Postovi

Prikazuju se postovi od 2014

Veju snijegovi

Slika
Stigla zima, kalendarski, prve pahulje padaju.Spremam kofer, idem na put.Sad je lijepo putovati vozom.Iz toplih kupea gledaš kroz prozor, snijeg pada.Prati me kao vodič cijelim putem.Svi ljudi u vozu su se toplo obukli, huču u ruke zima im.Iako je u vozu prilično toplo.Svi putuju kućama ili u posjet dragim ljudima.Ima dosta studenata i porodica sa djecom.Vrijeme je praznika, pa se svi raduju. Neki već duže vrijeme nisu bili kod kuće ili vidjeli dobre prijatelje.
Kuju se raznorazni planovi o dočeku Nove Godine.Priča se i o dalekim putovanjima u neke toplije krajeve. Drugi pak kažu da su im praznici najljepši tamo gdje ima snijega.Jedni će kući pa onda u planine u neku planinsku kućicu, kraj kamina i uz dobru gozbu naravno uz pravo društvo.
Prepričavaju se i dogodovštine sa ranijih dočeka.
Dok voz polako putuje prugom  slušajući priče mojih saputnika uzimam papir i olovku i počinjem crtati.Kako je glavna tema doček Nove Godine odlučim se nacrtati večernju toaletu koja je baš za tu prili…

Zimsko inje

Slika
Jutro, iz kuhinje dopire miris uštipaka. Najljepši su oni sa kajmakom, pa onda zasladiš sa marmeladom.
Vani inje okitilo drveće, poput kristala, zimska idila. Uživam gledajući kroz prozor.
Vrijeme doručka, uštipci na stolu još uvijek topli.
Bliže se praznici na Tv-u se već tradicionalno prikazuju Božićni filmovi.
Neke sam gledala već nekoliko puta. Sve scene i tekst su mi već dobro poznati, no iznova poput djeteta uživam u njima.Ti filmovi imaju neku svoju čaroliju.
Nekako sa sobom donesu pred praznični ugođaj.
Dok je vani hladno kući uz vatricu najljepše u ovo doba godine.
Čitaš neku dobru knjigu u svom omiljenom naslonjaču, gledaš već spomenute filmove.
No inje mi ovo jutro izgleda posebno. Doručkovala sam, odgledala film i odlučila da odem u šetnju.
Vani je baš hladno, no vatrica me uvijek čeka kod kuće.
Dobro se ubundaš i put neke nove pustolovine.
Sva priroda zimski san spava, tek poneki preostali list na grančicama i inje.
Zeleni borovi okićeni tim čarobnim injem i šišarkama pon…

Pismo i čestitka

Slika
Stigao je i decembar.Kalendarski se bližimo zimi.
Nekad su se u ovo vrijeme kupovale čestitke.
Tražili smo one sa najljepšim detaljima.Nekako je sa godinama taj običaj polako padao u zaborav. Prestala su se pisati i pisma.Pisma imaju poseban značaj.
Na praznom papiru ispišete svoje misli želje pomoću olovke, popunjavate svaki red. Pakujete ga u kovertu, adresirate i ono putuje danima. Očekujete odgovor i radujete se kad vam stigne pismo. Danas tehnologija polako preuzima tu ulogu koju su nekad imala pisma i čestitke. Sad su misli i želje sažete u par riječi. Vrijeme se mijenja tako i običaji.Tehnologija napreduje svakodnevno. No prije neki dan sam šetajući srela uličnoga prodavača. Vani je već bilo dobro zahladilo,
on je stajao pred svojim štandom i zamislite prodavao je Božićne i Novogodišnje čestitke. Zastala sam pored štanda i oduševljeno sam gledala sve te čestitke. Rekoh mu:Dobar dan ! Dobar dan i Vama! Izvolite. Bila sam u prolazu i primijetila sam Vaš štand. Vjerujte bilo mi je…

Zima, kakao i kokos

Prvi mrazevi, negdje u planinama već su snjegovi pali.
Iznova se divim toj magiji koja je kod nas iz godine u godinu sve rjeđa pojava.
Promijenila se klima, no sjećanja nisu.
Zima nije zima ako snijega nema.
Kad smo djeca onomad bili te radosti kad prvi snijeg u godini počne padati.
Gledamo kako nebo šalje pahulje različitih oblika, sve se stapaju u jednu i malo po malo prekrivaju bijelim pokrivačem naš grad.
Lijepo ga je iz tople kuće bilo gledati.
No problem je nastajao kad je trebalo ujutro ustati i u školu poći.
Rado bi da još odspavamo pa bi vani išli uživati u zimskim radostima.
Onako još pospani sa torbama na ramenima put škole hodimo.
Tek svanulo, ulične svjetiljke još se pogasile nisu.
A mi đaci lagano koračamo, škripi snijeg pod nogama.
Veliki minus, ne pomažu ni kape, rukavice,šalovi i tople futrovane čizme.
Čekamo samo da stignemo do škole.Pa svako u svoju toplu učionicu.
Domar škole već je odavno stigao i založio peć, da bi nastavnicima i đacima bilo toplo.
Zvono, zvoni p…

Čarolija niti

Slika
Gledam kroz  prozor, pogled seže u daljinu, kao i misli.
Ugledah paukovu mrežu i malog pauka kako nitima spaja djelić po djelić svog malog umjetničkog dijela.
Interesantno je koliko su jednake sve strane i razmaci na mreži. Koliko li mu je vremena potrebno,da isplete cijelu mrežu? Tako jedno malo stvorenje a sa toliko preciznosti vrijedno radi. Par kapi jutarnje rose je na mreži, čarolija. Ostavljam pauka da radi svoj posao diveći se njegovom umijeću . Uzimam torbu i izlazim vani. Sa sobom nosim papir i olovku.
Idem do obližnjeg parka u jednu šetnju, dok još prve pahulje nisu počele.
Već se u zraku osjeti kako dolazi zima. Iskoristiću to vrijeme da uradim još neku skicu. Šetajući posmatram ljude i skupljam ideje. Stižem u park i sjedam na klupu. Uzimam papir i olovku i polako povlačim linije. Sjetim se pauka, niti i mreže i prenosim na skicu sve te detalje. Pored toga,primijetih i jedan cvijet koji je za ovo doba godine prilično neuobičajena pojava. Dodam i njega na skicu. Spajam i ja…

Kutak za reciklažu

Slika
Jutro ili večer ? Ima je koje god doba dana bilo.
Pretpostavljate, to je u ovo doba godine magla. Meni ona izgleda kao neki omotač. Tajanstvena. Kao djeca smo se plašili da neko po noći,kad se vraćamo iz škole ne iskoči tik pred nas. Kad se upale ulične svjetiljke budu nam jedini znak koji nam pokazuje put do kuće. Tako je to u to doba djetinjstva bilo. Danas mi i dalje izgleda tajanstveno, samo mnogo hrabrije kroz maglu kročim. Po noći pada prekrije naše ulice i gradove.Ujutro nas dočeka i pozdravi, poželi nam dobro jutro. Najljepše je kad se magla povuče a Sunce obasja naš grad. Dok koračamo magla se pred nama povlači kraja kao da joj nema. Kad stignemo do naših kuća osjetimo toplinu doma i grijemo se kraj vatrice koja pucketa. Iz rerne dopire miris budimke ili buče. Tako ja uzmem svoju čarobnu kutiju sa materijalom za kreativne radove. Taman imam vremena napraviti nešto novo. Reciklaža, starih stvari, u nove. Vratim se u prošlo vrijeme, bez vremeplova. Unutar kutije pronađoh komad starog kartona,pa…

Putokazi

Slika
Idem ulicom još jednog u nizu gradova.U prolazu srećem ljude, koji žurno idu svako svojim putem. Vode ih njima znani putokazi. U mislima sa sobom nose djeliće dana koji je pred njima.  Planiraju, razmišljaju sa osmijesima na licima, ima i zamišljenih pogleda. Sunce se kroz oblake pomilja, ljudi ne primjećuju plavo nebo, miris jeseni u zraku. Svi su oni slobodni putnici kroz vrijeme u nizu ponavljanja svakodnevne rutine. Ne vide čaroliju dana u kom se nalaze. Razmišljam i koračam, zapažam i posmatram, uživajući u svakoj sitnici koju srećem uz put. Približavam se jednom od simbola grada, velikom parku. Sa obje strane se nalazi drveće koje razdvaja utabana staza.Vrijedni radnici čiste lišće koje pucketa pod nogama i vjetar ga nosi u daljinu. Jedni pak prave kućice za ptice, koje će tu provesti zimu. Pogledam ka nebu i vidim rode kako odlaze. Putuju ka toplijim krajevima u stopu ih prate laste. Poželjeh im sretan put. Slobodno nebom lete, pozdravljaju grad i ljude dok ne prođe zima i po…

Ključ,katanac i medaljon

Slika
Vani je već padao mrak i ulične svjetiljke su se palile jedna za drugom ,kad smo stigli u grad.
Kako nam je turistički vodič rekao ovaj grad je uvijek pun ljudi iz raznih dijelova svijeta. Mnogi dolaze upravo zbog manifestacije koja se održava svake godine na početku jeseni. Riječ je o potrazi za skrivenim blagom. Sad nije tu riječ o pravom blagu kakvo su gusari pronalazili na skrivenim otocima . Naime riječ je jednoj jako zanimljivoj avanturi. Svake godine se okupi veliki broj ljudi koji se podjele u ekipe.
Svaka od ekipa dobije tragove koji vode do cilja.
Neki od tragova su pravi, neki opet nisu. Svaka grupa ima zadatak prepoznati koji su tragovi pravi i vode do skrivenoga blaga. Ona ekipa koja uspije u svojoj namjeri i prva pronađe blago dobije nagradu. Nakon prespavane noći i dobrog odmora, u rano jutro su svi učesnici bili odabrani i prijavljeni. Svi smo imali svoje zadatke. Naša mapa je bila prilično teška i trebalo je razaznati prave tragove od onih koji to nisu. Unutar grada p…

Ulicom Kestenova

Slika
Kažu kako pojedini mirisi čovjeka vraćaju u neka prošla vremena.
Znate ono kad idete ulicom , a iz nekog restorana dopire opojan miris i odjednom vas sjeti na neki događaj, koji do tada bi sortiran u nekoj ladici davnih vremena ?
Tako sam jednu večer  idući ulicom jednog grada, osjetila miris pečenog kestena.
Večer je već bilo prohladno, kako inače sa jeseni biva.
Jedan stariji čovjek je pekao kesten, i onako vruć pakovao u papirne vrećice.
Vatrica je pucketala baš kao i kesten.
Divan osjećaj koji samo jesen sa sobom nosi.
Kako je bivalo sve hladnije, odlučih kupiti kesten, koji će onako još vruć dobro doći .
Dok sam stajala i čekala da dođem na red ,vratih se u prošlo vrijeme.
Jutro, magla se spustila.Vidi ti magle, baš danas kad smo planirali ići  u šumu da ukupimo kestenje! No nema veze povući će se ona bar do podne, a poslije podne ekipa je spremna za avanturu.
Danima se dogovaramo, tako je svake godine, kad red dođe na kestenje.
Magla se povlačila baš kao što smo i očekivali. Sku…

Zeleni vrtovi

Slika
Divno jutro, sunce obasjava zrakama cijeli grad.Idem ulicom , sa mapom u ruci. Na njoj su obilježena sva mjesta koja su zanimljiva i koja svakako vrijedi posjetiti.
Pažnju mi je privuklo jedno mjesto na mapi pod nazivom "Zeleni vrtovi". Kako se nalazilo par minuta hoda  od mjesta gdje sam trenutno bila uputih se ka njemu. Uz put sam sretala neobične ljude, koji su vođeni svojim mislima koračali kroz grad. Kad sam stigla preda mnom je bila velika kapija.  Još nekolicina ljudi je stajala i čekala da se kapija otvori, što je bio znak da posjetioci mogu  ući u prostor gdje se vrtovi nalaze. Kada je stigao radnik koji radi kao vodič, otključao nam je kapiju i mogli smo slobodno krenuti u obilazak. Kako su se vrata otvarala, tako se pred nama ukazivala sve veća ljepota tih vrtova. Pažljivo sam slušala sve što je vodič govorio o legendama koje su bile vezane za svaki od tri vrta koliko ih se nalazilo na tom području. Jedna od legendi kaže kako su ti vrtovi bili zarasli u korov i za…

Trgovina Jesenjih čarolija

Slika
Jesen se bliži polako.Nekako mnogi jesen vole.Kažu njene boje i plodovi koje
 ona sa sobom nosi su čarobni.Lišće koje opada i vjetar ga raznosi.
 Jeste, ima nešto u toj gospođi zvanoj Jesen. Već prohladna septembarska jutra i noći ,prve vatrice se već lože. Miris zimnice , gdje god kreneš.Vrijedne domaćice se pripremaju za zimu. Razmišljam tako i vratim se u ono prošlo vrijeme i sjetim se kako je samo bio ljep onaj pekmez od šljiva. Te dječje radosti kad ga treba praviti.Pučimo šljive pa ih sameljemo  ne mi ručno već mašina. Založimo vatricu, takozvanu miješaju u ruke svi u red i počinje avantura zvana Pekmez. Sad tu i tamo zaradi se i poneka lakša opekotina dok se miješa ali vrijedi. Traje to tako satima od jutra pa skoro do sutra.Kažu treba ga dobro ukuhati da se ne pokvari .Ako se pokvari đžaba sav trud. Teglice se pripreme i dobro zagriju , poklopci ili celofan i gumice. Pekmez gotov valja ga spakovati. Djeca stoje i čekaju da probaju još onako topao,da je bar topao već vruć. Ali d…

Jezero labudova

Slika
Sjećate li se onomad dok smo još djeca bili, priče o Ružnom pačetu?
Bila je to jedna od omiljenih priča koju smo mi djeca rado slušali i molili
roditelje da nam je iznova čitaju. To malo sivo pače je bilo odbačeno od drugih da bi se kasnije pretvorilo u prekrasnog bijelog labuda. Pitate li se,otkuda izvukoh baš ovu priču iz šešira? Čitala sam članak u novinama o bajkama,
 među njima je bila i ova o Ružnom pačetu. Vjerovatno poruku koju ova priča sa sobom nosi svi dobro znaju? Uzmemo li u obzir ljude nije li tako i u ovom našem svijetu, gdje život nije bajka?
Nekad se pače pretvori u labuda,nekad ostane pače. Znate šta nije uopšte loše biti "Ružno pače" u prenesenom značenju. Jeste različiti, nema veze to ste vi, jedinstveni ste. Prihvatite to i vjerujte ako se i ne pretvorite u labuda vaš život hoće!
Čad iako ne bude onako kako ste željeli, budite ono što jeste. Nitko ne vidi unutrašnju ljepotu, što je i logično oči posmatrača  nemaju mogućnost gledati u dušu.One doživljavaj…

Brodovi i delfini

Slika
Ljeto se bliži kraju.No da li ga je i bilo ove godine?
Kalendarski ono još uvijek traje.
Što ne bismo mogli reći ako pogledamo statistiku vremenskih prognoza.
Više kiše,nego sunca.
Ljeto inače brzo prođe,odmori još brže.Onda se svi vraćamo uobičajenim obavezama.
Nekako mi se čini,da smo ovo najljepše godišnje doba preskočili i da jesen već uveliko traje.
Polako se pozdravljamo sa ljetom i godišnjim odmorima.
Tako se i ja pozdravljam od otoka kojeg posjetih putujući mislima.
Rano jutro ,svi smo spakovali kofere i odjavljujemo se na recepciji hotela.
Izlazim van hotela i krećem prema plaži.Idem se pozdraviti sa ljudima koji su nam odmor učinili tako ljepim.Prenijeli su svima mnogo pozitivne energije.
Idem se pozdraviti sa morem i reći mu Hvala.Ono kao da zna da mu se obraćam i otpozdravlja jutarnjim talasima.Gledam brodove, mirno plove do svojih luka.U trenutku kad krenuh od plaže prema stanici,ugledah najljepši mogući prizor.Vidjeh dva delfina.Igraju se i uživaju u prostranstvu,suncu k…

Morski talasi

Slika
Sjećate li se nedavno objavljenog posta o neobičnom otoku?Rekoh vam da ću ponovo pisati o njemu i ljudima koji tu žive.
Jutro,gledam u more i talase.Ptice lete iznad mora,plove brodovi.Toliko je zvukova koji su sinhronizovani.Šetam pješčanom plažom,tražim školjke i osluškujem sve te zvukove. Rekoh sebi:Puštam misli neka kao brod plove. Kako sam šetajući stigla na kraj plaže,usmjerih pogled ka restoranu.
Pogledah na sat i vidjeh da je vrijeme za marendu.Tako otočani zovu vrijeme za užinu.Krenuh ka njemu.Jedna od kuharica prilazi zvonu i zvoni.Inače svakodnevno se u određeno vrijeme čuje njegov zvuk kao poziv turistima da je vrijeme objeda bilo da je riječ o doručku,ručku,večeri ili za djecu najdražoj užini odnosno marendi. Uputih se stazicom koja vodi ka restoranu.Dopire miris kolača i već znam da je riječ o kolaču sa breskvama. Kuharice pjevaju i na tanjure redaju za svakog ni više ni manje nego dva kolača.Trebam li reći da se mi odrasli radujemo kao djeca?Iako je tog dana bila velika…

Muzej "Vremeplov"

Slika
Vrijeme, crno bijelih filmova i onih u boji.Vrijeme, kad su filmovi bili drugačiji.
Kako sam putujući saznavala nova mjesta koja vrijedi posjetiti
 čula sam za jedan muzej pod imenom Vremeplov.
U njemu su izložene mnoge vrijedne stvari vezane za filmove koji su nastajali sad već davnih 50,60 i 70 tih
godina prošlog vijeka.
Kako su se svi putnici složili da vrijedi posjetiti muzej, zajedno smo se uz pomoć vodiča uputili ka istom.
Vidjevši eksterijer koji nas je oduševio, svi smo se vidno radovali kakav je tek interijer.
Zapravo nismo mogli ni zamisliti kako je unutar samog muzeja.
Na samom ulazu nas je dočekao jedan stariji gospodin i natuknuo nam šta nas sve očekuje.
Turistički vodič nam je prethodno tek rekao kako se unutar muzeja nalaze mnogi eksponati,koji su bili dio scenografije i kostimografije.
Kad su se vrata muzeja otvorila imala sam utisak  kao da putujemo kroz vrijeme.
To je neopisiva ljepota, koja je skrivena od vremena jedan potpuno drugačiji svijet.
Prvo što  sam zapazil…

Morski konjic i školjka

Slika
More,talasi,brodovi jednom riječju ljeto.Putujući kroz razne predjele i mjesta,odlučih se, kako je svakako ljeto, otići na more i posjetiti jedan mali otočić za koji tek rijetki ljudi znaju.Malo je stanovnika koji žive na otoku.Bilo je rano jutro kada smo trajektom stigli na otok.
Iskrcali smo se sve sa koferima,i uputili  do autobusne stanice,odakle ćemo se autobusom odvesti do hotela.
Kad smo stigli stali smo u red,i čekali da dobijemo smještaj.
Na otoku se nalaze dva hotela u neposrednoj su
blizini oko desetak minuta hoda.
Turistički vodič nam reče da je to više odmaralište za porodice koje redovno tu ljetuju.
Pored hotela,tu je i mjesto za večernje zabave i neizostavna kuhinja sa morskim plodovima i raznim specijalitetima.
Uvečer se organizuju razna takmičenja i kvizovi gdje porodice uživaju.Svi se okupe uvečer,nakon dana provedenoga na plaži i uz pjesmu,sklapaju dugotrajna prijateljstva i rado se vrate naredne godine.
Nakon što smo dobili smještaj i ostavili kofere i stvari,svi s…

Kuća kolača

Mjesto ispunjeno čarolijom,gdje se kao u labaratoriji rade eksperimenti,naravno to je kuhinja.
Svakodnevna rutina, rekli bismo.A da li je tako?Čini mi se da je to danas ipak drugačija priča. Pogotovo kada je riječ o kolačima. Jednom prilikom nađoh se u takozvanoj "Kući kolača". To je obična kuća izvana,iznutra je to slastičarnica. Tu se prave jednostavni kolači sa jedinstvenim ukusom. Putnici namjernici imaju mogućnost na nekoliko sati biti slastičari. Mogu praviti kolače po receptima kuće,ili koristiti neki od svojih recepata. Kako je moja knjiga sa receptima bila uz mene,pronađoh,jedan odgovarajući kolač koji bi mogla napraviti. Kuhinja je malena,tako da se lako snaći,sve je na dohvat ruke. Atmosfera koja vlada u kuhinji je odlična. Kako je nas putnika bilo nekoliko svako je dobio svoj dio kuhinje,pribor i mogli smo početi kuhati.
Bilo je lijepo uz zvuke muzike,prijatno okruženje i ljubazne domaćine.
Svi su uživali u toj labaratoriji zvanoj kuhinja. Uzeli smo kecelje,potre…

Fontana želja

Slika
Divan ljetni dan,idem ulicom jednog grada.Običan grad reklo bi se na prvi pogled.
Ljudi prolaze,jedni idu užurbanim koracima,drugi idu laganim koracima.
Nigdje im se ne žuri.
Ili tek ostavljaju takav utisak. Pažnju mi privlači veliki trg,u njegovom centralnom dijelu se nalazi fontana. Prilazim fontani i vidim u njoj mnoštvo novčića. Koliko novčića, toliko želja.Pitam se:Koliko ih je ostvarenih? Odlučim da ubacim novčić i da nešto poželim.Oko fontane se nalaze klupe. Sjedam na jednu od njih uzimam papir i olovku i počinjem crtati. Posmatram djecu kako trčkaraju oko fontane,uživaju u djetinjstvu. Roditelji im daju novčić,da ga ubace u fontanu. Mogu da zamislim njihove želje.Neki ih čak izgovaraju na glas. Djeci to predstavlja radost,njihove želje su jednostavne. Poželjeli su igračke i neke sitnice. Crtam i posmatram okolinu.
Većina ljudi ne primjećuje ljepotu dana,grad kojim prolaze. Neki ne zapažaju ni fontanu.Tek pojedini zastanu zamisle želju i produže. Lagano pada mrak,vrijeme leti…

Karton,konac i trake=Ukrasna kutijica

Slika
Tavani,kriju uvijek neke divne stvari,čuvaju uspomene od zaborava.
Nazvala bi ih,vjernim čuvarima prošlih vremena. Onih vremena kad smo bili djeca,kad su nam neke sitnice bile jako važne. Odrastajući,polako smo ih zaboravljali,pakovali u kutije i povjeravali na čuvanje tavanu. Zaboravljamo sitnice,ali zaboravljamo biti i djeca. Tek ponekad se sjetimo svih tih stvari,na trenutak otvorimo kutije i osmjesi nam se pojave na licima. Lijepo se prisjetiti,dječjih nestašluka,igrački,poklona  i svega što smo odlagali kao stare i bespotrebne stvari. Otvaram jednu od mnogobrojnih kutija,unutar koje se nalaze razne sitnice. Počev od raznih ukrasnih traka,papira u kojim su bili umotani pokloni pa sve do nekih ukrasnih detalja. Svaka od tih stvari ima svoju priču,sjećam se svih poklona. Gledam tako sve te sitnice i u mislima ih spajam u jednu priču. Uzimam potreban alat makaze,konac,papire,karton, ukrasne trake i detalje. Uz pomoć olovke i lenjira crtam kocke. Napraviću ukrasnu kutiju,koja će mnošt…

Slastičarnica u ulici snova

Slika
Mali gradić,u kom živi tek stotinjak stanovnika.Većinom su zanatlije.
U gradu ima ulica pod imenom Ulica snova!Jedan od stanovnika mi reče:To ime su joj dali posjetioci koje je put iz raznoraznih razloga naveo baš u tu ulicu.Smatrali su da što god bi ljudi zamislili,ruke vrijednih zanatlija bi to i napravile.Baš radi toga su govorili:To je ulica gdje snovi postaju stvarnost!
Odlučih se da prošetam ulicom.Sa obje strane se nalaze male zanatske radnje.Ispred su mnogi turisti koji razgledaju,kupuju i predlažu zanatlijama šta bi voljeli da od ručnih radova naprave da ponesu kao suvenir za uspomenu njima dragim ljudima.
Na uglu ulice vidjeh slastičarnicu.Iz koje je dopirao miris domaćih kolača.
Pomislih:Bilo bi dobro,malo odmoriti i degustirati neki od kolača.
Ulazim u slastičarnicu,biram sto pored prozora.Na stolu je ručno pisan menu.
Čitajući ponudu i specijalete koji su predloženi naiđoh na kolač pod imenom "Domaći rolat"!
To je to odlučujem se za taj kolač.Naručujem i uzimam …

Pustinjski cvijet

Slika
Moda,50,60,70,80 -te pa sve do danas.Igra boja,materijala i krojeva.
Putovanje kroz vrijeme u doba,crno-bijelih filmova,hippy pokreta,vrijeme disca,pop i rok muzike.
Moda oslikava vrijeme,ljude život uopšte.
Svaka modna epoha,priča je za sebe.
Tako i ovaj dio puta ima svoju priču.Pustinja,pješčane dine,oaze i pustinjski cvijetovi.
Vjetrovi nose pustinjski pijesak,stvaraju neobične oblike.Usred pustinje oaza,koju okružuje par cvijetova.
U blizini je smješten šator,gdje putnici odmaraju od puta.Gledam cvijetove,divim se njihovoj ljepoti i slobodi koju imaju.Oko njih je nepregledno prostranstvo,uživaju pod vedrim nebom i suncem.
Uzimam olovku i papir i počinjem povlačiti linije.Ucrtavam svaki detalj koji me okružuje.Slike iz pustinje prenosim na papir,stvarajući skice modela.Vrijeme prolazi,već pada mrak.Završavam sijenčenje skica i vraćam ih u kofer.Rano ujutro nastavljamo dalje.
Nakon povratka iz pustinje,u gradu sam odabrala materijale,koji su potrebni za šivanje modela.
Od skice,mate…

Prvo odredište

Slika
Voz ide polako,promiču predjeli.Posmatram iz voza,zelene ravnice koje kao da se stapaju sa nebom.Pamtim svaku sliku, memorišem.Stigli smo na prvo odredište.Vrijeme je za odmor i istraživanje.Izlazim iz voza,osjetim svjež zrak,lagani povjetarac.
Stali smo pored stare drvene kućice,koja ima predivan vrt sa cvijećem.
Sve je urađeno u rustikalnom stilu. Zapazila sam klupu,sjela sam i odlučila posmatrati predivan krajolik. Na drvetu vidjeh pticu zelene boje,pjevuši, njoj znanu melodiju. Tu je i leptir, crvene boje,tratinčice.
U blizini je i rijeka,mirno teče,njen tok, ništa ne ometa.
Ugledah, tek malo pače kako pliva.Kakav sklad,ljepota i čar prirode-pomislih.
Proljeće,priroda se probudila iz sna.
Ustajem sa klupe i koračam prema vozu,još malo i putovanje se nastavlja.Na dlan mi sleti bubamara. Nasmijah se i pustih je da se pridruži svojim drugarima.Sve što mi treba nosim sa ovog odredišta u mislima. Ulazim u voz,uzimam kofer sa materijalom za kreativne radove. Sjedam,otvaram kofer,uzimam…

Početak putovanja

Slika
Projekt:Pretvori san u stvarnost!
Stanica,peron i putnici.Čekaju voz.Među putnicima sam i ja.U iščekivanju voza, provjeravam u mislima sve stvari potrebne za neobično putovanje.U jednoj ruci mi se nalazi karta sa navedenim odredištem,u drugoj ruci olovka i prazan papir.Pored mene su tri kofera,sa određenim sadržajem.Bez njih bi ovo putovanje bilo nezamislivo!Prvi kofer je najveći u njemu su razne sitnice,potrebne za izradu kreativnih radova.Odmah do njega je nešto manji,u njemu su složene skice.Pored njih je i treći, najmanji kofer,u kom su knjige sa receptima. Ovo nije putovanje,koje je uobičajeno,već putovanje kroz sjećanja,koja postoje i stvaranje novih. Na ovom putovanju,putnike i mene očekuje povratak u bakinu kuhinju ispunjen mirisima bakinih kolača,koji podsjećaju na djetinjstvo.Putovaćemo i kroz 60,70 i 80- te zahvaljujući modi.Uz sve to, od starih i zaboravljenih sitnica stvorićemo nešto novo ,putem kreativnih radova. Hoće li ovo putovanje i projekt uspjeti ?Ne znam! No jedno…