Ne skrivam lice, samo ponekad srce

Crtam i puštam olovku da vodi ruku.

Maštam i sanjam budnim pogledima.

Vjerujem da je sve ovo iz knjige koju sam čitala.

Da sam odlučila crtati riječi koje su ostale zarobljene kad je brod potonuo.

Još je dolje u morskim dubinama moje duše.

Crtajući izvlačim sidro riječi na bijeli papir.

Ima juga, neverima sam postala prijatelj.

Maestrali su mi vodiči.

Kompas je ostao na morskoj pučini.

Crtam u vremenu koje teče i okreće kazaljke na okruglom predmetu zovemo ga sat.

Mat ili pat?

Povlačim figure igram šah sa tobom.

Doljevam u čašu vodu u tankom mlazu... tražim vrata koja vode prema izlazu.

Lusteri na zidu kao posteri iz davnih godina.

Svjetlo mjenja uglove i pravi na zidu sjene.

U tom trenutku pjesma na radiju krene.

Muzika i ruka plešu po papiru.

Sidro izlazi na površinu kao pandan tišini.

Pjevaj mi mir, dok sviraš klavir.

Boje mješam i stvaram nove nijanse. 

Izvodim performans ove romanse.

Ulični sam umjetnik koji ne skriva lice.

Samo ponekad srce.

Ti sviraš klavir i gledaš u mene.

Ja krajičkom oka uhvatim tvoj pogled.

Prenosim ga na papir.

Kad ova slika bude dobila svoj zid, često puta ćeš proći pored te iste slike 

i nasmijaćeš se.

Crtam, kad svi spavaju, kad se noć sakrije pod okrilje sreće... kad se boje pomješaju i ostaju na platnu mojih snova.

Crtam u ovoj tišini ne vjetrometini porušenih ideala i spajam djelove u sitne cjeline.

Zovi me kad ti zatvore sve prolaze.

Kompasi su na dnu mora, izvlačimo ih mrežama naše ljubavi.

Slova su u mreži spajamo rečenice. 

Sušimo ih na suncu dok zrna morske soli kao kristali daju sjaj ljubavi.

Na mojim dlanovima tragovi boje, miluju ih ruke tvoje.

Jedan trag boje ostavljaš na mom licu da zapamtiš sve nježnosti koje će tebe u daljini čuvati.

Kažeš mi da ćeš dlan nasloniti na tvoj obraz i biće kao da sam tu. 

Svaki trag što se upio na tvoj dlan dozvaće nježnost moju.

Crtam te po vremenskim taktovima u snovima bojim tvoje lice.

I svaku poru tvog osmijeha znam.

Ja te ljubavi... s ljubavlju crtam.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay