Škrinja, švelja i špajz

Podiže pogled.  U pogledu vatre gore, utišava ih i gasi snagom volje. Prošla je toliko toga, oblikovale su joj dušu  kiše i sunčeve zrake. Ona se vše ne vraća tamo, tamo gdje su ostale sjene i sjećanje na vrijeme kom je nekad pripadala. Sjećanje još savladava želju da izbriše sve ono što znaju o njoj. Ona zna da se proživljeni dani sakupljaju u čovjeku i da  izađu na površinu. Najviše voli kad razgovara sa prirodom.  Čovjek joj je postao stranac. Iz noćnih igri sjena i dnevnih svakodnevica. Zavoljela je divljinu tu slobodu koju ona živi kad je u njoj. Postala je mudra kao lisica, često skrivena i stopljena sa sredinom u kojoj se nalazi. A onda opet negdje na rubovima njenog Svemira, otkriva najnježnije strune svog bića. Izmaštaće cjeli svijet, okrenuti osu na kojoj stojiš i nastaviće dalje svoj put. Put koji bira da pređe sama, ali da sreće ljude dok ide tim putevima. Ljubav je u srcu njenom. Sagradila je iz porušenih gradova ljubav i udahnula joj život pričama. Satkala je priče, plesa

U osvit dana, pod okriljem stana svirale su pjesme sa kasete B strana. Olovka je po papiru pisala.  Osjećanja disala. Sve je znala tajnu je čuvala. Znala je da te volim i da ti govorim pjesmama sa kasete. Kao što se traka na kaseti zapetlja, tako smo ti i ja zapetljali našu priču, naše dane. Olovka je tu srce svoje dala, traku na kaseti otpetljala. Nastavila je da teče... dolazilo je veče. Gledali smo se u oči i sve smo znali kad smo se pogledali.  Svirala je B strana, pjesma samo tebi i meni znana. Negdje tamo u daljinama Antartika led se otapa. Negdje ovdje u jednom stanu otkrivaju se osjećanja. Kao magnetna traka sa kasete ruka se ruci privlači... ti znaš, o ti znaš koliko mi značiš. Olovka je milovala riječima papir. Kaseta je tekla... Volim te u trenutku sam ti rekla. Okretali su se na kaseti krugovi... bili smo drugovi... sad te zovem ljubavi. Pitam se kako su nastale pjesme na ovoj kaseti. Koliko neprospavanih noći je umjetnik proveo da bi ljubav kroz stihove rekao. Ili je njego

Usred hladne zime stoji srna ispod Mjesečine. Gleda jelena. Mjesec od papira kao krila leptira što putuju do latica ruže da ih otvore. I da se vole. Mjesečina, prašina i tišina u danima koji su u nama. Srebrene niti Mjesečine obasjale ulice.  Gleda srna jelena u noći snjegova zna da je ljubav njegova. Mjesečino plava gdje mi dragi noćas spava. Nitima Mjesečine veže snove za moje. Proći ću ti kroz misli doći ću ti kroz snjegove. Voljeću te ja kao srna jelena što ga gleda ispod Mjeseca. Prividne magnitude naših osjećanja u noći kad Mjesečina u sebi zvjezdane prašine ima. Astronome gledajmo zvjezde i Mjesec kako pleše balet u zraku. Gledaj kako srna čuva jelena u noći snjegova. Mjesečino čuješ li misli koje perom pišem dragom mom znaš li da je on moja ljubav i moj dom. Mjesečino daj da noćas budem u zagrljaju njegovom. Srna gleda jelena noć je ledena.  Noć od pelina i meda.  Noć od pahulja što padaju sa neba na naše šalove i kape Iz daljine poznam ti korake. Miriše zima, kao nekad sa snje

Otvori stranice knjige.  Spusti paravane noći.  Ušuškaj u tvojim odajama ljubav. Napiši esej o nama. Stavi sve oluje kojim smo zajedno plovili. Budi mi tajna planine koja donosi mir. Znaš, ako neka riječ zastane u peru, stigla je kod mene. Staviću je u bocu sa porukom i poslaću ti je rijekom. Vodim te kroz priču, ostavljam ti poruke da me pronađeš. Pričam ti sva mjesta koje ćemo zajedno proći.  Štampam ti postere i stavljam na zidove.  Crtam grafite po skrivenim uglovima ulica koje vode u grad u kom živim. Iscrtavam ti mape, u snovima ti ostavljam tragove.  Da ih se jutrom sjetiš kad se probudiš. A ti u svom kutku na adresi koju ne znam, sebi priznaješ da me volliš. Odaje te svaki trag slova na papiru, pronalazim ta skrivena mjesta iza zaključanih odaja. Čujem kako hodaš po podovima naših plesnih koraka. Ti puštaš istu pjesmu koju si mi jednom poslao. Zatvoriš oči i želiš da sam tu. Želje se ne odaju, pa ih prigrliš i nježno ih ćutiš, ali ih govoriš. Želiš da čujem koliko želiš da sam