U tvojim očima se čitaju ljubavne pjesme

Pišeš po papiru duše svoje recitovane pjesme.

Gledaš kroz prozor nekih prohujalih vremena.

Udahneš čestice zraka i ponalaziš jednu tajnu o kojoj nikom govorio nisi.

Ćutiš, a u sebi govoriš.

Vulkani su tvoje tišine.

Lava su tvoje riječi.

Pronalaziš mir u pogledu na planine i sve znaš.

To što znaš, ne pričaš.

Zatvaraš sva vrata i prozore da ono što u sebi čuvaš ostane na sigurnom.

Praviš mape svojih dana i zapisuješ šifre.

Sati su duži od noći.

Okrenuo si sat da ne gledaš vrijeme jer te previše sjeća na zakrpljene dane.

Ni o njima ne govoriš.

Ćutiš, srebrenim nitima Mjeseca.

Badava je sve što si napisao na pisaćoj mašini.

Pisac si elegije.

Besjediš komediju i igraš se šaha.

Ispjevane simfonije si pretvorio u slike.

Igraš se sa plasteilnom i oblikuješ srce.

Umjetnik si u carstvu svog prostora.

Ne izalaziš izvan vrata i prozora.

Otkucavaš zbirku pjesama na jastuku.

Da te uspavaju dok ih čitaš nekim davnim princezama tvog vremena.

Tvoje biće je proza u kojoj poeziji postaje tjesno.

Oslobodiš se ponekad lirike.

Balade ne pišeš odavno.

Uspavaju odmetnika u tebi.

Otkrivaju da imaš osjećanja.

Od njih bježiš.

A u očima ti se čitaju ljubavne pjesme.

Odlutaš za stotine stihova i vratiš se za pet stranica romana.

Pustiš bradu, staviš kapu i obučeš onaj tvoj kaput.

Cipele zapertlaš i hodaš.

Lutaš po slovima, a često i po snopovima svjetlosti u samo tebi znanoj galaksiji.

U tvojim očima čista je poezija, koja želi da zagrli prozu.

Pišeš svitanja pored prozora i gledaš u mojim očima mora i let galebova.

Romantični pjesniče, kompozitor si filma o ljubavi i snovima.

Autor teksta: Millena Vujinović

Sika preuzeta sa sajta: Pixabay