Jezero labudova

Sjećate li se onomad dok smo još djeca bili, priče o Ružnom pačetu?
Bila je to jedna od omiljenih priča koju smo mi djeca rado slušali i molili
roditelje da nam je iznova čitaju.
To malo sivo pače je bilo odbačeno od drugih da bi se kasnije pretvorilo u prekrasnog bijelog labuda.
Pitate li se,otkuda izvukoh baš ovu priču iz šešira?
Čitala sam članak u novinama o bajkama,
 među njima je bila i ova o Ružnom pačetu.
Vjerovatno poruku koju ova priča sa sobom nosi svi dobro znaju?
Uzmemo li u obzir ljude nije li tako i u ovom našem svijetu, gdje život nije bajka?
Nekad se pače pretvori u labuda,nekad ostane pače.
Znate šta nije uopšte loše biti "Ružno pače" u prenesenom značenju.
Jeste različiti, nema veze to ste vi, jedinstveni ste.
Prihvatite to i vjerujte ako se i ne pretvorite u labuda vaš život hoće!
Čad iako ne bude onako kako ste željeli, budite ono što jeste.
Nitko ne vidi unutrašnju ljepotu, što je i logično oči posmatrača  nemaju mogućnost gledati u dušu.One doživljavaju ono što vide u trenutku.Opet oči su ogledalo duše.
Dozvolite da sva ljepota vaše duše izađe vani i obasja vas.
Koliko god vam se to činilo nemogućim, ako jako želite moguće je.
No da  vam ispričam priču o patkama i labudovima koje sretoh na jednom od mojih putešestvija.Oni žive u savršenom skladu na jezeru koje posjetih jednom prilikom.Rano jutro.
Sunce se pomolilo i prve jutarnje zrake obasjaše prozor moje sobe.
Bili smo smješteni u drvenim barakama koje su kao mali hotel.
Sve je urađeno kao što je bilo u nekim starim dobrim vremenima.
A prilagođeno vremenu u kom živimo.
Svud oko nas su same prirodne ljepote.
Zelenilo,drveće, cvjetovi svih mogućih boja ,ptice.U blizini se nalazi i prirodno jezero.
Nakon doručka krenula sam u šetnju uputivši se prema jezeru.Mala uzana staza, već utabana koracima putnika i posjetioca vodila je prema jezeru.Sa obje strane staze nalazilo se drveće kroz  čije debele  krošnje su probijale sunčeve zrake.Putem me pratiše leptiri i pjev ptica.
Kako sam se približavala jezeru sve više sam se divila ljepoti koja se nalazila preda mnom.
Na samom jezeru se nalazilo mnoštvo labudova što crnih, što bijelih.Sa velikom gracioznošću su se kretali jezerom.Gledala sam ih sa oduševljenjem.Tu među njima su bile i patke.Zajedno su izgledali kao potpuno ravnopravni jedni sa drugima.Rekoh sebi priroda je napravila ravnotežu.Žive pod istim nebom istim jezerom plove u potpunom skladu.Bio je to predivan prizor koji se mogao vidjeti.U tom trenutku nisam imala fotoaparat ali moj pribor za kreativne radove je bio uz mene.Tako da sam uzela potreban materijal i počela sa izradom.Za izradu sam uzela teglicu,dva labuda od kojih je jedan bijele a drugi crne boje.Na dno teglice sam stavila plave perle koje predstavljaju jezero.Dodala sam i par cvjetova i još poneki detalj.
Teglicu sam zatvorila celofanom koji sam vezala ukrasnim trakama.
Umjesto fotoaparatom,kreativnim radom sam stvorila sliku koja će podsjećati na jezero prepuno labudova i još jedno divno odredište.
Pozdrav svima!
Labudovi




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Kad se ljubav igra žmirke

Zvijezdana djevojka