Noćas, kad zaspi grad, nek te vode ulične svjetiljke. Čućeš moje korake. Noćas ću ti reći sve što mi je u srcu. Ti ćeš čuti melodiju. Vidjećeš let leptira. Ja ću te pogledati u oči i znaću da isto osjećaš kao i ja. Ti si moj plamen u tamnim noćima. Noćas, kad tišine šapnu moje ime i kad se raspu rime. Stavi ih na dlanove. Probudi snove i filmove. Biću tu u tvom vremenu. Ulični umjetnik slikaće dvoje u ulici. To ćemo biti ti i ja, draga. Godinama kasnije ući ćeš u galeriju i vidjećeš tu sliku. Bićeš poznata likom ulčnom umejtniku. Jer taj tvoj osmijeh u očima se ne zaboravlja. Nosićeš šal oko vrata. Prići ću t i reći ćeš mi dobro ti stoji kravata. A nećeš me prepoznati. Pomsliću u sebi, koliko puta će nas vrijeme upoznati. Stajaćemo pred slikom na kojoj smo ti i ja. Vidjeću sjaj u tvojim očima. Poželjeću da te zagrlim. Gledaću te u haljini kako prolaziš kroz galeriju i te tvoje oči koje se smiju. Noćas, kad se romantika pretvori u putnika ići ću ulicom sa najboljim drugom i l...
Pronašla sam u ostavljenom svijetu jedno zrno nade. I baš često iz tog zrna nade raste novi svijet. Obnavlja se duša, oči gledaju kroz sjećanja i traže dom u kom su znale pronaći mir. Dani prolaze, a snagom koju pronađem idem. I ne znam, kad ti kažem, ne znam gdje sam zalutala u ovim prostorima. Jesam li putovala kroz vrijeme ili stojim u tom krugu i okrećem se kao kazaljke sata, a ne izlazim iz mehanizma. Zalutala sam, mada znam gdje idem. Pronalazim po zavojitim putevima svoje staze. Ne želim biti rob vremena, iako nas ponekad kao vrtlog povuče u svoj svijet. Kao Alisa pronađem svoje skrovište, ispletem neku realnu bajku, postavim scenografiju i odigram koreografiju. Nasmijem se kakav sam virtuoz postala. Znate, vi čitate ove ispisane redove i čine vam se kao razbacana slova što se drže nitima i čine riječi. Ove misli su džemperi koji umiju ugrijati u hladnim noćima nadolazeće zime. I za zimu sam smislila zagonetke, čik da ih odgonetne. Zima i ja se...
Kažu da sam izmaštana priča. Putnik bez vodiča. Kažu da fotografišem pauka dok mrežu plete. I čuvam ptice kad jutrom u dvorište slete. Kažu da pišem po ulicama priče. Sunce ih zapamti, kiša ih sakrije. Rijetki ih pročitaju dok noću skitaju. U nekim svojim mislima i samoćama. Tada njihove stope pokupe riječi sa ulice. Tako priča po priča putuje. Kažu da sam skrivena u nekim neznanim zemljama. I da je sjeverni vjetar drug mojim rimama. Kažu da me ne možeš stići i da sam ja priča u priči. Iz knjige u knjigu putujem, sa pticama drugujem. Ne pitaj me ko sam i gdje stanujem. Gdje dane danujem, gdje noći noćivam. Vila sam i ništa me ne pitaj. Reći će ti da sam zagonetka o kojoj ne možeš ništa znati. Ja sam slobodna kao vjetar sa kojim ti ne znaš plesati. Reći će ti gdje stanujem, a ne znaju ni oni. Gdje putuju mog voza vagoni. Do mene ne stižu telefoni, pozivi i poruke. Ja samo znam da sve mogu reći ruke. Reći će ti da ne gledaš mape i ne tražiš moje korake. Jer gdje da pronađeš pisca sk...
Primjedbe
Objavi komentar