Veju snijegovi

Stigla zima, kalendarski, prve pahulje padaju.Spremam kofer, idem na put.Sad je lijepo putovati vozom.Iz toplih kupea gledaš kroz prozor, snijeg pada.Prati me kao vodič cijelim putem.Svi ljudi u vozu su se toplo obukli, huču u ruke zima im.Iako je u vozu prilično toplo.Svi putuju kućama ili u posjet dragim ljudima.Ima dosta studenata i porodica sa djecom.Vrijeme je praznika, pa se svi raduju. Neki već duže vrijeme nisu bili kod kuće ili vidjeli dobre prijatelje.
Kuju se raznorazni planovi o dočeku Nove Godine.Priča se i o dalekim putovanjima u neke toplije krajeve. Drugi pak kažu da su im praznici najljepši tamo gdje ima snijega.Jedni će kući pa onda u planine u neku planinsku kućicu, kraj kamina i uz dobru gozbu naravno uz pravo društvo.
Prepričavaju se i dogodovštine sa ranijih dočeka.
Dok voz polako putuje prugom  slušajući priče mojih saputnika uzimam papir i olovku i počinjem crtati.Kako je glavna tema doček Nove Godine odlučim se nacrtati večernju toaletu koja je baš za tu priliku.
Uzimam dijelove iz priča koje su mi pričale djevojke u vozu, kako zamišljaju svoju haljinu za doček.Na sve to dodam i malo čarolije prizora koje sam vidjela putujući.
Znate šta? Slušam te ljude pažljivo i zapažam kako u ljudima još ima radosti kad je slavlje Nove Godine u pitanju.Ali sam isto tako primijetila da je nestalo onog divnog osjećaja koji smo imali pred praznike.Vremena se mijenjaju, pa kako godine idu tako nestaje taj osjećaj u ljudima.
Važno se dobro proveseliti, donijeti odluke za koje i nismo sigurni da ćemo ih se pridržavati.
A onda kad nastane Nova Godina dani teku ustaljenim tokom.U trenutku se izgubi ona nit koja je tada u ponoć bila toliko važna dok smo odbrojavali sekunde ispraćajući staru i dočekujući Novu Godinu.
Crtam ja i dalje, tu i tamo obrišem poneku liniju i dodam novu.Tako je i sa Novogodišnjim odlukama.Obećamo sebi, pa kršimo obećanja. Ipak nekih se i pridržavamo i uspijemo istrajati u svom naumu. Ljudi smo to nam je u prirodi, sami sebe najbolje poznajemo i na nama je hoćemo li mijenjati nešto ili ne !? Ipak u čuda treba vjerovati, kažu da je ovo doba godine vrijeme kad se čuda događaju.
Svaka godina nam ostavi poruku ona nam je skretničar za narednu godinu.Ono što smo uradili u prethodnoj su plodovi u narednoj.
Tako dok misli veju poput snijega, uživam sa svojim saputnicima u domaćem keksu i toplom kakau iz restorana koji se nalazi u vozu.Priče i dalje putuju vozom, a ono što je najljepše i smjeh.
Prisjetismo se i školske lektire "Vlak u snijegu".Zamislite kad bi i mi ostali zatrpani u snijegu.
Ne bi znali šta bi ? Kako ne bi reče jedan student? Snašli bi se mi baš poput junaka iz knjige. Djeca se snašla a tek mi.?Bila bi to prava radnička akcija.Ih kad bi naš voz zatrpao snijeg  pa da tu ostanemo neko vrijeme vidjeli bi mi.Dobacuje drugi student.
Svi bi se složili i zajedničkim snagama bi oslobodili put našem vozu.
A zamislite tek da sa nepoznatim ljudima zajedno dočekamo Novu Godinu?
Pa bio bi to nezaboravan doček. Možda bolji od svih planiranih koje smo čuli danas dok smo putovali.Tako je, svi smo prepuni planova, odluka i želja. A zapravo bi trebali uživati u dočeku sa dragim ljudima, bez da razmišljamo o tome šta ćemo obući, kakva je muzika i gozba?
Da upravu ste rekoh! Svi zaboravimo značaj praznika.Nije važno gdje ste, već da su oko vas dragi ljudi, pa bili to i potpuni stranci koje ste upoznali putujući vozom.Sreli smo se ovdje, ko zna da li ćemo se više vidjeti, da li će nam se putevi ponovo sresti? No jedno znam, ovdje smo sa razlogom.
Smijemo se, pričamo dok voz putuje, svi sa svojim mislima i željama ka cilju i stanici na kojoj izlazimo.Na kojim nas čekaju dragi ljudi. Sa kojim ćemo provesti praznike.Svako će sa svojim koferima i stopama koje su ostavile trag u ovom vozu dalje koračati.U svakom kupeu je izgovoreno mnogo riječi, one tu ostaju kao uspomena.Čekajući nove putnike i nove priče.
Tako je kroz priču prošlo vrijeme, svi smo izlazili na svojim stanicama. I pravo u zagrljaj dragim ljudima.Baš kao što rekoh:Sreli smo se u trenutku vremena  sa razlogom, razmijenili priče i svako svojim putem ide dalje.
Skica je već gotova, sklopila sam je baš poput slagalice i utkala sam linijama sve te divne priče.
Stigla sam na svoje odredište kući dragim ljudima da zajedno provedemo praznike.
U sjećanju ostaju iako nepoznati, meni dragi ljudi koje sam srela putujući i skica koja govori više od riječi.A kad smo kod skice ako razmišljate o toaleti ili odjelu za doček Nove Godine sjetite se godine koja odlazi na to dodate vašu omiljenu boju i neku vašu priču iz prolaza ili sa putovanja i kad u nekom izlogu ugledate ono što ste tražili sjetite se svega i to će biti vaš izbor.
Ili ako nešto šijete dodate svoju čaroliju i krojač će vam to sašiti onako kako ste vi nacrtali svojim mislima na papiru pomoću olovke!
Poruka ovog posta bi bila: Važno je da vjerujete u čuda, jer su čuda moguća! I kad nije lako i ne vidite izlaz a ljudi oko vas kažu da vas razumiju! Znači Vam njihova podrška ali oni opet ne znaju kako je Vama jer vi živite vaš život, ne neko drugi. Opet vjerujte i želite da Vam se ostvari ono što ste poželjeli u Novogodišnjoj noći ili bilo kad? Važno je da želite srcem. Želje će se ostvariti i naći svoj put do Vas!
Do sljedeće priče : Sretna Vam Nova Godina i sve najljepše Vam želim!

Pahulja