Srce zna koju melodiju svira... dama, laufera bira

Kad bi se vrijeme godinama i danima mjerilo da li bi među ljudima ljubavi bilo? Ovako ljubav mjeri vrijeme... a, ljudi vremenu taktove dva srca priključe... tražio je tri mjeseca a, kao da je njihov susret bio juče. Takvi su buntovni umjetnici oni kad odluče... odluče... i ne vide drugi smjer osim one stanice gdje je njegovo srce kod one djevojke. Sve knjižare je prošao i ostala mu je još jedna biblioteka... 

On ulazi u biblioteku... nekoliko stolova... jedan pored prozora za tim stolom sjedi djevojka okrenuta leđima ka njemu. Prepoznao bi tu kosu... te valove što ga u mrežu zapletoše... još od one noći kad im se pogledi sretoše. Gdje bi drugo mogla biti nego ovdje, uvijek knjiga u rukama. Tri mjeseca sam te tražio... a, pred ulazom sam čuo kako moj srce kuca i zove me da dođem po njega. 

Lauferu... ti baš ne odustaješ. 

Dobar dan i tebi samozatajna djevojko.Nemoj da si na kraj srca... ono uz moje kuca. Budi tu srcem svim... ja stigoh od zaljubim... do zavolim. A ti kao da ništa nemaš s' tim. Ti si meni kao srce u lubenice najslađi dio... nešto divno, bajkovito... a, šta sam tebi ja.

Ti si meni jedan zaigrani dječak u koži odraslog čovjeka... umjetnik i romantik... i drag si mi... priznajem.

Stigle su te samotne noći mladiću, zar ne? Ušunjale su se bez da te pitaju. 

Kako ti to znaš? 

Ne treba znati samo tebe pogledati i sve se otkrije. Nekad unutar tebe oluje nose sve pred sobom... nekad tišina vlada tobom. Pa razliješ vinom i vodom lik kao što je moj i tražiš sad u meni gdje su nestali tvoji dijelovi koji su jednom bili spojeni. Za to nam ne trebaju riječi već slike koje vidim u prirodi.. dođi i pusti da te moja ruka vodi. 

Ko zna gdje ćeš ti mene odvesti... sigurno na promociju neke knjige. 

Lauferu, blizu si...  

Znam da sam blizu tebe... 

Nisi ti blizu mene kao što misliš... ali si blizu moje misli da te vodim na promociju knjige.

Nego, čuješ li? Naravno da čujem moje srce kuca kod tebe... a, u mojim grudima praznina. 

Pa gdje to ima... tri godine i tri mjeseca hodam i lutam bez srca. 

Ne to, lauferu... čuješ li šta vjetar govori. 

Još nisam čuo da vjetar govori a, kod tebe je sve moguće. 

Kao što ti misliš da je moguće prijeći sve stepenice do mog srca. 

Prešao sam ih, stojim na vratima... a, violinski ključ mi je negdje u džepovima. 

Ti si odavno zapisana na ovim dlanovima... u stihovima upisana... na slikama naslikana. I možeš da se inatiš koliko god želiš, a, još više me privlačiš u taj svoj svijet. Rekao sam ti prve noći, reći ću opet. Ti tačno znaš koju ćeš verziju sebe predstaviti meni... imaš vještinu djevojko. Čitaš moje redove, moje poteze... a, to privlači. Ostaješ zagonetka koju je teško odgonetnuti... budiš u meni želju da slažem dio po dio tvog bića. Svaki tvoj potez na šahovskom polju mog uma i srca odigran je inuticijom. Osjećajna si... gotovo savršeno prikrivaš sebe... tačno znaš kako da igraš i dokle smiješ ići sa tim svojim pogledom. A ja uživam samo da te gledam... izvor si unutrašnje ljepote. Na tvom licu... ispisana je sva ljubav koju nosiš u sebi. Ponese me tvoje prisustvo, a nešto si rekla za vjetar koji govori. 

Vjetar kaže da tvoja romantika otapa led usred Antartika. A, ne bih da zbog tvojih emocija izazovem ekološke promjene.

Blago meni... s' tobom. Pored toga što si u svijetu knjiga  ti još i ekološki osvještena djevojka. 

Pa nema... tebe da sam tražio pod lupom te našao ne bi. Šta okrenu moje korake ka tebi sve se pitam. 

Pa ti okreni korake od mene ako ne voliš ekološki osvještene mlade žene. Ne okrećem ja korake nigdje nego da uporedo s' tvojim idu. Volim tu buntovnost u tebi... znam kako da izađe na površinu jer, kod tebe je iskrenost vrlina tako rijetka u današnjem svijetu. Nema ti druge, ovaj laufer ti je kao značka na tvom kaputu... 

E pa značko na mom kaputu stigli smo...

Ovo je vidikovac i odavde se vidi cijeli grad. Gledaj te slike lauferu... a, onda pogledaj u svoju dušu i reci mi šta vidiš? 

Vidim tebe...

Domišljato, nema šta... humor se vratio... a, i britki um je tu. Zavodiš mene lauferu... a već si odavno zapleten u mrežu.  Odavno sam otkrila ko si... još dok si sjedio za onim stolom i pisao stihove. Kad ti se djevojka sviđa i intrigira ti um tebi je u prirodi da osvajaš...  a, čim osjetiš da ti je blizu, da si joj drag... lagano povlačiš poteze... i odeš. Sve dok neko drži pažnju tvom umu tebi je partija šaha zanimljiva. Tvoja prava priroda izlazi polako na vidjelo. Ono što je posebno kod tebe je na koji način vidiš ljepotu žene... vizuelno ti je zanimljivo... ali ti gledaš mnogo više od toga.  Prihvati svoju prirodu... ona je kao kad pomješaš vino i vodu. Vrijeme je da odigramo partiju šaha. 

Koliko vidim ovdje su knjige se nema šahovskih polja i figura. 

Polako doći ćemo i do šaha. Povucimo ovu plahtu i vidjećeš šta se ispod nje nalazi. Povukli su plahtu zajedno rukama... a, prostor između njih bio je ispunjen česticama elektriciteta spoj dvije magnitude koje se privlače.Njih dvoje su bili najsvjetlije zvijezde koje se privlače.

Pružila mu je knjigu, a drugu je uzela ona. 

Šta sad ljupka damo?

Romantičaru... sad ćemo čitati knjige... svako svoju.

Ti si prividna i apsolutna. Ti remetiš moju moć opažanja. Djevojko, evo neka na mene slete komete, ako ja razumijem tu glavu tvoju. S' tobom kao da sam na šahovskom polju. Ako večeras zaista komete s' neba ne dolete, i sam ću postati kometa. Samo što ja neću sletjeti na zemlju... ja ću se vinuti ka najdaljoj planeti. Pa kako da čitam knjigu kad si ti pored mene. Nema tu koncetracije, sve da knjigu otvorim i na stranicama tebe vidim. Smijala se od srca... a, žene koje se od srca smiju... u dušu ti se nekako ušunjaju i tu ostaju. I samo ne bi da odu... jer, onda nedostaju. Samo se ti smij... antologijo mog života... zbiru mojih pjesama. 

Jesi sve epitete stavio na spisak svojih razloga zašto si zaljubljen u mene. Misliš da si neodoljiv jer, si buntovan mladić... a, u duši dobar čovjek. Priznajem privlačno... A sad idemo da čitamo. Čitali su knjige... on gledao u nju... i ne sjeća se šta je čitao... pa sve bi joj se više približavao... pogledima emocije izražavao.

Pročitali su knjige u isto vrijeme... 

Ako ti djevojko ovako zamišljaš romantiku...  

Tek sam počeo sa epitetima i komplimentima... rekoh ti živjećemo na istoj adresi... ovo što ti rekoh a, ti svom srcu prenesi jer, ono željno očekuje moje riječi da čuje. To što tvoj um u tebi ne kaže šta osjeća prema meni, ne brinem za to... sve je u tvojim očima vidljivo.

Sve ti vidiš i sve ti znaš... jesi spreman da partiju šaha odigraš.

Spreman... nikad spremniji... 

Stavila je šešir... sakrila pogled i povukla prvi potez...

Trajala je partija satima... otkucaji na šahovskom satu... jednaki pogledima... niko ne odustaje... svako na polju ostaje... dama i laufer... dva svijeta u sudarima kometa jedan postaju. 

Damo da te pitam nešto....

Reci Lauferu...

Je li danas pat... ili mat... volio bih znati... kako s' tobom šah igrati...

E pa Lauferu... srce zna koju melodiju svira... u šahu a, i u životu dama laufera bira.

A to znači...

To znači da sam odabrala tebe... jednako kao što si ti odabrao mene one noći...

Ponekad treba puteve proći da bi se istinski sreli... jer, ljubav nije samo ispisani list hartije... ni slika od vina i vode... hartija se pohaba... slika ode... izblijedi... ono što je u srcu... to vrijedi. Tu su i pjesme i slike... tvoje ruke i ruke moje. Kao što ti našu adresu zamisli onu kuću s ' vrtom... i 3D filmove iz treće dimenzije... tako i ja vidjeh te ljepe slike... ali nije sve baš ljepo biće dana kad ćemo ćutati... lutati. Kad će nas obaveze zatrpati... kad ćemo putovati... To nije ljubav dva filmska lika... lauferu to je prava života slika. A kad takvi trenuci i dani dođu vratićemo se u ove dane i one godine... u onu noć i zajedno ćemo sve proći. Ne obećavm ni tebi, ni sebi da će lako biti... samo ti obećavam da ću te voljeti... Ljubav počinje svaki dan iznova... skup je bura i vjetrova... skup mirnog mora i razgovora. 

Nisam te birao samo ja... već i moje srce u grudima što ponovo kuca... ako sam sve prošao da bi do tebe došao vrijedilo je... za sve samotne noći koje čovjek poput mene može proći. 

Na šahovskim poljiima, tamo među figurama dvije siluete... što vrijeme u jednu zaplete... dva bića... spojene usne... ruke isprepletene... dvije čaše vina... melodiju sviraju srca... gledaju se njihova lica... nije slika... nije film ... lauferu, ja te volim... damo volim i ja tebe... a, na nebu mjesec sunce zavodi da još ne izađe... neka ih nek se vole... sakriva ih velom noći... a, sunce će kao rađanje novog jutra... rađanjem ljubavi među dvoje doći.

Sad dok čitatae baš u ovo vrijeme njih dvoje... traju... vole se i priču o ljubavi pišu... sa usana jedno, drugom ljubav čitaju...

Autor teksta: Milena Vujinović

Dragi prijatelji ovo je treći i završni dio priče: Biće kako tvoje srce kaže... Podnaslov: Srce zna koju melodiju svira dama, laufera bira. 

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji i čitaoci.

Slika preuzeta sa sajta: Unsplash