Šapni mi tajnu tvog dodira
Sjedimo jedno preko puta drugoga. Na stolu spisak uloga. Tebi i meni u ruci olovke, pišemo stihove. Redom ih listamo, jedno drugom u pogledu skitamo. Ti i ja ne glumimo, mi stvarno volimo. Ostavi spisak sa strane, šapni mi na tenane sve tajne čuvane samo za mene. I ne gledaj na sat i vrijeme, ni šta kazaljke pokrene. To mora da je ljubav kao između tebe i mene. A i znaš da je sat zanat za sebe, da on mjeri vrijeme a ne poglede. Pruži mu ruku, pusti papire da polete zajedno sa danom. Mi nismo uloge što prolaze ekranom. Otvorimo vrata i izađimo vani. Stani. Samo da te pogledam i zapišem u biću mom, taj osjećaj koji imaš, kad me gledaš. Sad nastavimo dalje niz ulice. To što osluškuješ, to je moje srce. I čini nam se da plešemo umjesto da hodamo. To je kohezija nastala od dodira. Tajno mog svemira. Puštam te da me vodiš kroz sve prolaze, vidi laste na jug odlaze. Znaš, ljepo je biti pored tebe. I kao da smo na svjetu sami, mi nismo romantična drama sa Tv ekrana. To što osjećamo ne piš...