Škrinja, švelja i špajz

Voljeni,  Pišem ti, svjeća gori plamenom ljubavi. Kad budeš čitao pismo gorjeće od čežnje fenjeri. Galaksije zvjezdi su otisak u mojim slovima, a ogledaju se u tvojim očima. Pišem ti perom koje si pronašao dok smo šetali pored rijeke. Stvaram filmske sekvence.  Pišem ti scenario ljubavi. Nedostaješ, pišem i zamišljam tvoje oči kako pod svjetlošću fenjera čitaju ove redove. Grlim te riječma koje duša pretače tintom. Štampam ručno čežnju koju osjećam.  Vezem ti ljubav na hartiji. Vjetar mi miluje obraze a ja zamišljam da ti ostavljaš svoje poljupce. Uroni u moja osjećanja i izroni u mrežu zapletene morske zvjezde. Vidjećeš more kroz riječi koje ti pišem. Školjkama, pričaj o nama. Naniži korale i stavi ih oko mog vrata. Isplešću ti mreže u koje će se sakriti snovi ove ljubavi koju osjećam. Kad izroniš morske zvjezde stavi na dlanove snove  i zagrli ih voljeni. Šetaš li pored rijeke i gledaš li Mjesec u ono naše vrijeme? Zapisuješ li taktove dana i da li ti je moje ime na usnama? Čujem kro

Sazvježđe si ljetnog neba. Trokut Labuda, Lire i Orla. Pješčana želja Avgusta. Štit od zagrljaja u igri beskraja. Nestašni dječak u sferi vjetrova. Tajna koju čuvaju školjke i šapuću talasima. Sakrivena si plaža na pustom ostrvu. Moj bijeg od zgužvanih ulica. Odmetnuti pjesnik koji živi u dvorcima od pijeska. Snop si zvučnih talasa i zanos čežnje. Kormilar osjećanja koja plove morima. Magnet si romantike iz drevnih vremena. Listam albume naših fotografija i svaka slika postaje kinematografija. Zvjezda si koja ima sjaj u mojim očima. Kapetan si ovog srca. Noćno nebo piše tvoju pjesmu i otvara puteve svemira. Sa tobom bih vjetar slušala i putovala koz sazvježđa tvog pogleda. Stvorila bih melodiju na klaviru. Svirala na pješčanoj plaži notama koje si ti napisao iz ljubavi. Osluškivali bi more i čekali zore u kojim bi probudili morske zvjezde da sa suncem putuju u beskraju. Odlutam sa tobom, pustim korake da plešu i da osjete noge bose valove kako prkose vjetrovima. Ušunjala bi se u tvoje

Grad br: 35, jedna stanica i drugačiji svijet. Ljudi umiju da se smiju i govore kad vole. Ne bježe od ravnoteže i osjećanja. Gledaju se u oči kad govore. Gledam vozove kako prolaze. U odjelu astronauta uobičajena ruta puta. Pitaju me da li bi reći htjela šta je ispod odjela. Ispod slojeva i krojeva od kojih sam spojena. Ja sam žena. Iz vatre iskovana, ranjena i voljena. Sazvježđe imam u očima. Stanujem u radio stanici Svemirskih frekvencija. Meni je ljubav esencija. U sebi čuvam metafore čarolije. Kreacija sam nježnosti. Iz harmonije nutrine izviru oči mile. Još juče tu su suze bile. Izlila sam ih u slova. Ja sam potka od snova. Ja sam dijete vjetrova. Neznana i rođena iz dana. Nesvakidšanje čudnovata... mjerim vrijeme bez sata. Ja sam tango i romantika. Strast i čežnja. Kreativna zagonetka. Virtuozno poetična i maštovito osjećajna. Slobodna i jednostavna. Da li sam stvarna... pitaju. A ženu u odjelu astronauta gledaju. Ja putujem kroz vrjeme, ostavljam ti šeme zagrljaja. Ljubav krojim