Škrinja, švelja i špajz

Saonice su išle kroz snijeg, bilo je sve teže razaznati put. Feniks je kroz vijavicu uz pomoć mape pokušavao voditi Putnike Odmetnike ka odredištu. Danima već nisu odmarali, tek bi zastali da objeduju. No nastavili bi put čim prije je bilo moguće. Dhanu Vuk je bio miran, usredotočen na cilj puta. Njegove emocije nisu postojale, što mu je bila olakšavajuća okolnost. Jedino je on mogao ostati mirnih misli. Manik (Jelen) je bio odveć umoran, pa je tako nakon nekoliko sati rekao, da psi treba da odmore, jer su iscrpljeni od toliko pređenih kilometara. Pronašli su skloniše u jednoj od napuštenih kuća. Nije bilo vode, ostaci hrane su bilo gotovo neupotrebljivi. No bili su suviše gladni da bi o tom razmišljali. U kući su pronašli nekoliko deka, koje će im dobro doći u daljnjem putovanju. Uzeli su i nešto odjeće. Leptirica je naložila vatru i skuhala svima čaj. Alkima je bila vani i vježbala mačevanje. Ti nikad ne odmaraš?- reče Dhanu Vuk. Oprez mi je drugo ime!-odgovori Alkima. Došli ...

Pred njim je njegov grad, iako je tek prošlo nekoliko mjeseci bio je gotovo pust. Učitelj mu je rekao da bi mogao zateći takvu sliku, po povratku. Onaj koji pleše sa vukovima, više nije bio isti, i bio je spreman da odbrani grad u kom je odrastao. Ušao je u napuštenu zgradu, gdje je bio smješten centar Tehnoloških otkrića. Tu su bili svi patenti koji su se čuvali. Zgrada je bila oštećena i nedostajali su mnogi podaci. Nije znao odakle da počne, tehnologija mu nije bila poznata. Zapravo, uvijek je živio mimo modernog svijeta. Zato su ga mnogi smatrali drugačijim. Kad je pobjegao iz zemlje, nosio je tek knjige sa sobom. Govorio je da sve što mu treba piše u njima. Ostalo je naučio od učitelja i Navaho Indijanaca.Vratio se hrabriji, i mirnih misli. Nije ljude gledao kao neprijatelje, ali su njega smatrali za veliku pretnju. Prema nekim predanjima iz drevnih vremena, u savremenom vremenu pojaviće se mladić koji će zaustaviti projekt. Taj projekt je pokrenula nekolicina ambicioznih ...

Tamo u planinama, gdje rijetko ko nogom kročiti može, on je stigao prije nekoliko mjeseci. Bio je iscrpljen od puta no više od ljudske ambicije. Naučio je na duhovnom nivou sve što mu je prenio riječima jedan čovjek. Čovjek koji ga je razumio. Koji je živio na vrhu planine mimo svijeta koji odavno postade kavez, a ljudi u njemu zarobljenici. Kad je došlo vrijeme povratka učenik reče: Učitelju nisam spreman da se vratim! Nisi bio spreman, ni da dođeš! Pa ipak, si došao! Kad dođeš do Indijanaca, daće ti luk i strijele. Naučiće te da vidiš centar mete, bez da te nešto ometa sa strane. Isključi se iz svega i budi koncentrisan na metu. Ne budi sebi prepreka, onog trena kad vidiš da se gusjenica pretvori u leptira. Otpleši ples u igri vukova. Dok plešeš pored vukova osjetićeš strah. Ne, on nije oko tebe, strah je u tebi! Vukovi dolaze, vukovi odlaze, ti odveć naviknut na poraze, shvati sad, vrijeme je za pobjede. Dok stojiš na rubu i bojiš se da skočiš, skoči sa strahom se suoči. Živjećeš ...

Postojao je jedan otok . Pričali su, o njemu priče, i kako mnogi brodovi zalutaše dok ploviše mirnim morima. Odjednom bi se pojavili talasi i struje bi ih naglo ponijele i nestali bi. Taj otok bi prozvan zabranjenim. Neki su čak govorili da se iz mora pojavi djevojka u plavom i kao talas odnese brodove. Naravno mnogi, u tu priču nisu vjerovali. Mladi kapetan broda koji se trebao uputiti na putovanje, odlučio je (bez obzira na upozorenja) otići do tog otoka. Naime bilo mu je to prvo putovanje u ulozi kapetana. Bio je avanturističkog duha i ta priča o djevojci koja se pojavi odjednom na moru, mu se učini zanimljivom. Brod je krenuo na putovanje, mladi kapetan je mislima već bio na otoku. Zamišljao je djevojku u plavom i kako izgleda. More je bilo mirno bez oluja. Danima su putovali, a kopna nije bilo na vidiku. Ubrzo se približavamo otoku koji je zabranjen. -reče časnik. Idemo do otoka!- odgovori kapetan! Ne bi Vam savjetovao kapetane, mnogi brodovi se nisu vratili! Ja u tu p...