Zavoli

Podiže pogled. 

U pogledu vatre gore, utišava ih i gasi snagom volje.

Prošla je toliko toga, oblikovale su joj dušu  kiše i sunčeve zrake.

Ona se vše ne vraća tamo, tamo gdje su ostale sjene i sjećanje na vrijeme kom je nekad pripadala.

Sjećanje još savladava želju da izbriše sve ono što znaju o njoj.

Ona zna da se proživljeni dani sakupljaju u čovjeku i da  izađu na površinu.

Najviše voli kad razgovara sa prirodom. 

Čovjek joj je postao stranac.

Iz noćnih igri sjena i dnevnih svakodnevica.

Zavoljela je divljinu tu slobodu koju ona živi kad je u njoj.

Postala je mudra kao lisica, često skrivena i stopljena sa sredinom u kojoj se nalazi.

A onda opet negdje na rubovima njenog Svemira, otkriva najnježnije strune svog bića.

Izmaštaće cjeli svijet, okrenuti osu na kojoj stojiš i nastaviće dalje svoj put.

Put koji bira da pređe sama, ali da sreće ljude dok ide tim putevima.

Ljubav je u srcu njenom. Sagradila je iz porušenih gradova ljubav i udahnula joj život pričama.

Satkala je priče, plesala ih dok slušala muziku duše svoje.

Vjerovala je u ljubav kad su ljudi zaboravili šta znači voljeti. 

Zavoljela je njega, onako kako se odistinski voli. Nije znala da je to ljubav, već je dio po dio njihovih osjećanja dolazi i u jednom trenutku zavoljela je tog čovjeka.

Znala je da je čovjek koji se rijetko sretne.

Umio je da je nasmije, da je svojim zagrljajem ugrije.

Sluša bi je kad govori sve bi je u oči gledao.

Kad bi se on nasmijao, njene oči su se smijale. 

Ljubav koja se rijetko sretne.

Različiti su njih dvoje.

Oboje imaju svoj svijet.

Ali u svoj toj različitosti oni su pronašli sličnosti.

Njihove duše se razumiju, govore riječi pogledima.

I on zna, on zna svaku poru njenog bića. On je vidi kao ženu koja hrabrost iz niti bića tka svojim srcem sanjara.

I danas ona stoji pred njim i gleda ga u oči sa takvom sigurnošću da i on zna da je jača nego što je bila. Da su njena krila vile ojačala.

Da je ona sad žena koja umije voljeti. I on dobro zna da je voli i da mu se ona ušunjala u srce i dušu. 

Da je pronašla pregrade koje je odavno zatvorio.

Otvorila ih je i ispisala ljepe riječi samo za njega.

Žena koja je otopila led, koja je osjećala, ono što on osjeća i prije nego bi nešto rekao ona je znala.

Znala je kad mu nije lako, kad je sretan.

Sve je ona to znala.

I sad dok stoji pred njim, ona isto zna da se njih dvoje jednakom snagom vole.

Da su se njihovi putevi sreli da je zavol, da ga zavoli.

I mogu biti različiti svjetovi, udaljeni gradovima, ali između njih dvoje uvijek plamen ljubavi ima u ovim snjegovima.

On zna da idu svojim putevima. Ona zna da ljubav koju osjećaju čuvaju u sebi.

I gdje god da putuju pod nebom ovim njih dvoje jedno drugo vole.

Stavila je šešir na glavu, zagrlila ga je onako kako ona umije... i rekla mu je da ga razumije.

Jaka je to ljubav, koja će u njima trajati koja će ih jedno- drugm uvijek vratiti.

Poljubio je u čelo, onako kako se ljubi ona koje se zavoli.

Koja pronađe sve tajne odaje što ih on često od sebe samog otkrije.

Noć i zvjezde su pričale Mjesecu kako se dvoje vole. 

Svake noći njih dvoje pogledaju u Mjesec i pomisle jedno na drugo.

Gledali su se oči u oči i znaju oni znaju da se vole i da ljubav čuva njih dvoje.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay