Percepcija emocija
Pored ulične svjetiljke stoji sedam ljudi. Svi drže koverte u rukama. Nisu se sreli dosad.
Naime svakom od njih pismo je stiglo na adresu. U njemu je pisalo da dođu, u određeno vrijeme kod ulične svjetiljke. Na prvi pogled su svi individualci, no razlike su očite.
Četiri djevojke i tri mladića. Prilazi poštar i nosi veliku kovertu. Te je predaje jednom od njih.
Mladić (inače kuhar po zanimanju) otvara kovertu i čita pismo.
U pismu su tačne koordinate odredišta na koje treba stići. Uzimaju torbe koje su ponijeli sa sobom i čekaju autobus na stanici. Prema kordinatama autobus vozi do kraja grada. Od tamo će nastaviti put pješice. Treba proći kroz šumu, pored izvora i na posljetku doći do kuće kao krajnog odredišta.
Sjede u autobusu posmatraju jedni druge i polako se upoznaju.
Još uvijek im nije jasno zašto su oni ti koji su odabrani, i zbog čega, imaju tu privilegiju da budu učesnici u avanturi koja je pred njima?
No, u pismu su date određene smjernice, ostatak pisma ih čeka kad dođu u kuću.
Stigli su do kraja grada izašli iz autobusa, i mladić im čitajući koordinate govori gdje trebaju ići.
Svako od njih je dobio nadimak, imena su ostavljena po strani. Gotovo kao da imaju novi indetitet.
Prošli su kroz šumu, sreli poneku životinju, koje su se skrivale od njih odveć naučene da prepoznaju strance. Izvor je bio odmah nakon izlaza iz šume. Tu su se malo odmorili, i okrijepili. Zvuk izvora je donosio poseban mir. Žubor vode je bio tako umirujući da ih gotovo savlada san. Bilo je to nešto potpuno drugačije od gradske gužve.
Ekipa se pokrenula, mrak je već počeo padati, a valjalo je stići do kuće.
Svi su očekivali nešto mnogo drugačije od onog što su zatekli. Zapravo svi do jednog očekivaše neku kuću za odmor. A pred njima je bila kuća koju su trebali obnoviti i renovirati. U nedoumici, svako je svoj ego puštao na slobodu.
Bili su to izuzetno karakterni mladi ljudi. I nitko, ali nitko nije želio stati i saslušati onog drugog.
Sve dok im ne priđe jedan čovjek i ne pruži ključ.
-Dobrodošli avanturisti! Očekivah hrabrija stvorenja, ali budete se vi već nekako snašli.
- Vi zapravo i nemate drugog izlaza.
-Sve što vas zanima, (a već vidim da biste pitali mene) možete pronaći u pismu koje vas čeka na stolu. Toliko od mene, valja vam ući u kuću i naložiti vatru. A da, drva trebate sami pripremiti.
Inače od vatre nema ništa. Sretno vam bilo! Zbogom.
Vidjevši da su se našli u nimalo zavidnoj situaciji, i da im njihov ego odmaže, odlučiše se povući i saslušati jedni druge.
Unutar kuće sve je bilo u prilično zapuštenom stanju. Kao da godinama ljudska noga kročila nije.
Isprepletena paučina na prozorima, stari sto i stolice. Bez tragova savremene civilizacije, no sa ponekom stvari koja bi mogla biti iz njihovog svijeta. Doduše ne toliko dalekog od mjesta gdje su se trenutno nalazili. Kuhar uzima pismo i čita ga.
U njemu su bila navedena sljedeća uputstva: Došli ste ovdje kao što ste sigurno pretpostavili sa razlogom. Vjerovatno ste se poput ostalih pitali: Zašto vi i zbog čega? Odgovor je: Jednostavno zato.
Svako od vas će sa drugom osobom zamijeniti, zanimanje koje imate u vašem svijetu.
Mladić koji je kuhar, postaće arhitekta. Djevojka koja je arhitekt, postaće kuhar. Onaj ko radi na građevini postaće umjetnik, ona koja je umjetnik postaće građevinac. Mladić koji je obućar, postaće vrtlar. Djevojka koja je vrtlar, postaće obućar. Na kraju nam ostaje djevojka koja je od svega tog pomalo. Znači umjetnik, knjigoljubac, arhitekta, kuhar i krojač, postaće vaš nadzornik i biće zadužena za pomoć gdje ostali nemaju domenu. Vaš zadatak je stvoriti održivu zajednicu koja će funkcionisati.
Kuću je potrebno renovirati, sav potrebni alat i materijal ćete naći pored kuće. Ovdje ćete ostati 777 dana. Za to vrijeme ćete upoznati jedni druge i spoznati mnoge stvari o sebi samima. Hranu ćete sami uzgajati. To što proizvedete je sve što ćete imati. Znači bez novca, trebate uspjeti. Odjeću i obuću ćete praviti sami. Svi ste obučeni za ono što je potrebno da biste opstali.
Voće je već zasađeno, povrće ćete sami posaditi. Sva sjemena su vam pripremljena u ostavi.
Na kraju projekta ću vas lično posjetiti i obratiti vam se. Sretno!
Vidjevši da drugog izbora nemaju prihvatiše i nova zanimanja i zadatke. Pitanje je zapravo bilo: Kako raditi nešto što dosad nisu radili? Neki su bili naviknuti na boravak na otvorenom, biti u prirodi cijeli dan. Neki su opet bili previše u zatvorenom, zidovi su im bili sigurne brane od svijeta vani.
Prozori su bili ti koji su pokazivali kako izgleda svijet. Sad i ovdje su, u nepoznatom i sve im se preokrenulo. Nakon prospavane noći valjalo je krenuti sa radovima. Arhitektica ja uzela knjigu sa receptima i krenula kuhati, iako nije znala ni kako ni šta treba? Kuhar je uzeo papir, olovku i sav pribor potreban da bi uradio nacrte po kojima će se kuća renovirati i dobiti nov izgled. Obućar je krenuo saditi vrt, dok je vrtlarica gledala u mnoštvo obuće (ostavljene u podrumu) i pitala se kako će je popraviti ili napraviti novu? Zaista kako raditi nešto odjednom, bez školovanja i obuke? No trebali su to pronaći u sebi. Pored poslova koje imaju, svi zajedno će renovirati kuću. Djevojka kreativac postala je građevinac. Gledala je u cigle i pitala se šta i kao treba raditi? Jedni drugima su pomagali, tako što bi objasnili kao se nešto radi, ali nitko nije smio da se vrati na svoje zanimanje.
Nije bilo nimalo lako, često puta su poželjeli odustati, te bi unutar sebe osjećali pobunu, koja je vani izazivala česte sukobe. Kad bi došlo do tog, sami su ih rješavali. Kako je vrijeme odmicalo, polako su prihvatili sve ono, o čemu nisu mogli ni sanjati. Djevojka koja je bila talentovana za mnoga zanimanja je nadzirala radove, šila je odjeću i radila sve ono za što drugi nisu imali zaduženja. O urednosti kuće su svi vodili računa zajedno. Dani su tekli, za njima mjeseci i godine. I došlo je vrijeme da se projekt završi. Svi su stali pred kuću i gledali šta su zajedno napravili. Pred njima je bila nova kuća i vrt. Proizveli su toliko tog, svojim rukama. Radili su nešto što nisu mislili da bi ikad mogli raditi. Postali su drugi ljudi. Promjenivši zanimanja otkrili su mnogo tog o sebi, i ljudima.
Dok su gledali svojih ruku djela, pred njima se pojavi stariji čovjek. Obučen kao običan čovjek.
Čestitam vam avanturisti, bilo je to zaista divno putovanje za sve vas. Naime ja sam čovjek koji vas je doveo ovdje. Posmatrao sam vas duže vrijeme. Svako od vas, je bio zarobljen u nekom svom svijetu. Previše umoran od svakodnevne rutine. Postali ste roboti i misleći da ste sretni tako ste živjeli.
Zapravo nitko od vas nije volio ono što radi. Bile su vam to nametnute odluke koje ste donosili dok ste se školovali. Ili ste se sami ubjeđivali da je to, ono što želite? Jedino je djevojka koju nazvah
Sveznalica lutala na više polja. Ona je sa razlogom bila nadzornik radova. Jer za razliku od vas, ona nije znala šta bi zaista radila. Otkrivala je u svemu nešto zanimljivo i razvijala svoj um i duh.
Gdje god bi se našla prilagodila bi se onom što radi, i u svemu je uživala. Ona nije mogla biti na jednom mjestu i godinama tu raditi. Već bi mijenjala zanimanja čim bi osjetila da treba ići dalje.
No dok je ovdje odmicalo vrijeme shvatila je da sve to može spojiti u jedno zanimanje. A da može biti u pokretu i da to ne postane rutina. Svi ste dobili nova zanimanja i kad se vratite u vaše gradove postajete ono što ste ovdje naučili. Ovdje niste bili da biste renovirali kuću (na čemu vam mnogo hvala) već da biste upoznali sebe. I vidjeli kako je kad, ne živite po zacrtanim pravilima, već imate svaki dan novi zadatak. Učili ste o sebi i o drugima. Povezali ste se sa prirodom i životinjama.
Promijenili ste pogled svijet. Zapravo ovdje nije bilo važno toliko šta radite već vaše emocije kad radite. To je bit projekta: Percepcija emocija. Vaše stvarno viđenje vas samih,i ljudi oko vas. Naučili ste kako ego da nestane, a ne da vlada sa vama. Uspjeli ste u tome i odavde odlazite kao novi ljudi. Vaša imena vam vraćam, ostalo se promijenilo. Sretan vam put. Ovdje ste završili sve što je trebalo.
Sedam ljudi, sedam karaktera i 777 dana. Posebni ste po tom što ste bili dio projekta koji će se nastaviti. Djevojko Sveznalice ti preuzimaš moju ulogu ja se povlačim u planine. Vratićeš se zajedno sa njima i odsad pa nadalje ti ćeš biti mudrac koji traži ljude za projekt.
Sedam ljudi se vraća kući istim putem istim autobusom, sve je isto, samo što su oni novi ljudi.
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav!
Slika je preuzeta sa interneta!
Naime svakom od njih pismo je stiglo na adresu. U njemu je pisalo da dođu, u određeno vrijeme kod ulične svjetiljke. Na prvi pogled su svi individualci, no razlike su očite.
Četiri djevojke i tri mladića. Prilazi poštar i nosi veliku kovertu. Te je predaje jednom od njih.
Mladić (inače kuhar po zanimanju) otvara kovertu i čita pismo.
U pismu su tačne koordinate odredišta na koje treba stići. Uzimaju torbe koje su ponijeli sa sobom i čekaju autobus na stanici. Prema kordinatama autobus vozi do kraja grada. Od tamo će nastaviti put pješice. Treba proći kroz šumu, pored izvora i na posljetku doći do kuće kao krajnog odredišta.
Sjede u autobusu posmatraju jedni druge i polako se upoznaju.
Još uvijek im nije jasno zašto su oni ti koji su odabrani, i zbog čega, imaju tu privilegiju da budu učesnici u avanturi koja je pred njima?
No, u pismu su date određene smjernice, ostatak pisma ih čeka kad dođu u kuću.
Stigli su do kraja grada izašli iz autobusa, i mladić im čitajući koordinate govori gdje trebaju ići.
Svako od njih je dobio nadimak, imena su ostavljena po strani. Gotovo kao da imaju novi indetitet.
Prošli su kroz šumu, sreli poneku životinju, koje su se skrivale od njih odveć naučene da prepoznaju strance. Izvor je bio odmah nakon izlaza iz šume. Tu su se malo odmorili, i okrijepili. Zvuk izvora je donosio poseban mir. Žubor vode je bio tako umirujući da ih gotovo savlada san. Bilo je to nešto potpuno drugačije od gradske gužve.
Ekipa se pokrenula, mrak je već počeo padati, a valjalo je stići do kuće.
Svi su očekivali nešto mnogo drugačije od onog što su zatekli. Zapravo svi do jednog očekivaše neku kuću za odmor. A pred njima je bila kuća koju su trebali obnoviti i renovirati. U nedoumici, svako je svoj ego puštao na slobodu.
Bili su to izuzetno karakterni mladi ljudi. I nitko, ali nitko nije želio stati i saslušati onog drugog.
Sve dok im ne priđe jedan čovjek i ne pruži ključ.
-Dobrodošli avanturisti! Očekivah hrabrija stvorenja, ali budete se vi već nekako snašli.
- Vi zapravo i nemate drugog izlaza.
-Sve što vas zanima, (a već vidim da biste pitali mene) možete pronaći u pismu koje vas čeka na stolu. Toliko od mene, valja vam ući u kuću i naložiti vatru. A da, drva trebate sami pripremiti.
Inače od vatre nema ništa. Sretno vam bilo! Zbogom.
Vidjevši da su se našli u nimalo zavidnoj situaciji, i da im njihov ego odmaže, odlučiše se povući i saslušati jedni druge.
Unutar kuće sve je bilo u prilično zapuštenom stanju. Kao da godinama ljudska noga kročila nije.
Isprepletena paučina na prozorima, stari sto i stolice. Bez tragova savremene civilizacije, no sa ponekom stvari koja bi mogla biti iz njihovog svijeta. Doduše ne toliko dalekog od mjesta gdje su se trenutno nalazili. Kuhar uzima pismo i čita ga.
U njemu su bila navedena sljedeća uputstva: Došli ste ovdje kao što ste sigurno pretpostavili sa razlogom. Vjerovatno ste se poput ostalih pitali: Zašto vi i zbog čega? Odgovor je: Jednostavno zato.
Svako od vas će sa drugom osobom zamijeniti, zanimanje koje imate u vašem svijetu.
Mladić koji je kuhar, postaće arhitekta. Djevojka koja je arhitekt, postaće kuhar. Onaj ko radi na građevini postaće umjetnik, ona koja je umjetnik postaće građevinac. Mladić koji je obućar, postaće vrtlar. Djevojka koja je vrtlar, postaće obućar. Na kraju nam ostaje djevojka koja je od svega tog pomalo. Znači umjetnik, knjigoljubac, arhitekta, kuhar i krojač, postaće vaš nadzornik i biće zadužena za pomoć gdje ostali nemaju domenu. Vaš zadatak je stvoriti održivu zajednicu koja će funkcionisati.
Kuću je potrebno renovirati, sav potrebni alat i materijal ćete naći pored kuće. Ovdje ćete ostati 777 dana. Za to vrijeme ćete upoznati jedni druge i spoznati mnoge stvari o sebi samima. Hranu ćete sami uzgajati. To što proizvedete je sve što ćete imati. Znači bez novca, trebate uspjeti. Odjeću i obuću ćete praviti sami. Svi ste obučeni za ono što je potrebno da biste opstali.
Voće je već zasađeno, povrće ćete sami posaditi. Sva sjemena su vam pripremljena u ostavi.
Na kraju projekta ću vas lično posjetiti i obratiti vam se. Sretno!
Vidjevši da drugog izbora nemaju prihvatiše i nova zanimanja i zadatke. Pitanje je zapravo bilo: Kako raditi nešto što dosad nisu radili? Neki su bili naviknuti na boravak na otvorenom, biti u prirodi cijeli dan. Neki su opet bili previše u zatvorenom, zidovi su im bili sigurne brane od svijeta vani.
Prozori su bili ti koji su pokazivali kako izgleda svijet. Sad i ovdje su, u nepoznatom i sve im se preokrenulo. Nakon prospavane noći valjalo je krenuti sa radovima. Arhitektica ja uzela knjigu sa receptima i krenula kuhati, iako nije znala ni kako ni šta treba? Kuhar je uzeo papir, olovku i sav pribor potreban da bi uradio nacrte po kojima će se kuća renovirati i dobiti nov izgled. Obućar je krenuo saditi vrt, dok je vrtlarica gledala u mnoštvo obuće (ostavljene u podrumu) i pitala se kako će je popraviti ili napraviti novu? Zaista kako raditi nešto odjednom, bez školovanja i obuke? No trebali su to pronaći u sebi. Pored poslova koje imaju, svi zajedno će renovirati kuću. Djevojka kreativac postala je građevinac. Gledala je u cigle i pitala se šta i kao treba raditi? Jedni drugima su pomagali, tako što bi objasnili kao se nešto radi, ali nitko nije smio da se vrati na svoje zanimanje.
Nije bilo nimalo lako, često puta su poželjeli odustati, te bi unutar sebe osjećali pobunu, koja je vani izazivala česte sukobe. Kad bi došlo do tog, sami su ih rješavali. Kako je vrijeme odmicalo, polako su prihvatili sve ono, o čemu nisu mogli ni sanjati. Djevojka koja je bila talentovana za mnoga zanimanja je nadzirala radove, šila je odjeću i radila sve ono za što drugi nisu imali zaduženja. O urednosti kuće su svi vodili računa zajedno. Dani su tekli, za njima mjeseci i godine. I došlo je vrijeme da se projekt završi. Svi su stali pred kuću i gledali šta su zajedno napravili. Pred njima je bila nova kuća i vrt. Proizveli su toliko tog, svojim rukama. Radili su nešto što nisu mislili da bi ikad mogli raditi. Postali su drugi ljudi. Promjenivši zanimanja otkrili su mnogo tog o sebi, i ljudima.
Dok su gledali svojih ruku djela, pred njima se pojavi stariji čovjek. Obučen kao običan čovjek.
Čestitam vam avanturisti, bilo je to zaista divno putovanje za sve vas. Naime ja sam čovjek koji vas je doveo ovdje. Posmatrao sam vas duže vrijeme. Svako od vas, je bio zarobljen u nekom svom svijetu. Previše umoran od svakodnevne rutine. Postali ste roboti i misleći da ste sretni tako ste živjeli.
Zapravo nitko od vas nije volio ono što radi. Bile su vam to nametnute odluke koje ste donosili dok ste se školovali. Ili ste se sami ubjeđivali da je to, ono što želite? Jedino je djevojka koju nazvah
Sveznalica lutala na više polja. Ona je sa razlogom bila nadzornik radova. Jer za razliku od vas, ona nije znala šta bi zaista radila. Otkrivala je u svemu nešto zanimljivo i razvijala svoj um i duh.
Gdje god bi se našla prilagodila bi se onom što radi, i u svemu je uživala. Ona nije mogla biti na jednom mjestu i godinama tu raditi. Već bi mijenjala zanimanja čim bi osjetila da treba ići dalje.
No dok je ovdje odmicalo vrijeme shvatila je da sve to može spojiti u jedno zanimanje. A da može biti u pokretu i da to ne postane rutina. Svi ste dobili nova zanimanja i kad se vratite u vaše gradove postajete ono što ste ovdje naučili. Ovdje niste bili da biste renovirali kuću (na čemu vam mnogo hvala) već da biste upoznali sebe. I vidjeli kako je kad, ne živite po zacrtanim pravilima, već imate svaki dan novi zadatak. Učili ste o sebi i o drugima. Povezali ste se sa prirodom i životinjama.
Promijenili ste pogled svijet. Zapravo ovdje nije bilo važno toliko šta radite već vaše emocije kad radite. To je bit projekta: Percepcija emocija. Vaše stvarno viđenje vas samih,i ljudi oko vas. Naučili ste kako ego da nestane, a ne da vlada sa vama. Uspjeli ste u tome i odavde odlazite kao novi ljudi. Vaša imena vam vraćam, ostalo se promijenilo. Sretan vam put. Ovdje ste završili sve što je trebalo.
Sedam ljudi, sedam karaktera i 777 dana. Posebni ste po tom što ste bili dio projekta koji će se nastaviti. Djevojko Sveznalice ti preuzimaš moju ulogu ja se povlačim u planine. Vratićeš se zajedno sa njima i odsad pa nadalje ti ćeš biti mudrac koji traži ljude za projekt.
Sedam ljudi se vraća kući istim putem istim autobusom, sve je isto, samo što su oni novi ljudi.
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav!
Slika je preuzeta sa interneta!
Primjedbe
Objavi komentar