Kroz portale i kvartale
Stajati na raskršću, biti dio različitih svijetova, biti poveznica koja će vratiti vrijeme u njegov pravi tok. Znati tajne o kojima drugi nisu ni sanjali. Čuvati ih kao nešto posebno i vrijedno. Donositi odluke bez da se pitaš jesi li dobro odlučio!? Jer znaš da te odluke mogu promjeniti svijet. Pritom ostati dosljedan sebi.
Je li to moguće?- pita Velvet druga koji je, jedini može razumjeti, jer zna kakav je to osjećaj.
Moguće je kao što i sama vidiš. Mi smo ovdje, ova voda iz rijeke je stvarna. Trava po kojoj idemo našim koracima je nešto što je priroda sačuvala. U tvom vremenu, i vremenu mom drugačiji je naš dom. Tamo je malo tog realno, ali jedno znam mi smo ovdje i to nije imaginarno.
U ovom procjepu postoje tri kvartala, u našem vremenu su četiri i potrebna su još dva dana da bi godina bila u isti dan po kalendarima. Ovdje vrijeme ide drugačije, tako da ćemo upotrijebiti matematiku da bi se vratili u naša vremena istog dana. Jedino tako neće doći do promjene vremenskog toka.
U tom zadatku trebamo pomoć, pomislio sam da bi nam mogla pomoći djevojka koja je konstruisala vremeplov.
Da primjetila sam da stalno računa i zapisuje neke brojeve. Jednom prilikom sam uspjela pronaći njenu svesku. Poprilično je teško razumjeti sve te formule, no ispod svake od njih su šifre. To bi moglo predstavljati brojeve našeg koda koji nam je potreban za povratak. Još uvijek treba ostati skriven i naši pogledi se ne smiju sretati sa pogledima drugih ljudi. Brojevi u očima postaju vidljivi.
Zato je potrebno da nosimo posebno izrađena sočiva koja nam je izradila tvoja profesorica.
Vjeruj, ona je posebna žena. Čuvar je nju poslao da me obuči za zadatak dok sam još bila dijete.
Ona je inače Velvet jednom mjesečno slala kutije u kojima su se nalazile knjige. I onda bi imala tačno toliko vremena da ih pročita do sljedeće pošiljke. Naime knjige su imale više stotina stranica.
Ponekad bi se u kutiji nalazilo više od pet knjiga ali taj broj nije prelazio deset. Trebalo je svakoj od knjiga posvetiti pažnju i zapamtiti sve važne dijelove. Svaki mjesec je bila drugačija oblast. To je trajalo nekoliko godina dok Velvet nije savladala teoriju. Nakon tog profesorica je došla u njen dom i bilo je vrijeme za praktični dio obuke. Sve knjige koje je tokom godina dobijala su bile na policama.
Kad je obuka završena Velvet je bila spremna da putuje vremenskim portalima. Profesorica se tad vratila u njen grad i po pravilu više se nisu mogle sresti.
Njih dvoje su odlučili da pođu do djevojke koja je bila izuzetan fizičar i matematičar. Znala je da će tražiti pomoć od nje te im je otkrila šifre koda. Konačno su mogli skloniti sočiva i početi misiju povratka ljudi u njihova vremena. Treći dio portala je bio krajnji cilj, do njega nije bilo moguće doći. Nor Otar je znao da se jedino pomoću njega mogu vratiti u njihovo vrijeme. Čuvar portala ih nadgleda i svi imaju svoj znak. Svaki izlazak iz oblasti u kojima se mogu kretati bio bi otkriven. A znakovi koje imaju bi otkrili o kome se zapravo radi. Svako od njih je imao različite znakove.
Velvet je održala sastanak na granici dva plemena. Ljudi su bili sumnjičavi po pitanju misije koju su osmislili ona i Nor Otar. Djevojka koja im je pomogla je pripremila sve za prolaz kroz treći dio portala. Svi su trebali pokazati znakove na rukama i okrenutu ih prema piramidi. Svaki znak je sadržavao određene brojeve i mogućnosti. Nakon sastanka otišli su spavati jer sutradan je bio (prema njihovom proračunu) dan kad tri kvartala otvaraju četvrti. Tad je jedino bilo moguće vratiti ljude u njihovo vrijeme. Ljudi su uzeli osnovne stvari i plemena su u zoru bila već kod trećeg prolaza. Kad se sunce pojavilo pokazali su znakove i okrenuli ih ka piramidi. Velvet i Nor Otar su bili najvažniji dio jer su imali kod koji je bio zapravo ključ koji će otvoriti vrata. Piramida se počela otvarati a iza nje su se ukazala vrata. Prišli su špijunki na vratima i opet (kao i prvi put) pogledali su kroz nju, jedno pa zatim i drugo. Čuvar portala je poslao svoje sluge prema portalu, no vrata su se otvorila.
Iza vrata su se otvorila tri pravca, na svakom od njih bila je tabla vremena prošlost, sadašnjost i budućnost. Svi su išli u pravcu vremena u kom žive.
Na kraju su ostali njih dvoje. Velvet i Nor Otar dva karaktera koja su vezana neraskidivim sponama jer kod i dalje ostaje njihovo nasljeđe. Naime oni su prošli kroz pravac sadašnjosti i našli su se pored uličnog fenjera.
-To bi bilo to!- reče on.
- Da, naša misija je završena. I svako ide svojim putem.
-Nisi li mi rekla da ću putovati u budućnost?
- Naravno da hoćeš, kad za to dođe vrijeme. Živjećeš u njoj.
-To je sve što ti mogu reći prijatelju.
-Vjerujem da se ne možemo sresti jer naš ponovni susret je nemoguć.
-To su pravila, ionako smo prilično razljutili Čuvara.
- Važno je da je tok vremena ostao na istim intervalima.
- Vrijeme je da krenem.
Led u rijeci se počeo otapati, i nestajala je ljubičasta boja. Velvet uđe u čamac i rijeka poprimi zelenu boju.
On je gledao kako odlazi nestvarno-stvarna djevojka, djevojka koju je sanjao.
A koja je stvarna baš kao i rijeka kojom ona odlazi u njeno vrijeme,vrijeme budućnosti.
Ona mu je poslala pozdrav i ptica sa njenog dlana doleti mu na rame. A drvo (drug znak na njenom dlanu) izraste tamo gdje je bio ulični fenjer. Njena kosa tad postade zelena baš poput rijeke. To je značilo da je na višoj razini i da njen karakter ima još oblika. Postala je ona čije mišljenje se poštuje, no ostala je dosljedna sebi.
Ulični fenjer zna tajnu, ali je neće reći nikome. Ljudi se neće sjećati da su putovali kroz vrijeme.
Velvet i Nor Otar će to sjećanje imati zauvjek.
Hvala Vam što ste pratili priču u nastavcima.
Do sljedeće priče kroz nove avanture: Veliki pozdrav!
Je li to moguće?- pita Velvet druga koji je, jedini može razumjeti, jer zna kakav je to osjećaj.
Moguće je kao što i sama vidiš. Mi smo ovdje, ova voda iz rijeke je stvarna. Trava po kojoj idemo našim koracima je nešto što je priroda sačuvala. U tvom vremenu, i vremenu mom drugačiji je naš dom. Tamo je malo tog realno, ali jedno znam mi smo ovdje i to nije imaginarno.
U ovom procjepu postoje tri kvartala, u našem vremenu su četiri i potrebna su još dva dana da bi godina bila u isti dan po kalendarima. Ovdje vrijeme ide drugačije, tako da ćemo upotrijebiti matematiku da bi se vratili u naša vremena istog dana. Jedino tako neće doći do promjene vremenskog toka.
U tom zadatku trebamo pomoć, pomislio sam da bi nam mogla pomoći djevojka koja je konstruisala vremeplov.
Da primjetila sam da stalno računa i zapisuje neke brojeve. Jednom prilikom sam uspjela pronaći njenu svesku. Poprilično je teško razumjeti sve te formule, no ispod svake od njih su šifre. To bi moglo predstavljati brojeve našeg koda koji nam je potreban za povratak. Još uvijek treba ostati skriven i naši pogledi se ne smiju sretati sa pogledima drugih ljudi. Brojevi u očima postaju vidljivi.
Zato je potrebno da nosimo posebno izrađena sočiva koja nam je izradila tvoja profesorica.
Vjeruj, ona je posebna žena. Čuvar je nju poslao da me obuči za zadatak dok sam još bila dijete.
Ona je inače Velvet jednom mjesečno slala kutije u kojima su se nalazile knjige. I onda bi imala tačno toliko vremena da ih pročita do sljedeće pošiljke. Naime knjige su imale više stotina stranica.
Ponekad bi se u kutiji nalazilo više od pet knjiga ali taj broj nije prelazio deset. Trebalo je svakoj od knjiga posvetiti pažnju i zapamtiti sve važne dijelove. Svaki mjesec je bila drugačija oblast. To je trajalo nekoliko godina dok Velvet nije savladala teoriju. Nakon tog profesorica je došla u njen dom i bilo je vrijeme za praktični dio obuke. Sve knjige koje je tokom godina dobijala su bile na policama.
Kad je obuka završena Velvet je bila spremna da putuje vremenskim portalima. Profesorica se tad vratila u njen grad i po pravilu više se nisu mogle sresti.
Njih dvoje su odlučili da pođu do djevojke koja je bila izuzetan fizičar i matematičar. Znala je da će tražiti pomoć od nje te im je otkrila šifre koda. Konačno su mogli skloniti sočiva i početi misiju povratka ljudi u njihova vremena. Treći dio portala je bio krajnji cilj, do njega nije bilo moguće doći. Nor Otar je znao da se jedino pomoću njega mogu vratiti u njihovo vrijeme. Čuvar portala ih nadgleda i svi imaju svoj znak. Svaki izlazak iz oblasti u kojima se mogu kretati bio bi otkriven. A znakovi koje imaju bi otkrili o kome se zapravo radi. Svako od njih je imao različite znakove.
Velvet je održala sastanak na granici dva plemena. Ljudi su bili sumnjičavi po pitanju misije koju su osmislili ona i Nor Otar. Djevojka koja im je pomogla je pripremila sve za prolaz kroz treći dio portala. Svi su trebali pokazati znakove na rukama i okrenutu ih prema piramidi. Svaki znak je sadržavao određene brojeve i mogućnosti. Nakon sastanka otišli su spavati jer sutradan je bio (prema njihovom proračunu) dan kad tri kvartala otvaraju četvrti. Tad je jedino bilo moguće vratiti ljude u njihovo vrijeme. Ljudi su uzeli osnovne stvari i plemena su u zoru bila već kod trećeg prolaza. Kad se sunce pojavilo pokazali su znakove i okrenuli ih ka piramidi. Velvet i Nor Otar su bili najvažniji dio jer su imali kod koji je bio zapravo ključ koji će otvoriti vrata. Piramida se počela otvarati a iza nje su se ukazala vrata. Prišli su špijunki na vratima i opet (kao i prvi put) pogledali su kroz nju, jedno pa zatim i drugo. Čuvar portala je poslao svoje sluge prema portalu, no vrata su se otvorila.
Iza vrata su se otvorila tri pravca, na svakom od njih bila je tabla vremena prošlost, sadašnjost i budućnost. Svi su išli u pravcu vremena u kom žive.
Na kraju su ostali njih dvoje. Velvet i Nor Otar dva karaktera koja su vezana neraskidivim sponama jer kod i dalje ostaje njihovo nasljeđe. Naime oni su prošli kroz pravac sadašnjosti i našli su se pored uličnog fenjera.
-To bi bilo to!- reče on.
- Da, naša misija je završena. I svako ide svojim putem.
-Nisi li mi rekla da ću putovati u budućnost?
- Naravno da hoćeš, kad za to dođe vrijeme. Živjećeš u njoj.
-To je sve što ti mogu reći prijatelju.
-Vjerujem da se ne možemo sresti jer naš ponovni susret je nemoguć.
-To su pravila, ionako smo prilično razljutili Čuvara.
- Važno je da je tok vremena ostao na istim intervalima.
- Vrijeme je da krenem.
Led u rijeci se počeo otapati, i nestajala je ljubičasta boja. Velvet uđe u čamac i rijeka poprimi zelenu boju.
On je gledao kako odlazi nestvarno-stvarna djevojka, djevojka koju je sanjao.
A koja je stvarna baš kao i rijeka kojom ona odlazi u njeno vrijeme,vrijeme budućnosti.
Ona mu je poslala pozdrav i ptica sa njenog dlana doleti mu na rame. A drvo (drug znak na njenom dlanu) izraste tamo gdje je bio ulični fenjer. Njena kosa tad postade zelena baš poput rijeke. To je značilo da je na višoj razini i da njen karakter ima još oblika. Postala je ona čije mišljenje se poštuje, no ostala je dosljedna sebi.
Ulični fenjer zna tajnu, ali je neće reći nikome. Ljudi se neće sjećati da su putovali kroz vrijeme.
Velvet i Nor Otar će to sjećanje imati zauvjek.
Hvala Vam što ste pratili priču u nastavcima.
Do sljedeće priče kroz nove avanture: Veliki pozdrav!
Primjedbe
Objavi komentar