Kutak za reciklažu

Jutro ili večer ? Ima je koje god doba dana bilo.
Pretpostavljate, to je u ovo doba godine magla.
Meni ona izgleda kao neki omotač.
Tajanstvena.
Kao djeca smo se plašili da neko po noći,kad se vraćamo iz škole ne iskoči tik pred nas.
Kad se upale ulične svjetiljke budu nam jedini znak koji nam pokazuje put do kuće.
Tako je to u to doba djetinjstva bilo.
Danas mi i dalje izgleda tajanstveno, samo mnogo hrabrije kroz maglu kročim.
Po noći pada prekrije naše ulice i gradove.Ujutro nas dočeka i pozdravi, poželi nam dobro jutro.
Najljepše je kad se magla povuče a Sunce obasja naš grad.
Dok koračamo magla se pred nama povlači kraja kao da joj nema.
Kad stignemo do naših kuća osjetimo toplinu doma i grijemo se kraj vatrice koja pucketa.
Iz rerne dopire miris budimke ili buče.
Tako ja uzmem svoju čarobnu kutiju sa materijalom za kreativne radove.
Taman imam vremena napraviti nešto novo.
Reciklaža, starih stvari, u nove.
Vratim se u prošlo vrijeme, bez vremeplova.
Unutar kutije pronađoh komad starog kartona,par traka, stare zidne kalendare sa slikama godišnjih doba.Razmišljam šta bi se moglo od ovog materijala napraviti ?
Znam napraviću sliku.Pa da krenemo korak po korak.
Od kartona ću napraviti ram za, kalendar će mi poslužiti za sliku koju ću staviti u ram.
Trakama ću ukrasiti ram.
Lenjirom i olovkom nacrtam željenu veličinu rama, i izrežem pomoću makaza.
Isto to uradim sa kalendarom, pošto nađem željenu sliku.
Spajam djelić po djelić, slika gotova. Baš tako je i budimka već pečena.
Dok se ona ohladi slika će već biti na zidu.
Gledam kroz prozor,magla sve više pada, slika je već na zidu.
Budimka na stolu.Sitnice, rekli bismo. No nisu, to su oni mali rituali, koji nam izmame osmjeh na licu, čine nas sretnima. U ove hladne dane unose toplinu u naša srca.
Unutar kuće čuje se smjeh, budimka je još poprilično topla, ali ko mari ukusna je.
Ljudi uživajte u tim trenucima, malim ritualima.
Oni nekako oplemene dušu čovjeka.
Svaki djelić dana je satkan od bezbroj niti,koje sortiramo u ladice vremena.
Reciklirajte ih kad osjetite potrebu.
One će nam se vratiti, doduše u nešto drugačijem obliku i biti nam zvijezda vodilja ka željenom cilju.
Tako sam ja stare stvari reciklirala u nešto novo.
Magla prekrije sjećanja,iako treba vremena ona se uvijek povuče.
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav svima !
Grožđe i jabuke











Primjedbe

  1. Ništa od velikih stvari! Samo te sitne su važne! Samo trenuci koje treba uhvatiti i skloniti... "U ladice..." Lep tekst, Milena.

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala Vam na komentaru ! Sitnice čine život, posebnim.
    Veliki pozdrav !

    OdgovoriIzbriši
  3. Kreativnost ili stvaralaštvo... Okružuju nas u vidu ideja... Dar je prepoznati ih, pretočiti, dati im novi oblik ili namenu... Duša iz njih onda ponovo izvire, i nju (dušu) treba tad prepoznati!
    Uvek mi prijaju ovakve priče. ~ Milena, sve najbolje.

    OdgovoriIzbriši
  4. Hvala Vam na vašem komentaru. Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Pleme Votun

Rezolucija emocija