Ti i ja... mi smo ptice daleke

Otvori stranice knjige. 

Spusti paravane noći. 

Ušuškaj u tvojim odajama ljubav.

Napiši esej o nama.

Stavi sve oluje kojim smo zajedno plovili.

Budi mi tajna planine koja donosi mir.

Znaš, ako neka riječ zastane u peru, stigla je kod mene.

Staviću je u bocu sa porukom i poslaću ti je rijekom.

Vodim te kroz priču, ostavljam ti poruke da me pronađeš.

Pričam ti sva mjesta koje ćemo zajedno proći. 

Štampam ti postere i stavljam na zidove. 

Crtam grafite po skrivenim uglovima ulica koje vode u grad u kom živim.

Iscrtavam ti mape, u snovima ti ostavljam tragove. 

Da ih se jutrom sjetiš kad se probudiš.

A ti u svom kutku na adresi koju ne znam, sebi priznaješ da me volliš.

Odaje te svaki trag slova na papiru, pronalazim ta skrivena mjesta iza zaključanih odaja.

Čujem kako hodaš po podovima naših plesnih koraka.

Ti puštaš istu pjesmu koju si mi jednom poslao.

Zatvoriš oči i želiš da sam tu.

Želje se ne odaju, pa ih prigrliš i nježno ih ćutiš, ali ih govoriš.

Želiš da čujem koliko želiš da sam tu.

Bez tebe a sa tobom.

To je naša priča. 

To smo ti i ja u usklađenim ritmovima jubavi koju osjećamo ali izdvajamo iz naših bića.

Dajemo joj krila i slobodu. 

Puštamo je da leti i ostaje dio nas.

Ti i ja... mi smo ptice daleke, mirni tokovi rijeke i snaga vodopada.

Pod svjetlima tvog i mog grada  ulične svjetiljke usklade vrijeme kad u noć svjetlost pošalju.

One našu piču znaju, za laku noć nam je pričaju.

Prepoznajemo li se u pročitanim redovima ili ćutimo oboje.

U ispisanim strofama poetičnih odraza naše ljubavi slova imaju pravo na svoj ples.

Kako da ne osjete komete koje izviru iz tvog i mog bića.

Kako da ne pokažu puteve zvjezda i ne šapnu Mjesecu da te čuvam u najskrivenijim odajama mojih nadanja.

Mi vrtimo naše vrteške, za viteške susrete.

Za osmijehe koje smo izlili u kalupe i kao vajari oblikovali.

Za ljubav koju smo osjetili kao da je kap, po kap tekla na izvoru i slivala se u naša bića.

Gradila je dvorce sa vrtovima u kojim smo se sretali ti i ja.

Odveć odrasli za bajke, pisali smo priče koje na bajke tek u nekim djelovima liče. 

Još ih pišem o tebi i za tebe buntovniče.

Zatvori oči i slušaj ovu pjesmu, zamisli da sam tu i da krademo trenutke u vremenu. 

Kao dva odmetnika.

Budi mi platno po kom slikam dlanovima i bojama.

Otvori oči i vidjećeš da sam tu. 

Kad svi grafiti priču otkriju.

Kad pronađeš poruke za tebe pisane i kad ulične svjetiljke sakriju mrak a ti prepoznaš moj korak.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay