Čežnje srca mog
Putniče iz davnih vremena, tvoja je sjena, za moju prišivena. Sjetim se tog dana kada je Vendi, srela Petra Pana. Dok svi plešu tango, mi plešimo kako nam srcu drago. Svi daruju ruže, a ti tulipane. Moj Petru Pane, ti znaš da volim tulipane tvojim rukama odabrane. Danas, ti si mladić sa šeširom, ja djevojka sa lepezom, prilaziš polako ali ipak s' oprezom. Ja sam ti poetika i aritmetika. Nastala iz stihova pjesnika i nauke brojeva. Ispod slojeva je neukrotiva divljina u mojim očima. A ti tražiš da li u meni još ono dijete ima. O, Petru Pane u davna vremena iz kojih dolaziš sve nježne strane su tamo odaslane. Sanjarskim štihovima, iz džepa ti više ne možeš pronaći tu nit koja može dotaknuti sve čežnje srca mog. Ne možeš na platnu tvojih želja naslikati Nedođiju. Ne postoje vrata koja se mogu otvoriti da ti i ja budemo u zemlji izgubljenih dječaka. Ne mogu ti noćas pričati priču na prozoru dok Mjesec zove Sunce i novu zoru. Ne mogu vraćati dah vremena za sjećanja koja dozivaš svake no
