Naslikala sam te

Iz knjige sam uzela riječi i naslikala ih na prozorima.

Slikovnica mojih emocija odmetnuto je pričala priče ljudima.

Otisnula sam želju kao brod da plovi ulicom dok zamišlja da je to more.

Obula sam patike i pustila ih da ostave đonovima otiske na pamučnim snovima.

Pertle su imale drugačiji plan i krenule su svojim putem.

Zanesene ljetom nagovorile su patike da čuju muziku.

I tako su se pertle sa patikama uzele ruku pod ruku.

Plesale su kradući noći skrivene odaje.

Prelazile su zebre i ostavljale cvjetove.

Naslikala sam te u jednom potezu mog pogleda, prema tvojim očima.

Nasmijala sam se, smijale su se i patike.

Pertle su bile buntovne.

Otišle su do Toscane i pozvale iz telefonske govornice moje srce.

Srce je već vodilo razgovor sa tobom, linija je bia zauzeta.

A nisu imale više kovanica u džepu da opet pozovu.

Ostale su im dvije karte za voz.

Vratile su se vozom i rekle da su srele polja suncokreta.

Znaju da ih volim.

Izvodile su piruete pred mojim očima.

Slikale su mi i pisale poruku na ulici da je pročitam.

Onda su shvatile da ja samo tebe vidim.

Pertle su se vratile na patike, zavezale se na mašnu i otvorile su put našim koracima.

I rekle da smo se ti i ja zapetljali u toj priči zvanoj ljubav.

Kao da se moje pertle nisu zaljubile u tvoje.

Samo glume pusti ih da ostanu tajanstvene.

Tvoj lik je izašao na scenu gdje naši koraci krenu kad auta zaustave semafori.

Stajali smo na prstima u patikama i zamislili kako se pomjeraju linije zebre.

I tako, korak po korak govorim šta osjećam gledajući tebe.

Pogledaj, kako moje patike gledaju tvoje patike.

Ti i ja im držimo čas iz romantike.

Školski, razumije se.

Tada su pertle rekle, razumijemo šta ste nam htjeli reći.

Postavile su kino platno i pustile nam film.

Procvjetale su dok smo nakon odgledanog filma plesali.

Ti i ja nismo zapetljani u priči o ljubavi.

Mi smo se zavoljeli.

Poljubila sam ga i rekla tebe sam ja naslikala.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuezta sa sajta: Pixabay