ponedjeljak, 15. prosinca 2014.

Zimsko inje

Jutro, iz kuhinje dopire miris uštipaka. Najljepši su oni sa kajmakom, pa onda zasladiš sa marmeladom.
Vani inje okitilo drveće, poput kristala, zimska idila. Uživam gledajući kroz prozor.
Vrijeme doručka, uštipci na stolu još uvijek topli.
Bliže se praznici na Tv-u se već tradicionalno prikazuju Božićni filmovi.
Neke sam gledala već nekoliko puta. Sve scene i tekst su mi već dobro poznati, no iznova poput djeteta uživam u njima.Ti filmovi imaju neku svoju čaroliju.
Nekako sa sobom donesu pred praznični ugođaj.
Dok je vani hladno kući uz vatricu najljepše u ovo doba godine.
Čitaš neku dobru knjigu u svom omiljenom naslonjaču, gledaš već spomenute filmove.
No inje mi ovo jutro izgleda posebno. Doručkovala sam, odgledala film i odlučila da odem u šetnju.
Vani je baš hladno, no vatrica me uvijek čeka kod kuće.
Dobro se ubundaš i put neke nove pustolovine.
Sva priroda zimski san spava, tek poneki preostali list na grančicama i inje.
Zeleni borovi okićeni tim čarobnim injem i šišarkama ponosno stoje na hladnoći poput neke gospode.
Divan prizor kao da je slikan rukom nekog umjetnika. To je ipak priroda svoje zimske čari poslala nama. Sve je više uličnih prodavača na ulici. Piju neki topli napitak, jedu tople uštipke pokušavajući da se ugriju na hladnoći. Prilazim jednoj gospođi, njen štand je prepun ručno izrađenih ukrasa za jelku i kuću.Tu je i njena mala improvizovana radionica i pred mnoštvom djece izrađuje ukrase.
Pridružim se i ja tom veselom društvu koje se priključilo gospođi u izradi dekoracija.
Toliko je materijala, da ideje same od sebe putem misli putuju do ruku.
Svi smo prionuli na posao u želji da pomognemo gospođi.
Male dječje ruke stvaraju mala umjetnička djela, a njihov smjeh daje posebnu notu cijeloj priči.
Kako mi je gospođa rekla ona svake godine uz pomoć dječice i dobrih ljudi izrađuje ukrase.
Ne znam radi čega ali ljudi sami prilaze i pitaju mogu li mi pomoći, bez da ja to prethodno tražim.
Tako da kad je moja radionica u pitanju to već postala tradicija.
Jedan dio od zarađenog novca proslijedim djeci koja su u domovima.
Kupim im odjeće i slatkiša, spakujem kao paketiće ili u čizmice i odnesem u vrijeme praznika.
Njihov osmjeh oplemeni dušu čovjeku.
 Način na koji se oni obraduju daje snagu čovjeku da istraje u svom naumu.
A to je da ih kad god mogu obradujem nekom sitnicom i uljepšam im dan.
I ne činim to samo u vrijeme praznika, već tokom čitave godine, naravno kad mi to mogućnosti dozvole. Ukoliko nisam u mogućnosti da im odnesem nešto što im je potrebno ja volontiram u nekom od domova. Pomažem im tamo gdje treba. Nekad su to razgovori koji su im uvijek potrebni,
nekad im čitam knjige, pa zajedno putujemo kroz raznorazne pustolovine sa glavnim junacima iz knjiga. Oni su najsretniji kad slušate sve ono što su postigli u školi, o drugarstvu i prvim simpatijama.
Pred praznike kad je raspust što se tiče velike djece zajedno kitimo njihovu veliku kuću, kako je od milja zovu. Mala dječica se također pridruže pa svi zajedno kroz pjesmu stvorimo poseban ugođaj.
Slušala sam sa posebnom pažnjom gospođu koja je sa toliko topline u svom glasu prenosila  na sve prisutne važnost volontiranja. Rekla bih to ovako jedan dječji osmjeh i vaše saznanje da ste im pomogli su najljepši poklon koji možete dobiti.
Njima je svake godine tokom svih 365 ili 366 dana potrebna pomoć ili podrška.
Poruka ovog posta bi bila: Osvrnimo se oko sebe uljepšajmo nekom dan, bio to tek običan osmjeh upućen čovjeku.
Možda ga  vidite prvi put u životu no vidite ga sa razlogom.
Iako su svi okupirani svojim životom i svakog nešto muči, pa samo prolazimo ulicama i ne primjećujemo ljude oko sebe. Zastanimo na trenutak pogledajmo oko sebe i vidjećemo šta propuštamo. Idite laganim koracima, sve se stići i riješiti može, koliko god izgledalo nemoguće vi ga možete učiniti mogućim.
Pozdravila sam se sa gospođom i ostavila par kreativnih radova koje sam napravila sa ljubavlju, znajući da će prihod od prodaje otići nekom u prave ruke.
Krenula sam put kuće sa nekim posebnim osjećajem znajući da smo svi mi svojim rukama stvorili djela koja će dobra djela činiti.
Kad sam stigla kući uzela sam svoj pribor  za kreativni rad i i cijeli dan upakovala u dvije teglice koje će biti kućna dekoracija i podsjetnik na poseban dan posut injem !
Tako su od raznoraznih sitnica nastala dva rada. Od stare sijalice sam napravila kuglicu za jelku.
Teglice su upotpunjene ukrasima stvorile zimski ugođaj.
 Do sljedeće priče: Snježni pozdrav svima !
Snješko i imela
Pahulja i paketić
                                                             









2 komentara:

  1. Prvo, za uštipke: mmmmmmmmm...!
    Drugo, još dugo sam razmiljao i pokušavao da zamislim: koliko se dana može "upakovati" u jednu malu teglu?! Neobično obična kreacija!
    Milena, sve najbolje!

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala Vam! Svaki dan ima nekoliko posebnih djelića.Tako da je jedna teglica jedan dan.Onda od teglice nastaju priče.One su kao vremenske kapsule.Negdje ih ostavite, pa kad ih nakon nekog vremena pronađete, podsjete na neka divna vremena ! Sve najbolje i Vama!

    OdgovoriIzbriši