Pokloni su, u kutiji, ti je otvori !

Ona ide koracima tihim, kao po oblacima da kroči. Njene zelene oči neku tugu kriju. Njene usne se ne smiju. Na licu njenom pomalo snenom dječji odraz kao trag davne sreće.
Prolazi i dolazi do djeteta koje u korpi čuva i prodaje cvijeće.
Suze u dječjim očima u njoj probudiše empatiju. Nježno zagrli dijete i odluči kupiti, iz korpe svo cvijeće.
Vrati osmjeh na lice djeteta i nastavi dalje jednako tihim koracima.
I tako dok ide putem tim ugleda mladića pored klupe kako nekoga čeka, zatim vidje djevojku kako se približava iz daleka. Uzela je svo cvijeće i njemu poklonila upravo dok je stizala djevojka.
Mladić u čudu reče: Hvala!
-Kako ste znali i prepoznali da to je moja djevojka koja iz daleka dolazi?
- I baš pomislih gdje da kupim cvijeće ali prodavača nema, iako su ovdje skoro svako veče?!
Ona ništa ne reče samo ga pogleda, pogled bi dovoljan, tu riječ ne treba.
Mladić djevojki cvijeće pokloni i oni ostaše zagrljeni i zaljubljeni.
I taman kad krenu svojim putem dalje, mladić joj reče stani!
Pokloni joj jednu sitnicu ručno rađenu kutijicu.
Ti si mi pomogla i uljepšala nam ovo veče, mi želimo tebi ovu kutiju dati neka te na tvom putu kao vjerni drug prati.
Unutar nje ne može mnogo tog stati, kad dođe vrijeme za to ti ćeš je nekom kao poklon dati.
Reče im:Hvala! Iako je, i sama nekako znala da će je nekom pokloniti kad za to vrijeme dođe, sad je vrijeme da se dalje pođe.
Ide prema grupi ljudi koji dom nemaju, već pod vedrim nebom snove snuju i pored vatre od preostalih grančica ruke griju.
Nedaleko od njih u toplom domu žive ljudi, koji budni spavaju, njih ova slika ne može da probudi.
Ona im prilazi ne odlazi kao drugi. Jer svi smo mi ljudi. Imali dom ili ne isto nebo je za nas sve.
Uzima kutiju koju su joj poklonili, i stavlja sitnice i kovanice.
Jedan ključ je unutar nje, ona poklanja svoj dom za njih sve.
Ugrije ruke zajedno sa njima i nastavi put dalje tihim koracima.
Svo to vrijeme pratila je, poput sjene jedna žena korake njene.
Dođe djevojka do klupe sjede i fontanu gleda. Uzima kovanicu i baci je u vodu. Tamo gdje sve želje put ostvarenja odu.
-Jesi li poželjela dijete slobodu?- reče joj žena ta!
-Je li čitate misli moje što poput vode u slapovima padaju ili vidite u mojim očima kako u čuda vjeruju?
-Jer odista bi čudo bilo, kad bi se što zaželjeh ostvarilo!
- Dijete moje pratih cijele večeri tihe korake tvoje.Vidjeh da se pomalo boje jer ti hodaš po zemlji kao po, oblacima ali oni su na nebu, ne ovdje dolje na zemlji gdje ti i ja sad stojimo.
Sjetne su te zelene oči tvoje i sakrile su sjaj koji nekad tinjao je u njima tu sad mnogo tajnih odaja ima. Ti putuješ u snovima nezvani si gost ti dolaziš do njega, ali ne prelaziš most.
-Kakav most ne vidim ga niti blizu?
-Metafore dijete moje, tvoji mostovi su tvoji strahovi.
- Uvijek do njih uspiješ doći, za prelazak istih treba snage smoći.
- No vidjeh da straha nema, kad pomažeš drugima u ostvarenju njihovih želja.
-Ti si im pomoć koja im u datom trenutku treba, ti dođeš kad im sve nemoguće izgleda!
-Uvijek im vratiš nadu, i doneseš sreću, ljudi poput tebe danas se rijetko sreću.
- Imam za tebe poklone neke, dolazim iz, zemlje neznane i daleke.
-Praznici dolaze kucaju na vrata domova, a ja pomažem onima koji dobro čine drugima.
- Djevojko draga i mila, dobra si prema drugim ljudima bila, sreću i osmjeh na lice si im vratila.
- Tebi u očima spava radost i sreća zato je ovdje sa mnom poklona puna vreća.
-Uzmi ove kutije tri u svakoj od njih su za tebe pokloni.
-Otvori jednu po jednu u svakoj ćeš naći sitnicu vrijednu.
-Onda mi reci šta vidiš ti u njima , pa ću ti ja reći više o poklonima.
Otvara djevojka prvu kutiju, i u njoj je Božićna čestitka slika djeteta od kojeg je cvijeće kupila
-Ovo dijete sam zagrlila i cvijeće kupila. Osjetila sam radost kad mu osmjeh na lice vrati.
- Otvori zatim drugu kutiju i vidje još jednu čestitku na njoj dvoje mladih pored klupe stoje i vidi se koliko se vole.
-Znam ovo dvoje sam srela mladiću sam cvijeće poklonila, lijepo je što sam nešto u ovo Božićno veče za ljubav učinila.
U trećoj kutiji još jedna čestitka, na njoj slika beskućnika kako se pored vatre griju i kako se opet smiju.
-I njih sam srela kutiju što dobih od dvoje mladih njima sam poklonila i dom pružila.
Sluša gospođa šta djevojka mlada zbori pa joj odgovori.
-Dijete moje to su viđenja tvoja sad poslušaj moja.
- Kad si dijete zagrlila, to si prvi put istinski zagrlila sebe, jer svi ljudi koje su  noćas ovdje bili, bili su zbog tebe.
- Kad si mladima uljepšala veče i poklonila cvijeće to je poruka da u tvom srcu mjesta ima za ljubav i mnogo sreće. Zatvorila si vrata za ljubav sebi, noćas ih opet ljudi otvaraju tebi.
- Kad si drugima dom poklonila, ti si za sebe istinski dom tražila.
-Dom nije samo kuća u kojoj živimo, dom je kad ga sa voljenim ljudima dijelimo.
-Na licu tvom vidim da tražiš dom, ljubav i dijete u sebi, zato sam došla da bi to sve poklonila tebi.
- Ti vjeruješ u čuda jer i sama si ih učinila kad si dobra dijela drugim ljudima poklonila.
 Djevojka se osmjehnu iz očiju joj suze krenuše.
-Vidiš djevojko, to duša piše na tvom licu emocije.
- Sad uzmi poklone ove, stavi ih na saonice i idi do kraja ulice.
- Osmjeh joj ozari lice, dok je zagrliše ruke te starice.
-Hvala Vam dobra gospođo na svemu što ste mi poklonili. Sad znam da se mogu prijeći mostovi, jer nestali su strahovi.
- Božićno je veče!- starica joj reče sve je moguće i želim ti mnogo sreće.
Djevojka krenu sa poklonima koji su na saonicama jednako tihim no drugačijim koracima.
Kad dođe do kraja ulice njene oči biše poput dječjih jer sretoše se njeni koraci, sa koracima i očima nečijim.
Pred njom mladić stoji iza njega kuća mala, kroz prozor  sijaju lampice, na boru ukrasi i kuglice i sjeti se riječi starice, vrati se osmjeh na njeno lice.
- Dobro ti veče!- mladić joj reče.
- Gledam ovu čaroliju u Božićnoj noći zamislih želju ne znajući da će mi brzo ispunjene iste doći.
-No sve je moguće u ovoj noći, ko bi rekao da će djevojka meni pored kuće proći !?
- Nisam ni ja to znati mogla, no vjerujem da nam je starica koju sretoh pomogla.
- Zagrli mladić djevojku i otada pa do sada neko vrijeme prođe, djevojka baš za Božić kod njega opet dođe.
Sad zajedno u tom domu žive i djecu imaju. Njih dvoje se opet smiju, i u čuda vjeruju.
Dragi čitaoci: Vjerujte u čuda! Želim Vam sve najljepše za Božić i Novu Godinu.
Ova priča je nastala inspirisana ovim pretprazničnim i prazničnim vremenom i uz pomoć kreativnog rada koji sam izradila.
To su saonice koje sam napravila od štapića za sladoled i tri paketića od kartona i ukrasnog papira!
Veliki pozdrav dragi čitaoci!











Primjedbe

  1. Baš je lijepa priča, naježih se, dok je čitah...Lp*:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala mnogo!Sve najljepše Vam želim!
      Velikiiiii pozdrav!

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Pleme Votun

Skrivači tragači