Zima, kakao i kokos
Prvi mrazevi, negdje u planinama već su snjegovi pali.
Iznova se divim toj magiji koja je kod nas iz godine u godinu sve rjeđa pojava.
Promijenila se klima, no sjećanja nisu.
Zima nije zima ako snijega nema.
Kad smo djeca onomad bili te radosti kad prvi snijeg u godini počne padati.
Gledamo kako nebo šalje pahulje različitih oblika, sve se stapaju u jednu i malo po malo prekrivaju bijelim pokrivačem naš grad.
Lijepo ga je iz tople kuće bilo gledati.
No problem je nastajao kad je trebalo ujutro ustati i u školu poći.
Rado bi da još odspavamo pa bi vani išli uživati u zimskim radostima.
Onako još pospani sa torbama na ramenima put škole hodimo.
Tek svanulo, ulične svjetiljke još se pogasile nisu.
A mi đaci lagano koračamo, škripi snijeg pod nogama.
Veliki minus, ne pomažu ni kape, rukavice,šalovi i tople futrovane čizme.
Čekamo samo da stignemo do škole.Pa svako u svoju toplu učionicu.
Domar škole već je odavno stigao i založio peć, da bi nastavnicima i đacima bilo toplo.
Zvono, zvoni počinje nastava.Slušamo mi nastavnike, prisutni smo na času, pogled ka prozoru leti.
Snijeg pada kao da zna da se vikend bliži, tada nastave nema.Taman će ga napadati toliko da sa sanjkama možemo na obližnje brdo ići.
Vikend se približio, minute nastave sporo teku.
Neće kazaljke da se pomjere kao da za inat na istom mjestu stoje.
Čekamo veliki odmor pa da idemo svi do čajne kuhinje na topli kakao i keksiće.
Imamo i sendviče koji su napravljeni brižnim rukama naših mama.Djeca kao djeca raduju se nečem slatkom pa to ti je.Pojedemo mi i te sendviče.
Ali kakao nam dobro dođe, još i keks sa kokosom baš uz njega ide.
Veliki odmor.Pohrlila djeca, red se uhvatio ispred čajne kuhinje.
Dopire miris kakaa i toplih keksića, što su nam vrijedne kuharice pripremile.
Stojimo u redu i brojimo sekunde.
Dok svi na red dođemo, veliki će nam odmor proći, a kakao se ohladiti.
Dobacuje jedan drugar iz reda. Nemojte mi se ljudi smijati, ja ako nisam jeo ne mogu da funkcionišem.Trebamo sad imati kontrolni i to iz matematike, a ja kad sam gladan nemam koncentracije. Red se polako smanjuje,svi dobivaju svoje obroke.
Topli kakao u šolji i na tanjuru keksići. Sjedimo za stolovima i uživamo u djetinjstvu.
Gledamo snijeg i radujemo se skorom raspustu i praznicima.
Tada se ni kontrolni ne čini kao neki bauk i to će proći.
Sjećanja na te dane i snjegove su posebna.A kakva bi mogla i biti?
Kad si dijete, zimske radosti su nešto posebno.Ne može se ni dijete vječno biti, ali se dijete u sebi može sačuvati.Svi svoja sjećanja imamo na prošle zime, snjegove i praznike.
To je najljepše vrijeme samo što tog trenutka nismo svjesni, tek kad se godine skupe sjetiš se snjegova sa radošću posmatranih iz đačke klupe.
Dozoveš ih da se vrate i podsjete na ta divna prošla vremena.
Iz tog razloga keks sa kokosom još uvijek pravim naravno uz topli kakao.
U prošlom postu vam pisah o tome a sad ću vam napisati i recept za kekse sa kokosom.
"Keks sa kokosom"
Potrebni sastojci:
- 1 Margarin -1 čaša ulja
- 2 jaja - 5 čaša brašna
- 1 čaša šećera - 1 prašak za pecivo
- 1 čaša kokosa - šećer u prahu
Priprema:
Prvo mutimo jaja, postepeno dodamo šećer i ulje.
Nakon toga dodamo omekšali margarin. Najbolje je miješati varjačom.
Dodamo kokos, miris se širi po čitavoj kuhinji, a tek kad se budu pekli.
Prašak za pecivo, pomiješamo sa brašnom i dodamo u smjesu.
Sve dobro sjednimo dok smjesa ne postane kompaktna da bi se keksići mogli oblikovati.
Uključimo rernu na 200 C. U međuvremenu dok se rerna grije, od smjese pravimo male kuglice i stavljamo ih u pripremljen pleh.Rerna se ugrijala, pahulje vani, ma čarolija ljudi.
Stavljamo keksiće da se peku na već spomenutoj temperaturi 15-20 minuta. Važno je da zadrže bijelu boju baš poput pahulja.Tako postupak ponavljamo sve dok se smjesa ne potroši.Inače ova mjera je dovoljna za oko 140 keksića.Zavisno od tog kolike su kuglice veličine.
Kad je keks gotov,vadimo ga iz rerne i dok su još vrući pospemo ih šećerom u prahu.
Najljepši su kad prenoće.Tada su prhki i lagani poput pahulja.
Miris kokosa daje poseban ukus keksićima.
Uz kekse možete spremiti topli kakao.
Želim vam lijepu zimu uz ove kekse ili vama neke drage koje pravite svake godine u ovo doba.
Uživajte u zimi, jer je to lijepo godišnje doba u kom se čuda dešavaju i želje ostvaruju.
Veliki snježni pozdrav svima !
Iznova se divim toj magiji koja je kod nas iz godine u godinu sve rjeđa pojava.
Promijenila se klima, no sjećanja nisu.
Zima nije zima ako snijega nema.
Kad smo djeca onomad bili te radosti kad prvi snijeg u godini počne padati.
Gledamo kako nebo šalje pahulje različitih oblika, sve se stapaju u jednu i malo po malo prekrivaju bijelim pokrivačem naš grad.
Lijepo ga je iz tople kuće bilo gledati.
No problem je nastajao kad je trebalo ujutro ustati i u školu poći.
Rado bi da još odspavamo pa bi vani išli uživati u zimskim radostima.
Onako još pospani sa torbama na ramenima put škole hodimo.
Tek svanulo, ulične svjetiljke još se pogasile nisu.
A mi đaci lagano koračamo, škripi snijeg pod nogama.
Veliki minus, ne pomažu ni kape, rukavice,šalovi i tople futrovane čizme.
Čekamo samo da stignemo do škole.Pa svako u svoju toplu učionicu.
Domar škole već je odavno stigao i založio peć, da bi nastavnicima i đacima bilo toplo.
Zvono, zvoni počinje nastava.Slušamo mi nastavnike, prisutni smo na času, pogled ka prozoru leti.
Snijeg pada kao da zna da se vikend bliži, tada nastave nema.Taman će ga napadati toliko da sa sanjkama možemo na obližnje brdo ići.
Vikend se približio, minute nastave sporo teku.
Neće kazaljke da se pomjere kao da za inat na istom mjestu stoje.
Čekamo veliki odmor pa da idemo svi do čajne kuhinje na topli kakao i keksiće.
Imamo i sendviče koji su napravljeni brižnim rukama naših mama.Djeca kao djeca raduju se nečem slatkom pa to ti je.Pojedemo mi i te sendviče.
Ali kakao nam dobro dođe, još i keks sa kokosom baš uz njega ide.
Veliki odmor.Pohrlila djeca, red se uhvatio ispred čajne kuhinje.
Dopire miris kakaa i toplih keksića, što su nam vrijedne kuharice pripremile.
Stojimo u redu i brojimo sekunde.
Dok svi na red dođemo, veliki će nam odmor proći, a kakao se ohladiti.
Dobacuje jedan drugar iz reda. Nemojte mi se ljudi smijati, ja ako nisam jeo ne mogu da funkcionišem.Trebamo sad imati kontrolni i to iz matematike, a ja kad sam gladan nemam koncentracije. Red se polako smanjuje,svi dobivaju svoje obroke.
Topli kakao u šolji i na tanjuru keksići. Sjedimo za stolovima i uživamo u djetinjstvu.
Gledamo snijeg i radujemo se skorom raspustu i praznicima.
Tada se ni kontrolni ne čini kao neki bauk i to će proći.
Sjećanja na te dane i snjegove su posebna.A kakva bi mogla i biti?
Kad si dijete, zimske radosti su nešto posebno.Ne može se ni dijete vječno biti, ali se dijete u sebi može sačuvati.Svi svoja sjećanja imamo na prošle zime, snjegove i praznike.
To je najljepše vrijeme samo što tog trenutka nismo svjesni, tek kad se godine skupe sjetiš se snjegova sa radošću posmatranih iz đačke klupe.
Dozoveš ih da se vrate i podsjete na ta divna prošla vremena.
Iz tog razloga keks sa kokosom još uvijek pravim naravno uz topli kakao.
U prošlom postu vam pisah o tome a sad ću vam napisati i recept za kekse sa kokosom.
"Keks sa kokosom"
Potrebni sastojci:
- 1 Margarin -1 čaša ulja
- 2 jaja - 5 čaša brašna
- 1 čaša šećera - 1 prašak za pecivo
- 1 čaša kokosa - šećer u prahu
Priprema:
Prvo mutimo jaja, postepeno dodamo šećer i ulje.
Nakon toga dodamo omekšali margarin. Najbolje je miješati varjačom.
Dodamo kokos, miris se širi po čitavoj kuhinji, a tek kad se budu pekli.
Prašak za pecivo, pomiješamo sa brašnom i dodamo u smjesu.
Sve dobro sjednimo dok smjesa ne postane kompaktna da bi se keksići mogli oblikovati.
Uključimo rernu na 200 C. U međuvremenu dok se rerna grije, od smjese pravimo male kuglice i stavljamo ih u pripremljen pleh.Rerna se ugrijala, pahulje vani, ma čarolija ljudi.
Stavljamo keksiće da se peku na već spomenutoj temperaturi 15-20 minuta. Važno je da zadrže bijelu boju baš poput pahulja.Tako postupak ponavljamo sve dok se smjesa ne potroši.Inače ova mjera je dovoljna za oko 140 keksića.Zavisno od tog kolike su kuglice veličine.
Kad je keks gotov,vadimo ga iz rerne i dok su još vrući pospemo ih šećerom u prahu.
Najljepši su kad prenoće.Tada su prhki i lagani poput pahulja.
Miris kokosa daje poseban ukus keksićima.
Uz kekse možete spremiti topli kakao.
Želim vam lijepu zimu uz ove kekse ili vama neke drage koje pravite svake godine u ovo doba.
Uživajte u zimi, jer je to lijepo godišnje doba u kom se čuda dešavaju i želje ostvaruju.
Veliki snježni pozdrav svima !
I kokos i kakao, uvek su mi bili (i jesu!) omiljeni. Hvala, Milena, na lepom pripovedanju.
OdgovoriIzbrišiHvala Vam na komentaru. Kakao i kokos, u ove sad već zimske dane
OdgovoriIzbrišisu odlična kombinacija. Pozdrav!