Sanjaj me

Sanjaj me u indigo boji.

Oboji me i voli me.

Vidiš tu sam stvarno.

Voljeno biće tvojom rukom nacrtano.

Budi me... ja sam zamišljeno biće koje nadahnjuje umjetnike.

Zagrli me nek se po koži razlije indigo boja.

Biću voljena tvoja.

Djevojka od papira.

Nacrtaj mi krila vila.

Udahni mi život tvojim riječima i tragom mastila.

Kad me tvoj pogled opije ukradi mi okrilje.

Tada vile čovjeka zavole.

Plešimo dok se jutro rađa. 

Gledajmo kako je čudesna Aršanj planina tu je neopisiva tajna o vilama.

Ukradi mi jedno pero sa krila i otkrij tajnu tvojom rukom nacrtanu i tvojom željom izmaštanu.

Dodirnuću tvoje nemire i osjetićeš kako te ljubav miluje.

Noć boje indiga, slomljena krila vila plešu sa valovima.

U torbi čuvam vilnski prah i rasipam ga po nama djevojka od papira tvojom rukom nacrtana.

Sanjaj me kao da sam tu dok tvoji pogledi morem dalekim putuju.

Stavi štafelaj i uzmi platno. 

Bojama indiga i kistom naslikaj me.

U taktu ponoći boji mi oči i napiši sve moje osobine.

Zagrli me.

Iz tvojih snova izlivena pod nebom boje indga sakrivena.

Djevojka od papira nastala i vila postala.

Budi me iz svojih snova, udahni mi život potezom kistova.

Čitaj stranice ispisanih listova i pusti me da izađem iz knjige.

Da ti ušetam u stvarni svijet.

Imam želju da sa tobom pijem jutarnji čaj dok se iz daljine čuje tramvaj.

Slušala sam tvoje pjesme koje puštaš na radiju. 

Imam želju da ih sa tobom pjevam i da plešemo dok pada noć.

Znaš, imam želju da sa tobom šetam kroz one daleke staze i da sjedimo na tvojoj omiljenoj klupi i da tako u pogledima našim teku minuti.

U tom koloru tvog svijeta želim biti indigo i boja purpura.

Želim biti ogrtač od niti da te ugrijem.

Želim sa tobom da izrađujem filigrane.

Da izlivamo srebro u tanke niti i da pišemo po njemu konture.

Samo pazi osjetljive i nježne su strukture.

Čuješ moj glas sa slike i sa listova. Podižeš pogled ustaješ i odlaziš do prozora.

Kažeš osjetim da si negdje tamo i da se ti i ja znamo.

Izađi iz listova došetaj kroz pero i putem od kistova, budi mi djevojka što je od papira u noći boje indiga stvarna postala.

Izlazim sa platna i sa ispisanih listova dolazim do prozora, a indigo boja se po meni razliva.

Zagrlim te i osjećaš kako te ljubav miluje.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay