Sreli smo se

Prolazila sam ulicom to veče. Bilo je hladno.
Sjećam se da sam sjela na klupu, da odmorim i da složim misli nakon radnog dana.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Noćas ću ti reći

Slika
Noćas, kad zaspi grad, nek te vode ulične svjetiljke. Čućeš moje korake. Noćas ću ti reći sve što mi je u srcu. Ti ćeš čuti melodiju. Vidjećeš let leptira. Ja ću te pogledati u oči i znaću da isto osjećaš kao i ja. Ti si moj plamen u tamnim noćima. Noćas, kad tišine šapnu moje ime i kad se raspu rime. Stavi ih na dlanove. Probudi snove i filmove. Biću tu u tvom vremenu. Ulični umjetnik slikaće dvoje u ulici. To ćemo biti ti i ja, draga. Godinama kasnije ući ćeš u galeriju i vidjećeš tu sliku. Bićeš poznata likom ulčnom umejtniku.  Jer taj tvoj osmijeh u očima se ne zaboravlja. Nosićeš šal oko vrata.  Prići ću t i reći ćeš mi dobro ti stoji kravata. A nećeš me prepoznati. Pomsliću u sebi, koliko puta će nas vrijeme upoznati. Stajaćemo pred slikom na kojoj smo ti i ja. Vidjeću sjaj u tvojim očima. Poželjeću da te zagrlim. Gledaću te u haljini kako prolaziš kroz galeriju i te tvoje oči koje se smiju. Noćas, kad se romantika pretvori u putnika ići ću ulicom sa najboljim drugom i l...
Pročitajte više

Djevojka iz vremena

Slika
Otvorite vrata br: 25. Čujem kako govori glas. Vrata se otvaraju i vidim svjetlost dana. Osjećam se kao zarobljenik, iako nam kažu da to nismo. Ovdje sam već nešto duže od tri godine. Drugi ljudi su ovdje godinama. Imamo pravo da izađemo vani samo u određenom vremenu. Inače smo zatvoreni zbog naše sigurnosti. Iskreno, ne vjerujem u tu priču. Vani nije jednostavno, opasnost je na svakom koraku. Ljudima vjerujem, ali uvjek sam na oprezu. Hranu nam dostave jednom sedmično.  Ne smijemo koristiti namirnice koje imamo u našim vrtovima. Sadimo ih tek da prođe vrijeme. Zrak je kontaminiran. Tako kažu na Tv. A ja odavno ne gledam Tv. Jedino kad nam se uključe sami da nas obavjeste kako vani nije sigurno. Iste te vjesti slušamo godinama. Nekad nam puste film, kao utopiju. Muziku puštaju na svakih dva sata po nekoliko pjesama. Kažu da bi muzika mogla dovesti do pobune i da nam odmetnici frekevencijom  šalju signale na koje reaguje naš um. Ni to im ne vjerujem. Sa ljudima se mogu rijetko ...
Pročitajte više

I pogledi naši će se sresti

Slika
Čujem ti korake.  Krojim oblake za tvoje jastuke draga. Ti i ja smo muzej nedovršenih veza. Teza koju nismo napisali. Usne mi žeđaju za tobom.  Prolazim praznom sobom, nalazim tvoje knjige,  tvoja pisma, i sve ima smisla. Kad na tebe pomislim draga. Čujem ti riječi sa usana, noć je bez sna. Pismo sam ti dragi pisala pored fenjera, budna sam ostala. Pustila radio da svira. U meni ostavljeni tragovi jedne davne ljubavi. A i dalje osjetim blizinu kad sati kao inati dođu. Kad mi tvoje oči mislima prođu. Dragi, krojila sam od uspomena haljinu kad se sretnemo na plesu. Znam, nećeš me prepoznati, biću skrivena iza vremena tvog sjećanja. Bio sam i ostao negdje između priče o nama i samotnih dana. Draga, da li ću te prepoznati kad budeš zastala pored mene ili je svoje učinilo vrijeme. Eh, te uspomene što kradem od sebe da zaboravim tebe, ali ne ide. Kad  me vide, kažu da nisam onaj otprije. Otkad si otišla, ništa isto nije. Rijetko sam sada među ljudima, sve što bih htio reći...
Pročitajte više