Maslačak osmijeh, šalje daljinama

Mjesec i zvijezde prosule prašinu zlatnu. Pomoću nje slikam, slike na platnu.
Jutarnjom rosom umivam lice, nitima paučine snove tkam. Znaš li ko sam ?
Letim sa pticama, slobodna, mislima. Dom mi je u planinama, tamo, gdje je netaknuta priroda. Sasvim obična, ipak tajanstvena.
Imam neobičan dom, izgrađen od snova, sve sam ih istkala tako je ta kućica nastala.
Unutar kuće sve neobične sitnice, i sa knjigama velike police. Mali sto i stolice, šoljice za čaj i čajnik stari koji za godine ne mari. Još uvijek u njemu najljepši čaj se pravi.
Pogled kroz prozore seže sve do cvijetnih polja. U blizini je šuma, i mnogo izvora.
Najljepša voda koju pijem, nalazi se u njima. Tu voda pada u slapovima.
Plešem u ritmu prirode, njene ljepote moje korake vode.
Jutra su najljepša kad te iz snova pjesma ptica dozove, pa ideš sa osmijehom u avanture nove.
Kad otvorim prozore vidim ljepote, vidim zelena prostranstva i cvijet kako latice otvara.
Sve se budi iz sna, doručak na stolu miriše. Poneka kap kiše, koja po olucima piše najljepše note ja ih zapisujem i u stihove pretvaram. Onda zatvorim prozore, dok doručak miriše prestaju kapi kiše i sunce dolazi, iza oblaka izlazi. Krenem put izvora u šumi gdje sve posebnim tonom prirodu prati. Navratim do izvora i slušam rijeku kako teče, i u toj lijepoti vrijeme prolazi, već polako dolazi veče. Svjetlaci su moji fenjeri, put mi pokažu i kući vrate, uvijek me vjerno prate.
Ponekad poput lista na vjetru uživam u sunčevom spektru.
Volim maslačke, te nade tračke. Okrenem stvari sve naopačke, pa ih vratim kako treba. Volim vidjeti kako svijet iz drugačije perspektive izgleda.
Poželim želju pa je putem vjetrova šaljem daljinama.
Nek doputuje do tebe da te ugrije, da ti duša ne ozebe. Poslaću ti noći ove najljepše snove. Kad te ptice probude da ti osmijeh na licu bude. Poslaću ih za sve ljude dok budem u noći gradom prolazila, tad sam nevidljiva. Samo me odaje mjesečina. Pa se skrivam od njenog sjaja stazama meni znanim, tebi stranim. Ne znaš ko sam, niti možeš znati, samo želim da ti se osmijeh na lice vrati ?!
Pratićeš stope koje jutrom ostanu i zalutaćeš u tajnu odaju. Postoje jedna vrata, koja do mog doma vode, samo ih neobični ljudi vide. I kad ih otvoriš, stope nestaju, vjetrovi ih sakriju.
Leptir u kosi, sjaj jutarnje rose u travi, da me tražiš i nađeš zaboravi !?
Još dok bijah dijete učili su me kako se sreća plete. Kako je isplesti pa poslati ljudima, kako im uljepšati dane osmijehom i čudima. Pokazati ljepote svijeta koje postoje. Poslati im boje koje ne vide jer prolaze, samo treba zastati i pogledati.
Lijepo je ljudima pružiti ruke i pomoći, zagrliti ih da osjete toplinu. Jer iako su blizu jedni, drugima, žive neku daljinu. Ljubav im je tek riječ na papiru. Volim te!- rijetko kažu. To su riječi koje se sa usana iz duše govore, one se poput domina rukama ne slažu.
Ponekad  plačem zajedno sa njima, ponekad se smijem ali u dobro, u ljudima vjerujem!
Oni zaborave kroz godine na sve sitnice, na ljubav prema drugima i sebi, zato osmijeh noćas putem snova šaljem tebi. Zaboravio si kako je sretan biti naučio si se u svoju masku skriti.
Ona ti je vjerni drug, prati te gdje god putuješ iako se sa njom često ne slažeš.
No prihvataš da umjesto osmijeha na licu, osmijeh nemaš!
Da li znaš dok sanjaš da cijeli svijet ima ljepote koje čekaju na tebe, dok si ti cijeli jedan svijet zatvorio u sebe? Tu, unutar njega, nema topline, tu duša zebe.
Kad se probudiš i kreneš niz ulicu, vidjećeš djecu kako se smiju i kako ih ti osmjesi griju.
Sjetićeš se djetinjstva svoga i smijaćeš se opet izvana, a u tebi umjesto hladnoće biće opet ljudska toplina. Biće to stvarnost, a ne želja ostvariva tek u snovima.
Ostavljam ti sad lijepe snove i kad te jutrom pjesma ptica iz sna, u novo jutro dozove, osmijeh će na tvom licu biti i ponovo ćeš sretan svijetom hoditi.
Ne znaš mi ime, neki me Vetrokaz zovu, za neke sam maslačak i nade tračak?!
Vilino sam dijete i šaljem ti osmijehe svijete.
Tamo u planinama, gdje maslačci osmijehe šalju daljinama, živi jedna djevojka sasvim obična, a tajanstvena!
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi čitaoci!

















Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Kad se ljubav igra žmirke

Zvijezdana djevojka