Postovi

Prikazuju se postovi od listopad, 2017

Ničije, a nečije emocije

Slika
Obično, a melodično. Neobično, a pragmatično. Ničije, a nečije emocije.
Svijetom razasute ćute i čekaju te.
Uobičajena jutra i nada za sutra koje dolazi.
Ljudi u potrazi. I nedostaje onaj gram na tasu vage da dođe do prevage.
Jedno zrno pijeska u pješčanom satu. Dašak vjetra u ovom teatru.
Koliko si puta bio ptica bez staništa, zatvarao vrata iz inata sebi i drugima?
Hodao bez nade, čekao da sat još jedan dan ukrade. Da otkucaju kazaljke svoj kružni tok.
Da sa sijalice svilena buba odleti i da se same pokupe mrvice na salveti.
I brojao minute, gledao te krugove što vode kazaljke.
Ti živiš uspavano, a sve prolazi.
Reci mi jesi li u potrazi?
Koliko si puta zakrpio flekama sako stari? I složio stvari po redoslijedu.
Shvatio si to kad si pogledao u ogledalo. Sve teče i ide sad oči stvarno vide.
Navij sat da opet zazvoni i probudi se.
Zaboravi na ... sebe pronađi.
Tu na vrhu grada stojimo sada i gledamo kako inje lagano pada.
Te ledene iglice, što je priroda odabrala i nama poslala.
Gdje j…

Šta to ima u nama, a nema?

Slika
Suncokreti lice suncu okrenuli. Odroni krenuli.
Brod plovi nemirnim rijekama, imamo staklo na rukama.
Otiske ostavlja. Vani taština što otima ono nešto u ljudima.
Tonemo do dubina gdje stanuje odjek tišina.
U tim parabolama pogledi se traže, jer njima se sve otkrije i kaže.
Galerija hodajućih portreta. Kojom kruže dva nepoznata lika.
Ko li se tog sjetio pa tok vremena poremetio?
Prsti isprepleteni, ispod snjegova zaleđeni.
Jutarnje kapi rose, u noći po žaru gaze noge bose.
 Ljudi postaju hodači, umjesto stakla u ruci grane drveta.
Nema razmaka niti pomaka, sve je zamka od par koraka.
Suncokreti, vrijeme leti, više neće sa ljudima da se druži, kazaljka na satu samo kruži.
Uspavani su u nama postali svi oni ljudski maniri, svako u svom svijetu živi.
Pepeo se rasuo jer je vatra dogorjela, nestao je žar, dogodio se u čovjeku neki kvar.
I nema tog majstora da otkrije gdje se nalazi pa da ga popravi.
Neki dio nije tamo gdje je bio.
Rastopio se i razlio poput žive, gledam kako ljudi danas je…

U tebi i meni svjetovi skriveni, ne mogu biti otkriveni

Slika
Isključena, uključena ovdje i ondje mogu biti, van dometa ovog svijeta i  otputovati na neku od planeta. Čujem ne reagujem. Kao razumijem šta mi govore.
Jer mi se sve riječi u nevidljive pretvore.Vremena treba da mi se poslože.
Vješto mi bježe. Oduvijek nekako, ja tako.
Tu sam, a nisam. Prisutno odsutna, odsutno prisutna.
Čudna i nelogična, misteriozna i neobična.
Pisaća mašina otkucava, duša zapisuje kako me neko opisuje.
Ljudima sam inače smiješno biće koje se kreće.
Van svih parametara, po kojim se drugi vode. Ja sam dijete prirode.
I oduvijek, a čini mi se i zauvijek ću biti neko ko se uspije skriti. Negdje sam drugo, ne tamo gdje oni misle da bi trebala biti. Znam toliko smiješnih trenutaka stvoriti. I u totalnu katastrofu iste pretvoriti. Onda ih dovesti u red. Čudan je taj moj redoslijed. Vidjeti u svakoj sitnici neku poruku i znak.
Ići ulicama dok pada mrak, slušati muziku i plesati. Kao da imam cipele koje ne mogu stati.
Gledam kako listovi sa drveća odlaze na njima znane sta…

Jednu tačku na zidu imaj u vidu

Slika
Prosjak i dama, svijetlost i tama sjede na stolicama oko tebe.
Dijagonale red prave. Jednu tačku na zidu imaj u vidu.
Kad se dogode apokalipse u tebi, zidovi će imati pukotine po sebi.
Iz pukotina će rasti korijenje, pustiće listove, cvijetovi će otvoriti latice.
Šarafi i matice spajaju dijelove.
Pred tobom vrata od čelika. Postaješ ranjena zvijer u tijelu čovjeka.
Čuvaju je u tebi korijeni na rukama.
Noćas u tebi budni su nemiri. Otimaju se tvom biću, ti ih zadržavaš.
Kome pripadaš da li znaš? Tražiš po zidovima ima li algoritama. Poredani su u niz znakova.
Linearno programirani u tvojoj glavi sortirani. Šta ako ti kažem da su revoltirani ?!
Soba je poligon koji treba prijeći. Smjenjuju se dani, jedan prozor tvoj pogled je u svijet.
Jesi li spreman za preokret?
Misli su košnice pčela, trutova i radilica svi u isti glas zuje, niko te ne čuje.
Sabiraš sve i raspoređuješ. Bude te iz stvarnosti ove krajnosti. Čuju se otkucaji sata.
Iz sata izlazi ptica rugalica.
Isto pitanje ponavlja. Ne…