Tvoj pogled... svijet u meni pokreće

Zakopčaću dugme na košulji od svile. Idem vani avgustovski su dani, još je vrijeme ljeta i suncokret sad cvijeta. U džepu imam dvije karte za bioskop film Frenki i Džoni, ti i ja... o, mi... jesmo i nismo kao oni. Čuvam tvoju sliku u ručno rađenom novčaniku imao si dužu kosu i bradu kad smo se sreli tog dana u gradu... i ono što na poleđini piše... odgovaram ti... volim i ja tebe svaki dan sve više. Dvije poštarske marke za razglednicu u Portugalu, koncert ulaznice za fado u Lisabonu. 

Kažeš mi da sam poput Jesenjina, duša sanjiva i da gledam na svijet očima znatiželjnog djeteta. Pošalješ mi isječke iz novina s' pričama Mome Kapora, čitam ih dok ponoć otkucava. Pustiš na radiju 30 pjesama... i pitaš od milja... mala jesi li zaspala... ili si uz pjesme budna ostala? Imaš gitaru u rukama... ne znaš gdje je trzalica odavno nisi svirao odvikli se prsti od dodira žica. Kad sviraš... osmijeh ti ne silazi s' lica. 

Ti znaš za Toskanu i da volim kad vozovi usred polja suncokreta stanu i kad mak cvijeta, pa mi kažeš od milja a, možda i zbilja... mala ti stvarno nisi sa ove planete.... nekad si kao bezbrižno dijete. Znaš da imam plan otići u Lukoran. Ti voliš kestenje i dane jesenje, ja duge šetnje kroz noći snježne i tvoje zagrljaje nježne. Upravo šetam našom ulicom gdje mirišu pečeni kesteni i kroz neko vrijeme će prve pahulje da slete na naše dlanove. Stojimo pored ljudi, ulične svjetiljke i gledam svijetlost na licu tvome, držiš me za ruku. Nije hladno... kad si tu... tvoje oči ugriju toplinom pogleda. Ti voliš sjemenke bundeve, ja sjemenke suncokreta... avgust je i suncokret cvijeta. Volimo gledati filmove... ti "Zelenu milju" odgledanu bezbroj puta, ja filmove naučne fantastike, dobro volim i one satkane od romantike. Volimo i crtane filmove... kao djeca smo oboje.

Znaš da volim čitati knjige od Hessea... a, ti čuvaš knjigu Džek Londona još iz djetinjstva i čitaš je iznova... Bijeli Očnjak. Kako smo se od srca smijali kad smo saznali da oboje volimo vukove.Volimo sjediti pored rijeke i gledati kako teče... volimo kad se lagano spušta veče... volimo planine i udvoje tišine... razgovore do zore... govoriti pogledima i gledati kako svanjiva. Volim naše ringišpile sreće i kad tvoj pogled svijet u meni pokreće... Kad na jastuk naslonimo glave i kad se gledamo... kad ruke, dotaknu ruke... kad usne, dotaknu usne... kad pišemo pjesme poljupcima... kad postojimo u tim trenucima. 

Kad dođu nekad dani i poželimo biti sami... kad nam treba tišina... pustimo pjesmu koju oboje volimo... REM... "Losing my Religion". Ili kad bi ti da čuješ pjesmu "Dođi"... a, ja "Jesen u meni" onda znamo da je vrijeme da dođemo jedno drugome i da jesen u tebi i meni nestane... a, proljeće ostane.

Oboje volimo prirodu da odlutamo izvan skakodnevne rutine da gledamo čuda koja su oko nas... Volimo ptice sjećaš se kad si poslao goluba pismonošu da mi donese mislima pismo i da će mi on mislima reći sve o sreći... o vukovima kako samotni nađu nekog da ga vole.. nekog da ih voli. Oboje volimo kuhati... jedno, drugo iznenaditi... toplim doručkom na stolu... volim svaku sitnicu tvoju... Spajam sve u tebi što postoji jednako se traže dlanovi tvoji i moji... kad smo se prvi put vidjeli rekao si je li pričam s' tobom ili sam sa sobom... sve što voliš ti...volim i ja... da li je moguće da smo se sreli... negdje spoj naših zvijezda tako želi. 

Sve što od kokosa slatko postoji... ti voliš. Kažeš meni da sam dijete u duši... a, ti si u duši jedno veliko dijete... Kad te čovjek pogleda rekao ne bi da se jedan romantičar skriva u tebi... Nekad si ozbiljan... a onda te nasmijem nekom šalom koju pronađem u džepu... naslonim glavu na tvoje rame... i sigurna sam tu... kad odluje dođu... Nekad nije lako... ni tebi, ni meni... sve je to dio života... ima ljepih i manje ljepih nota... Ali na tim linijama gdje se note pišu tvoja i moja duša jednakom melodijom dišu.  

Napisao si mi pjesmu i priču... suze su mi išle niz lice... rekao si... mala ne plači, ti znaš kako te vidim... Tvoja snaga mi je inspiracija bila za svako slovo i svaku riječ. Samo nemoj da se povlačiš u sebe... ovdje sam za tebe. U svemu tome sam te zavoljela... jer, ti me vidiš baš onako kako se u meni svijetovi pišu... kako moje srce i duša kucaju i dišu. Znam da i tebi nije bilo lako... da nekad svoj svijet čuvaš od mene... jer, još je tamo zapisanih rana... a, osim tvog bića nemaju drugog stana da stanuju. Kad ti dođe to vrijeme... imaš mene, tu sam... uz tebe.

Avgustovski su dani dušo moja i suncokret cvijeta... ima neka posebna snaga u cvijetu tom... Ti si moje utočište, ti si moj dom... ti si ljubav koja se pronađe kad sunce izađe i kad mjesec zađe... i kad dan teče i kad se lagano spušta veče. Ti si jutro koje me budi... ti si splet snova u stvarnost poslan... izvajan u lik čovjeka ta tvoja duša poput pamuka meka... snaga u tebi od stijena građena... iz nekih si davnih vremena... stigao u ovo vrijeme... kao da su te tvoji koraci vodili do mene. Kao da su moji koraci išli ka tebi... i mi smo se sreli...

Idem ulicom ka tebi... ideš ulicom ka meni... dajem ti jednu kartu za bioskop... imaš kokice u rukama... smiješ se... na onaj tebi način znan... volim te znam... Ti si Portugal... fado u Lisabonu... more u Lukoranu... suncokreti i makovi u Toskani... volim te... jer, si čovjek... jer, imaš dušu... jer, se sa tobom pjesme pišu... jer su se, naše duše pronašle... zahvalna sam što si tu uz mene... što sam tu za tebe.

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji

Slika preuzeta sa sajta: Unsplash