Škrinja, švelja i špajz

Nalazim da se snalazim u ovom svijetu jer, ako pogledaš iza ograde i one pregrade koja vodi ko zna gdje shvatićeš da ispod šešira nema trika. A, umjetnik uvijek otrkije trik. U ovom trenu traži se gdje je toplina i gdje svijetlosti ima. Nekad nije lako doprijeti do svijetlosti. Dar je to, vjeruj mi.  Listovi papira... stanica snova ispod šešira, dva tanjira na stolu. Uzimam kaput iz ormana izlazim iz stana... dijete sam dana. Nosim tajnu na usnama, dva oka... izvori plavetnila. U džepovima kaputa olovke, fotografije, na glavi neobična pariška kapa ljubičaste boje. Nikom jasno nije šta se u meni krije. Rekli su da sam kao peridot, da sa srcem na dlanovima idem među ljude i da o tome još imam za učiti. Kao dijete sam između nekoliko kutija odabrala baš onu u kojoj se nalazi peridot. U to vrijeme su ga pronalazili u meteorima koji su padali na zemlju. Zapisala sam osobine tog zelenog dragulja, tajanstveno, nešto rijetko, jedinstveno, voli misterije i svemir. Nakon toga mi je učitelj  reka

Zakopčaću dugme na košulji od svile. Idem vani avgustovski su dani, još je vrijeme ljeta i suncokret sad cvijeta. U džepu imam dvije karte za bioskop film Frenki i Džoni, ti i ja... o, mi... jesmo i nismo kao oni. Čuvam tvoju sliku u ručno rađenom novčaniku imao si dužu kosu i bradu kad smo se sreli tog dana u gradu... i ono što na poleđini piše... odgovaram ti... volim i ja tebe svaki dan sve više. Dvije poštarske marke za razglednicu u Portugalu, koncert ulaznice za fado u Lisabonu.  Kažeš mi da sam poput Jesenjina, duša sanjiva i da gledam na svijet očima znatiželjnog djeteta. Pošalješ mi isječke iz novina s' pričama Mome Kapora, čitam ih dok ponoć otkucava. Pustiš na radiju 30 pjesama... i pitaš od milja... mala jesi li zaspala... ili si uz pjesme budna ostala? Imaš gitaru u rukama... ne znaš gdje je trzalica odavno nisi svirao odvikli se prsti od dodira žica. Kad sviraš... osmijeh ti ne silazi s' lica.  Ti znaš za Toskanu i da volim kad vozovi usred polja suncokreta stanu

Kad bi se vrijeme godinama i danima mjerilo da li bi među ljudima ljubavi bilo? Ovako ljubav mjeri vrijeme... a, ljudi vremenu taktove dva srca priključe... tražio je tri mjeseca a, kao da je njihov susret bio juče. Takvi su buntovni umjetnici oni kad odluče... odluče... i ne vide drugi smjer osim one stanice gdje je njegovo srce kod one djevojke. Sve knjižare je prošao i ostala mu je još jedna biblioteka...  On ulazi u biblioteku... nekoliko stolova... jedan pored prozora za tim stolom sjedi djevojka okrenuta leđima ka njemu. Prepoznao bi tu kosu... te valove što ga u mrežu zapletoše... još od one noći kad im se pogledi sretoše. Gdje bi drugo mogla biti nego ovdje, uvijek knjiga u rukama. Tri mjeseca sam te tražio... a, pred ulazom sam čuo kako moj srce kuca i zove me da dođem po njega.  Lauferu... ti baš ne odustaješ.  Dobar dan i tebi samozatajna djevojko.Nemoj da si na kraj srca... ono uz moje kuca. Budi tu srcem svim... ja stigoh od zaljubim... do zavolim. A ti kao da ništa nemaš

Ona ulazi u galeriju... Pogledom prelazi sliku po sliku u centralnom dijelu zastaje i vidi na velikom platnu svoj lik. Tragovi vina i vode. Pored slike sto na stolu čaša i poruka...  Prepoznaje rukopis... specifična slova... nagnuta naprijed kao znak da je osoba koja uvijek gleda naprijed i ne osvrće se na prošlost... živi sadašnjost. Čita poruku... Još uvijek čekam za ovim stolom za dvoje da se pojaviš i da gledam te oči tvoje. Da... to je onaj sto za kojim si sjedila ono veče, a ja ti prišao, pisao i pričao. Čitaš draga moja... a, jesi li donijela čašu punu vina da pola uspeš u moju, a pola u čašu tvoju...  Ti da nazdraviš što si me srela, a ja da ispijem kap po kap za ove godine tri otkad se nismo vidjeli...  Ne, ti u ruci imaš knjigu, u njoj je pjesma koju sam ti napisao zar ne?  Rumeni su ti obrazi... ko bi rekao... ovaj dan sam čekao. Laufer osvaja kraljicu jednim potezom... čitaš između redova i s' oprezom. Upravo podižeš pogled i tražiš me po prostoru... koliko me želiš vid

Njih dvoje su se sreli i upoznali negdje baš u ovo vrijeme dok čitate.  Ovaj dan i mjesec samo druga godina bi na kalendaru. On nemirnog duha... čovjek samotne noći...  Ona mirna i tiha djevojka koja ima ono nešto u sebi. Voljele su ga djevojke, privukao bi pažnju svojim britkim umom i smislom za humor. Ali ta ljubav je bila kratkog daha. Kažu da kad bi otkrile njegovu stvarnu prirodu... otišle bi od njega. Ona je imala snažan duh, vedru narav.  Kažu taj trenutak kad je vidio tu djevojku... rekao je... ova čaša vina biće na platnu izlivena u njen lik. Postaću pjesnik što će pisati stihove u treptajima očiju.  Na dnu čaše biće tajna o njoj skrivena.Ona je rijetka žena.  Odrasla je u prigradskom naselju... kažu izučila je škole i uvijek bi je čovjek mogao vidjeti kako ide putem i čita knjigu. I naglavačke bi knjige okrenula pa čitala. On je bio dosjetljiv... mudar... a, školu je završio kažu i fakultet, ali diplomu ostavio na jednu policu... i rekao roditeljima diploma će tu ostati... on