Mora smo naša povezali

Zatvori oči slušaj srcem koreografiju žica gitare i pjesmu... 

Rođen da dotaknem tvoja osećanja.

Riječi pjesme te znaju me.

Nacrtaj me iz stihova.

Otvori oči i vidjećeš, stojim pred tobom.

Vidjećeš u mojim očima laste.

Pogledaj dva ogledala duše moje.

Samo me zagrli i laste će letjeti.

Samo me zagrli, dok oko nas šumi more i sviću zore.

Pustimo da nam duše budu melodije sutona i svitanja.

Raširimo naše ruke da ih vjetar miluje.

Plešimo, dok spava grad i dok je Mjesec mlad za naše korake.

Zagrli me... sreli smo se.

Lutao si putevima od nemira. 

Bio si lovac oblaka.

Skriven i od mraka. 

Bio si svjetionik noći kojeg su gledale moje oči.

Kiše su padale na tvoje dlanove.

Sunce sam, Mjesečev putniče.

Suza sam na rubu tvojih trepavica.

Siluete smo sutona u magičnoj snazi poljupca.

Dišem ljubav tvoju. 

Iz nje rastu molovi koje su drugi rušili.

Ti i ja smo ih dodirom naših ruku gradili. 

Mora smo naša povezali.

Zvjezdama noći sam te zvala i tvoj lik napisala u knjigama.

Te noći kad smo rođeni voljeni tad su pješčane plaže čuvale straže.

Gradile su dvorce, oblaci su tražili svoje lovce.

Ptice su na nebu svojim krilima oblikovale srce.

Te noći kad  su se dotakle naše duše, laste su poletjele.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay