Škrinja, švelja i špajz

Zatvori oči slušaj srcem koreografiju žica gitare i pjesmu...  Rođen da dotaknem tvoja osećanja. Riječi pjesme te znaju me. Nacrtaj me iz stihova. Otvori oči i vidjećeš, stojim pred tobom. Vidjećeš u mojim očima laste. Pogledaj dva ogledala duše moje. Samo me zagrli i laste će letjeti. Samo me zagrli, dok oko nas šumi more i sviću zore. Pustimo da nam duše budu melodije sutona i svitanja. Raširimo naše ruke da ih vjetar miluje. Plešimo, dok spava grad i dok je Mjesec mlad za naše korake. Zagrli me... sreli smo se. Lutao si putevima od nemira.  Bio si lovac oblaka. Skriven i od mraka.  Bio si svjetionik noći kojeg su gledale moje oči. Kiše su padale na tvoje dlanove. Sunce sam, Mjesečev putniče. Suza sam na rubu tvojih trepavica. Siluete smo sutona u magičnoj snazi poljupca. Dišem ljubav tvoju.  Iz nje rastu molovi koje su drugi rušili. Ti i ja smo ih dodirom naših ruku gradili.  Mora smo naša povezali. Zvjezdama noći sam te zvala i tvoj lik napisala u knjigama. Te noći kad smo rođeni v

Treba mi dah, tvog daha. Treba mi dan, bez straha. Treba mi da se tvoja hrabrost upije u  moje pore i smiri nemirno more u meni. Treba mi da izađem iz svijeta pantomime i izgovorim tvoje ime. Treba mi da vratiš nas kroz vremenske mašine. Da ljubav priča riječima u svijetu tišine. Da ubacim dvije-tri kovanice, okrenem broj i pozovem te iz telefonske govornice. Dok u daljini svira tango za nas. Mogu li ples ljubavi plesati tvoj i moj glas? Reci mi, šetaš li još onim prostranstvima sa cvjećem koje raste u divljni. Putuješ u dan kad smo se sreli. Hoćeš li se sjetiti kad se voz zaustavi pored polja Toscane? Da su nam ruke još uvijek dodirima povezane. Tu sam s druge strane slušalice na uglu ulice. Pričaj mi, jesu već procvjetali suncokreti. Avgust je...  Sad su sva polja zelena i žuta boja. Noću pišeš pisma pored tvog prozora. Smiješ se s druge strane slušalice iz neke daleke ulice. Crtaš moj lik. I dalje si odmetnuti umjetnik. Noćima ne spavaš linije crtaš i tako se sjećaš. Tako me pored s

Šetaš li stazama, gdje smo nekad znali ti i ja proći. Slušaš li noći? I šta ti kažu? Pričaju sa tobom o meni.  Izvlače pismo iz stare kutije.  Čitaš ga. Ti ne čitaš, ti ga napamet znaš.  Gdje su zarezi i tačke.  Gdje sam ti ljubav utisnula slovima. Znaš u kom djelu pisma sam te zagrlila. Tvoja kosa što nestašno stoji i ti pogledi tvoji. Ta dva oka duboka kao Tihi okean. Tih si baš poput okeana, otporan srcem burama. Oblače ti što sunce donosiš, da li još kao bedževe ljubav zakačiš na tregere. Da li čežnje imaju svoje postere? Mjesečino vječnosti besane su tvoje noći. Pjesmo, što melodija postaješ, nedostaješ. Vjetre što kroz Sunčev spektar šalješ pisma, da li znaš da ih čitam. Balado ispjevana sa mojih usana, pjevaju  tvoju pjesmu zaljubljeni. U srcu si, u srcu si meni. Oblaku sneni, vjetru voljeni. Još nosim tvoje džempere i idem kroz vinograde Toscane. Još čitam knjige koje sam uz tebe zavoljela. Ponoć se u tvome laku noć ogleda. Zažmirim i čujem ti glas kako putuje kroz vjetrove. Id

Idemo nekim putevima koji su odavno postali zaboravljeni. Njegova rana je prilično zarasla i infekciju smo uspjeli zaustaviti. Lakše mi je što je uz mene i zna da je supstanca dio mene i da sam karika koja nedostaje da bi mogli vladati pustopoljinom. Borila sam se sama, djelila sam svoju tajnu samo sa ovom pustinjom oko čovjeka. Napustili smo laboratoriju sa opremom koja je potrebna da bi deaktivirali supstancu. Znamo da nas traže i da smo u opasnosti. Oktiveno je ko sam. Taj teret koji sam nosila na leđima polako ide prema svom rješenju. Kroz nekoliko dana biću slobodna i ja i prijatelji koji su prošli isto. Saznala sam da postoji čovjek koji je bio jedan od važnih saradnika i zna moje roditelje.  Ako neko zna kako da nam pomogne onda je to on. Prošli smo veći dio puta i nadomak smo cilja. Kucamo na vrata i otvaraju se. prilika  starijeg čovjeka nas gleda sa osmijehom.  Zna ko sam i zašto sam tu. Stigla si. Uđite. Nemamo mnogo vremena prije nego nas pronađu, a potrebno nam je nekoliko