Škrinja, švelja i špajz

Zamisli da svijet mjenja boje.  I da te iste boje na tvom i mom licu stoje. Kao svjedoci vremena. Ti si moj čuvar na desnoj strani ramena. Zamisli da dan pozove noć na sastanak. I da se jutro ljubavi rodi. Zamisli da nam niz dlanove idu kapi vode i postanu Nijagarini vodopadi. Zamisli da trčimo kroz lišće jeseni. A u fišeku od starih novina mirišu pečeni kesteni. Kao trag u vremenu. Ti si moja snaga i ljubav na ljevom ramenu. Osjeti pitomu nježnost neukrotivog srca i sačuvaj osmijeh sa mog lica. Kao dar ljubavi. Zanosno osjećajno zagrli i osjeti koliko te volim. Zamisli i zapiši. Pusti da leti daljinama sa vjetrovima i da se nacrta za tebe i mene mapa naših trenutaka. Napiši na mapu Zzzzz znaću da je to poruka za Laku noć. Jer samo ti tako poželiš ljepe snove. Pričaj mi o pticama kako lete pored tvoje rijeke. Reci mi šetaš li još jutrom, gledaš li noću zvjezde kako se ugnjezde i zajedno sijaju. Puštaš li pjesme koje su bile pantomima.  Govorio si ljubav pjesmama, ćutao ih riječima na t

Jesmo li zaboravili kako se pleše?  Slušamo li muziku, čujemo li pjesme? Pokreće li nas ritam koji osjetimo? Osjećamo li? Zaustavljam pitanja. Stojim na stanici odgovora i plešem. Dušom osjetim svaki takt melodije, riječi pjesme postaju slike. Na stanici odgovora ne vidim putnike. Vidim ljude koji stoje i gledaju ponekad ljevo, ponekad desno.  Počnu da plešu i stanu. Na sceni gitara, bubnjevi, pjesme rock vremena.  Sedamdeste se prelivaju u osamdesete.  To je bilo vrijeme muzike i umjetnosti. Danas, reći ću rijetko čujem pjesmu i muziku da prostruji kroz damare. Jesu li ljudi toliko puta slušali pjesme da u njima ne pronalaze ljepotu. Dašak nade da muzika još nije sve rekla. Da negdje u nekoj prostoriji (izolovanoj da ne prodire zvuk vani) sviraju mladi ljudi. Da iz ljubavi prema voljenoj sjednu i napišu stihove. Da u toj ljepoti ljubavi perom kao sidrom daju brodu vjetar da plovi. Zaboravili su ljudi kako se pleše. Zaboravili su pustiti radio i zaplesati, pjevati u svojim domovima. St