S tvoje strane ogledala

Išla sam koracima, zamišljenih želja. 
Stigla sam pred ogledalo i ušetala sam u svijet iza ogledala.
Patike su dobile cvjetove, vrtila sam se u krug. 
To sam ja plesala sa tvojim čežnjama.
Čitala sam ti poeziju iza zatvorenih vrata tvojih tišina.
Smanjio si radio i prošetao nekoliko koraka. 
Sinoć si bio pod prozorom mojih nedostajanja, svirao si i pjevao pjesmu tvojih besanih noći.
Sreli smo se gledajući u ogledalo kad su sve ulične svjetiljke sakrile naše poglede.
Mjesec je kroz krošnje drveća slušao šaputanja.
Prstima smo dodirnuli staklo svako sa svoje strane i sanjali smo filigrane.
Slao si mi svjetlosne signale s tvoje strane prozora.
U treptaju tvog pogleda nastala je fotografija.
Sakrili smo zrno i nit naših susreta.
Slali smo pisma koja nismo pisali, samo smo misli jedno drugom slušali.
Kao što vjetar sluša kišu i zajedno poeme pišu.
Kao što se sretnu jutro i dan i zagrle noć.
Kao što sunce i mjesec ukradu u sutonu trenutak za sebe, tako sam ja pronašla tebe.
Vratila sam se s one strane ogledala, ti si stajao pored prozora.
Vidjela sam te kako hodaš po sobi i čitaš knjigu.
Duboko zamišljen, tvoj lik odao je jednu tajnu.
Zapisala sam je i poslala sam ti je s one strane ogledala.
Teleportovala sam ti dodirom na hladnom staklu toplinu.
Čula sam tvoju tišinu i sve se vidjelo u tvojim očima.
S tvoje strane ogledala.
Prešli smo daljine koje djeli tek jedna ulica.
Na uglovima tvojih trepavica sam se ušuškala.
Samo da odmorim jedan trenutak dok moje patike upertlaju cvjetove.
Tvoje noći su besane.
Moje noći su za tvoje pisane.
Ja znam tvoj glas, često ga slušam preko radija.
Bio si i ostao frekevencija koja zna kako me pronaći s ove strane ogledala.
Patike su upertlale cvjetove, našim pogledima izmislili smo gradove. 
Ostavljali smo jedno drugom tragove.
Na uličnim svjetiljkama pisali smo poruke. 
Ostavljali knjige na klupama.
Uvjek je na prvoj strani knjige bila jedna poruka.
S tvoje strane ogledala moja strana ogledala diše.
Za besanu noć, snena noć piše.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay








Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Noćas ću ti reći

Slika
Noćas, kad zaspi grad, nek te vode ulične svjetiljke. Čućeš moje korake. Noćas ću ti reći sve što mi je u srcu. Ti ćeš čuti melodiju. Vidjećeš let leptira. Ja ću te pogledati u oči i znaću da isto osjećaš kao i ja. Ti si moj plamen u tamnim noćima. Noćas, kad tišine šapnu moje ime i kad se raspu rime. Stavi ih na dlanove. Probudi snove i filmove. Biću tu u tvom vremenu. Ulični umjetnik slikaće dvoje u ulici. To ćemo biti ti i ja, draga. Godinama kasnije ući ćeš u galeriju i vidjećeš tu sliku. Bićeš poznata likom ulčnom umejtniku.  Jer taj tvoj osmijeh u očima se ne zaboravlja. Nosićeš šal oko vrata.  Prići ću t i reći ćeš mi dobro ti stoji kravata. A nećeš me prepoznati. Pomsliću u sebi, koliko puta će nas vrijeme upoznati. Stajaćemo pred slikom na kojoj smo ti i ja. Vidjeću sjaj u tvojim očima. Poželjeću da te zagrlim. Gledaću te u haljini kako prolaziš kroz galeriju i te tvoje oči koje se smiju. Noćas, kad se romantika pretvori u putnika ići ću ulicom sa najboljim drugom i l...
Pročitajte više

Zalutala

Slika
Pronašla sam u ostavljenom svijetu jedno zrno nade.  I baš često iz tog zrna nade raste novi svijet. Obnavlja se duša, oči gledaju kroz sjećanja i traže dom u kom su znale pronaći mir.  Dani prolaze, a snagom koju pronađem idem. I ne znam, kad ti kažem, ne znam gdje sam zalutala u ovim prostorima. Jesam li putovala kroz vrijeme ili stojim u tom krugu i okrećem se  kao kazaljke sata, a ne izlazim iz mehanizma. Zalutala sam, mada znam gdje idem.  Pronalazim po zavojitim putevima svoje staze.  Ne želim biti rob vremena, iako nas ponekad kao vrtlog povuče u svoj svijet. Kao Alisa pronađem svoje skrovište, ispletem neku realnu bajku, postavim scenografiju i odigram koreografiju. Nasmijem se kakav sam virtuoz postala. Znate, vi čitate ove ispisane redove i čine vam se kao razbacana slova  što se drže nitima i čine riječi. Ove misli su džemperi koji umiju ugrijati u hladnim noćima nadolazeće zime. I za zimu sam smislila zagonetke, čik da ih odgonetne. Zima i ja se...
Pročitajte više

Sve mogu reći ruke

Slika
Kažu da sam izmaštana priča. Putnik bez vodiča. Kažu da fotografišem pauka dok mrežu plete. I čuvam ptice kad jutrom u dvorište slete. Kažu da pišem po ulicama priče.  Sunce ih zapamti, kiša ih sakrije. Rijetki ih pročitaju dok noću skitaju. U nekim svojim mislima i samoćama. Tada njihove stope pokupe riječi sa ulice. Tako priča po priča putuje. Kažu da sam skrivena u nekim neznanim zemljama. I da je sjeverni vjetar drug mojim rimama. Kažu da me ne možeš stići i da sam ja priča u priči. Iz knjige u knjigu putujem, sa pticama drugujem. Ne pitaj me ko sam i gdje stanujem. Gdje dane danujem, gdje noći noćivam. Vila sam i ništa me ne pitaj. Reći će ti da sam zagonetka o kojoj ne možeš ništa znati. Ja sam slobodna kao vjetar sa kojim ti ne znaš plesati. Reći će ti gdje stanujem, a ne znaju ni oni. Gdje putuju mog voza vagoni. Do mene ne stižu telefoni, pozivi i poruke. Ja samo znam da sve mogu reći ruke. Reći će ti da ne gledaš mape i ne tražiš moje korake. Jer gdje da pronađeš pisca sk...
Pročitajte više