo prijeći.
Treba nam ćutanje u dvoje pogled oči, u oči tvoje i moje.
Dok pitamo se u sebi je li zbogom najbolje za oboje? Suze idu niz lice padaju na dlanove, ne brini to duša piše stihove. Sve o nama naći ćeš jednog dana zapisano u pjesmama.
Dok rukama milujem ti lice, pamtim sve sitnice. Te tvoje oči boje badema u kojima je toliko dobrote.
Taj tvoj osmjeh blag, ostavlja neizbrisiv trag. Vjetar opalo lišće nosi, zaplelo se u tvojoj kosi.
Iznad nas nebo, mjesec boje jantara, ko vrata otvara za dva putnika u noći ?
Dva putnika, a ne znaju kojim putem poći!? Prolaze ljudi sretni i nasmijani, a mi prkosimo osjećanjima, i datim obećanjima. Tišina na usnama, u duši ima toliko tog za reći.
No ćutimo oboje, mislimo tako je najbolje. I kad prođe sve, znam  sjećanje ostaje, iako nećemo biti zajedno, …

Zvjezdana vrata i novi svijet

Slika
Putnici Odmetnici su putovali već mjesecima. Prešli su dug put, i putovanje se bližilo kraju.
No, taj kraj značio je, zapravo novi početak. Ratatosk im je pomogao da se izbore protiv zmije Jormungard i pripitomio je, te im je obećala pomoći ukoliko budu trebali pomoć!? Pred njima je bio najzahtjevniji dio puta. Došli su na Mimijev izvor. U njemu je živio mudrac Mimir. To je bio zadatak koji je preuzeo Dhanu Vuk. Naime Mimir je za malo vode sa izvora tražio da čovjek, koji istu tu vodu popije treba dati nešto svoje. Dhanu Vuk je imao nešto što su mnogi željeli, a to je bila blokada emocija. No Dhanu nije želio vodu jer imao je dovoljno mudrosti (koju mu je prenio učitelj) njemu je bilo potrebno saznanje kako doći u Asgrad i pobijediti Avora.
Stajali su tako pred izvorom i čekali da se Mimir pojavi. Leptrica ga je ugledala kako sjedi pod obližnjom krošnjom drveta. Pred njim je bila šahovska tabla i figure.
-Vidi ti njih uspjeli ste stići! Zaista vam odajem priznanje za iskazanu hrabrost…

Drvo Igdrasil

Slika
Išli su polako stazama koje vode do Srednjeg svijeta drveta Igdrasil. Alkima je skupljala podatke i obrađivala ih pomoću čipa. Saznala je da je većina ljudi u utvrdi Ambi ljudi, i da su zarobljeni u bitkama.
Prošli smo pored zmaja Nidhoga, jer je spavao. On živi gdje žive sestre Urd Verdandi i Skuld.
Zmaj grize korijen drveta Igdrasil.
U krošnji drveta živi orao tako da trebamo biti pažljivi. No oni bi predstavljali opasnost za nas samo ako bi sreli vjevericu Ratatosk. On prenosi poruke između zmaja i orla. Veoma je lukav i brz.
-Ne brinite imam u torbi još nešto preostalih lješnjaka- reče Feniks.
-Tako da znam kako ćemo se izboriti sa Ratatoskom.
Samo što je to izgovorio, pojavila se vjeverica koja je bila nestvarno brza.
-Ko ste vi, ko ste recite mi?
-Ko si ti?- upita Manik.
-Prvi sam pitao, ovo je moje područje, vi ste stranci.
-Mi smo Putnici Odmetnici, družina tebi neznana.
-Ih neznana? Znamo mi svi, da vi dolazite. Zmaj i orao će se obradovati kad čuju koga sam vidio.
-Nećeš ti …

Tri korjena i vrelo Urd

Slika
Šuma Oskoruša ostajala je polako iza njih. Pred njima je bio još jedan zadatak. No ovaj je bio jedan od najtežih. U ovom zadatku je trebalo biti iznad svega mudar i pronicljiv. Jer, Nil Salari je bila neko ko ne želi prekršiti obećanje. Dhanu Vuk je vjerovao da će Odmetnici uspjeti obaviti zadatak.
Približavali su se Ginnungagapu (moguća praznina ili skakajući skok) to mjesto je prostor između
Niflheima i Muspelheima. Postojalo je i treće mjesto Helheim. Na sjeveru se nalazio Niflheim gdje vlada ciča zima, a na jugu je Muspelheim gdje su velike vrućine. Jedino je u Helheimu vladalo proljeće. Ta tri mjesta bila su, tri korijena od drveta koje se zove Igdrasil ( Stablo svjetova). To je divovsko stablo koje je spaja svjetove. Samo je Helheim imao proljeće. Tamo je živjela Nil Salari u rijekama. Družina je trebala doći do ta tri korijena, jer samo jedan od njih je vodio u Helheim. Drvo Igdrasil je njihov krajnji cilj. Jer, ono krije tajnu poruku Narena plemena.
Alkima je pomoću čipa prona…

Kor vladar Oskoruša

Slika
Kako su sve više odmicali od Zemlje Vila, tako su bili bliže posjedu Ambi ljudi.
Putnici Odmetnici su prilazili šumi Oskoruša gdje počinju prvi zadaci.
Proljeće je polako stizalo, te je snijega bilo tek u tragovima. Manik (Jelen) je ostavio saonice, uzeli su najpotrebnije stvari i poveli su pse sa sobom jer su bili dobri tragači.
Drveće je već počelo da lista, priroda se budila iz sna.
Alkima da li je tvoj čip uspio očitati koliko smo blizu šume Oskoruša?- reče Dhanu Vuk.
Vrlo smo blizu, čak štaviše signal je sve jači i svakog trenutka bi se šuma trebala pojaviti pred nama.
Vrijeme je da Vam kažem ko je  Kor. On je vladar šume Oskoruša. Naime drveće u toj šumi ima moć da šapuće. Kor je čovjek- drvo. Zapravo ga je jako teško pronaći, jer od toliko drveća on bi mogao biti bilo koje od njih. Da bi smo ga pobijedili trebamo upotrijebiti um. Snaga tu ne pomaže mnogo. Manik tvoj zadatak je da pročitaš natpis koji ćemo naći pri samom ulazu u šumu.
On je napisan na jeziku plemena Narenu. Kad …

Vilina vrata

Slika
Saonice su išle kroz snijeg, bilo je sve teže razaznati put. Feniks je kroz vijavicu uz pomoć mape pokušavao voditi Putnike Odmetnike ka odredištu. Danima već nisu odmarali, tek bi zastali da objeduju. No nastavili bi put čim prije je bilo moguće. Dhanu Vuk je bio miran, usredotočen na cilj puta. Njegove emocije nisu postojale, što mu je bila olakšavajuća okolnost. Jedino je on mogao ostati mirnih misli. Manik (Jelen) je bio odveć umoran, pa je tako nakon nekoliko sati rekao, da psi treba da odmore, jer su iscrpljeni od toliko pređenih kilometara.
Pronašli su skloniše u jednoj od napuštenih kuća. Nije bilo vode, ostaci hrane su bilo gotovo neupotrebljivi. No bili su suviše gladni da bi o tom razmišljali. U kući su pronašli nekoliko deka, koje će im dobro doći u daljnjem putovanju. Uzeli su i nešto odjeće. Leptirica je naložila vatru i skuhala svima čaj. Alkima je bila vani i vježbala mačevanje.
Ti nikad ne odmaraš?- reče Dhanu Vuk.
Oprez mi je drugo ime!-odgovori Alkima.
Došli smo do …