Škrinja, švelja i špajz

Pišeš po papiru duše svoje recitovane pjesme. Gledaš kroz prozor nekih prohujalih vremena. Udahneš čestice zraka i ponalaziš jednu tajnu o kojoj nikom govorio nisi. Ćutiš, a u sebi govoriš. Vulkani su tvoje tišine. Lava su tvoje riječi. Pronalaziš mir u pogledu na planine i sve znaš. To što znaš, ne pričaš. Zatvaraš sva vrata i prozore da ono što u sebi čuvaš ostane na sigurnom. Praviš mape svojih dana i zapisuješ šifre. Sati su duži od noći. Okrenuo si sat da ne gledaš vrijeme jer te previše sjeća na zakrpljene dane. Ni o njima ne govoriš. Ćutiš, srebrenim nitima Mjeseca. Badava je sve što si napisao na pisaćoj mašini. Pisac si elegije. Besjediš komediju i igraš se šaha. Ispjevane simfonije si pretvorio u slike. Igraš se sa plasteilnom i oblikuješ srce. Umjetnik si u carstvu svog prostora. Ne izalaziš izvan vrata i prozora. Otkucavaš zbirku pjesama na jastuku. Da te uspavaju dok ih čitaš nekim davnim princezama tvog vremena. Tvoje biće je proza u kojoj poeziji postaje tjesno. Oslobodi

Crtam i puštam olovku da vodi ruku. Maštam i sanjam budnim pogledima. Vjerujem da je sve ovo iz knjige koju sam čitala. Da sam odlučila crtati riječi koje su ostale zarobljene kad je brod potonuo. Još je dolje u morskim dubinama moje duše. Crtajući izvlačim sidro riječi na bijeli papir. Ima juga, neverima sam postala prijatelj. Maestrali su mi vodiči. Kompas je ostao na morskoj pučini. Crtam u vremenu koje teče i okreće kazaljke na okruglom predmetu zovemo ga sat. Mat ili pat? Povlačim figure igram šah sa tobom. Doljevam u čašu vodu u tankom mlazu... tražim vrata koja vode prema izlazu. Lusteri na zidu kao posteri iz davnih godina. Svjetlo mjenja uglove i pravi na zidu sjene. U tom trenutku pjesma na radiju krene. Muzika i ruka plešu po papiru. Sidro izlazi na površinu kao pandan tišini. Pjevaj mi mir, dok sviraš klavir. Boje mješam i stvaram nove nijanse.  Izvodim performans ove romanse. Ulični sam umjetnik koji ne skriva lice. Samo ponekad srce. Ti sviraš klavir i gledaš u mene. Ja k

Sanjaj me u indigo boji. Oboji me i voli me. Vidiš tu sam stvarno. Voljeno biće tvojom rukom nacrtano. Budi me... ja sam zamišljeno biće koje nadahnjuje umjetnike. Zagrli me nek se po koži razlije indigo boja. Biću voljena tvoja. Djevojka od papira. Nacrtaj mi krila vila. Udahni mi život tvojim riječima i tragom mastila. Kad me tvoj pogled opije ukradi mi okrilje. Tada vile čovjeka zavole. Plešimo dok se jutro rađa.  Gledajmo kako je čudesna Aršanj planina tu je neopisiva tajna o vilama. Ukradi mi jedno pero sa krila i otkrij tajnu tvojom rukom nacrtanu i tvojom željom izmaštanu. Dodirnuću tvoje nemire i osjetićeš kako te ljubav miluje. Noć boje indiga, slomljena krila vila plešu sa valovima. U torbi čuvam vilnski prah i rasipam ga po nama djevojka od papira tvojom rukom nacrtana. Sanjaj me kao da sam tu dok tvoji pogledi morem dalekim putuju. Stavi štafelaj i uzmi platno.  Bojama indiga i kistom naslikaj me. U taktu ponoći boji mi oči i napiši sve moje osobine. Zagrli me. Iz tvojih sn

Kad izrone valovi u brodolomu stvarnosti. Iluzijom realnosti kad želje budu u sutonu. Vremeplovom olovke pišem u svitanju. Kad oblak prašine nastane iz tišine. Kad brodolomi postanu brodovi što mirnim morem duše moje plove. Pronaći ću kompas maticu koju čuvam u srcu. Odlutaću negdje iza mirnih luka. Pjevaću melodiju sirena. Talasima ću pisati pjesme. Izroniću iz morskih dubina udahnuti snagu potonulim brodovima. Kad nemirno more osjeti mir i kad sunce smiri talase. Napisaću brodolome što bili su u biću mom. Proći ću kroz šume slušaću ptica poj. Čuvaću sve tajne što mi šapuće drveće. Biću na ljujašci, ljuljaće je vjetrovi. Gledaću more u daljini biću slobodna od svih valova. Nosiće struje nemirno more i praviće bure. Sačuvaću u srcu svom mir i postaću juvelir sreće. Biću galerista na zidu ću slikati slike jednim potezom kista. Postaću fotograf  kojji je daktilograf.  Pisaću na pisaćoj mašini. Letjeće papiri po stanu.  Brodovi će da postanu. Sve suze u figure izvajaću, rastavljene djelov