Mistična djevojka

Postojao je jedan otok . Pričali su, o njemu priče, i kako mnogi brodovi zalutaše dok ploviše mirnim morima. Odjednom bi se pojavili talasi i struje bi ih naglo ponijele i nestali bi. Taj otok bi prozvan zabranjenim. Neki su čak govorili da se iz mora pojavi djevojka u plavom i kao talas odnese brodove. Naravno mnogi, u tu priču nisu vjerovali.
Mladi kapetan broda koji se trebao uputiti na putovanje, odlučio je (bez obzira na upozorenja) otići do tog otoka. Naime bilo mu je to prvo putovanje u ulozi kapetana. Bio je avanturističkog duha i ta priča o djevojci koja se pojavi odjednom na moru, mu se učini zanimljivom.
Brod je krenuo na putovanje, mladi kapetan je mislima već bio na otoku. Zamišljao je djevojku u plavom i kako izgleda. More je bilo mirno bez oluja. Danima su putovali, a kopna nije bilo na vidiku.
Ubrzo se približavamo otoku koji je zabranjen. -reče časnik.
Idemo do otoka!- odgovori kapetan!
Ne bi Vam savjetovao kapetane, mnogi brodovi se nisu vratili!
Ja u tu priču o djevojci ne vjerujem, jer znam da su struje velike.
Udružene sa vjetrom brodove učini plijenom.
Razumijem o čemu govorite, no insistiram da nastavimo!-odgovori kapetan.
U redu kapetane, na Vašu zapovijest idemo!
More se već počelo buniti i valovi postajaše sve jači. Nebo iznad njih bi mirno, nikakve oluje ne bi na vidiku. Najednom struje počeše nositi brod. Članovi posade su pokušavali održati brod na površini mora, ali bilo je gotovo nemoguće, bura je bila sve jača. Kad su pomislili da će brod potonuti iz mora je izronila djevojka u plavom poput talasa, baš kao što pripovjedaše svjedoci koji su se uvjerili u njeno postojanje. Kapetan je gledao iz svoje kabine, i nije mogao vjerovati u ono što je vidio pred sobom. Djevojka je svojom haljinom zaklonila brod od oluje i poslala ga ka otoku.
Članovi posade su bili začuđeni. Ona je pomogla da brod ne potone.
Kad su stigli konačno su imali kopno pred sobom, mogli su usidriti brod i zakoračiti na otok.
Priroda neopisive ljepote, je bila svuda oko njih. Proputovali su pola svijeta, no da postoje takva čuda nisu mogli ni sanjati. Zato su ga zvali zabranjenim!- reče kapetan. Jer da se prije znalo za ovakve ljepote mnogi bi već odavno uništili ovaj otok. Sigurno ima i skrivenoga blaga na njemu?- reče časnik.
Vrlo vjerovatno, dok djevojka čuva njegovu lokaciju. Pitanje je zašto je baš nama dopustila da dođemo do njega?- odgovori kapetan.
Mogli bi smo ostati zarobljeni ovdje, jer brod je poprilično oštećen od oluje. Trebaće nam mnogo vremena da bi uopšte mogao ploviti. Sem tog nismo u mogućnosti ni da ga popravimo, nemamo potreban materijal. Vjerujte časniče, na ovom otoku ima hrane i bar članovi posade neće biti gladni.
Za ostalo ćemo se pobrinuti, pronaći ćemo način da se vratimo našim domovima.
Sad me zanima ko je ustvari djevojka koja nas je spasila? Jer nisu istinite priče koje su nam pripovjedali. Istina je da ona postoji, ali nije odgovorna za nestanak svih brodova!
Njih su struje odnijele i nestali su negdje dalje od ovog otoka. Ona je samo pokušavala da ih zaštiti.
Potražiću je, iako je već noć. Sretno kapetane! Hvala Vam časniče!
Kapetan je čekao na obali mora, vjerujući da će se djevojka kad tad pojaviti!
Taman kad je poželio da krene nazad ka članovima posade ona se pojavila.
Kapetan je gledao u nju. Na njenom licu nije bilo emocija. Bila je mistična. Zapravo sve oko nje je bilo takvo, da ni ona sama nije mogla biti drugačija.
Imala je crnu kosu, smeđe oči i plavu haljinu, plavu poput mora. Kao da su je talasi skrojili za nju.
Hvala Vam što ste spalili moju posadu, uključujući i mene!- reče mladi kapetan.
Ona je ćutala i gledala prema moru. Ne boj se, i ti si za sve nas stranac. Tako da ću ti priznati da se i ja pomalo bojim tvoje pojave i ovog otoka. Znači oboje smo na istom. Nepoznati smo jedno drugom.
Ne znam da li i razumiješ sve ovo što ti govorim? No svejedno, razgovor je svakako prijatniji od tišine među ljudima. I dalje je ćutala samo je uputila pogled prema njemu.
U redu razumijem ti voliš tišinu! Ko zna, možda si mi njom sve i rekla, samo te ne razumijem, bar zasada.? No obećavam da neću odustati sve dok ne budemo riječima zamijenili tišinu. Ostavljam te tvom moru, odveć je kasno i vrijeme je da se pridružim mojoj posadi. Sutra će mi misli biti mirne i razmisliću kako dalje. Sad sam već umoran, a misli lutaju. Želim ti laku noć mistična djevojko!
Kapetan se vratio nazad i otišao da spava pod vedrim nebom. Djevojka je ostala na obali, gledajući u nebo i zvijezde koje sijaše neobičnim sjajem. Prošlo je već gotovo mjesec dana, i ljudi polako gubiše strpljenje i nadu da će se vratiti svojim domovima. Kapetan je odlazio svake noći na obalu pored mora i sretao je djevojku, koja je i dalje ćutala. No ne mareći za to razgovarao je sa njom. On riječima ona pogledom. Tako je u dogovoru sa časnikom i ostatkom posade dogovorio da će još jednu noć pokušati saznati od djevojke bilo šta, što bi im moglo pomoći da se vrate!
Opet je otišao i kao po običaju sreo je djevojku. Mistična djevojko, danima dolazim ovdje, govorim riječima, ti pogledom. Samo što ne mogu u nedogled tako, iako sam veoma uporan i tvrdoglav!
Ali nisam ovdje sam, ovdje je i moja posada, oni imaju porodice koje ih čekaju. Nemaju nikakvih vijesti o njima, i možda su već i izgubili nadu. Dakle da sam samo ja u pitanju, razumio bih tvoje ćutanje! Ali ovdje je riječ o mnogo ljudi. S toga te molim za pomoć! Pomozi nam, i reci kako se možemo vratiti našim domovima, gdje nas čekaju naše porodice. Ukoliko ne postoji način, razumje ćemo i neću te više tražiti. Iako ne bih volio biti stanovnik ovog otoka, bez obzira na ljepote koje ima. Ti imaš svoj dom, mi bismo rado da se vratimo tamo gdje živimo.
I kad je već pomislio da je vrijeme da odustane, ona je progovorila.
U redu pomoći ću vam! Ona govori, ne mogu da vjerujem?! Da li si cijelo vrijeme slušala sve ovo i razumjela? Zašto prije nisi progovorila? Zato jer nije bilo vrijeme!
Kako sad jeste vrijeme? Za sve je potrebno vrijeme, pa tako za tebe i tvoju posadu isto vrijedi.
Ko si ti ako smijem znati mistična djevojko?
Ja sam kćerka valova, dijete mora, tajna otoka! Neko, ko živi ovdje. Ne znam kako sam dospjela ovdje, bila sam dijete. No naučila sam pričati sa valovima i morem. Prozvali su me njihovim djetetom. Svi brodovi koji su bili blizu otkrića ovog otoka, su nestajali u strujama, misleći da sam ih ja potopila. Zapravo ja sam ih pokušavala spasiti. Neki su se (vidjevši da im prijeti opasnost) vraćali prije nego bi oluje počele.
Znam da su pričali o meni kao o nekom čudu, pritom dodajući i neke neistine.
No njihov jedini protivnik je bila znatiželja. Naime na ovom otoku postoje neviđena blaga, kakva samo sanjati možete vi ljudi iz velikih gradova. Postoji grad iza ovog otoka, vama je nevidljiv.
Zapravo, otok skriva grad. Ja sam čuvar prolaza. Talasi i oluje su procijep u vremenu.
Vi ste dobili priliku da dođete do otoka, dalje ne možete. Znači mi smo posebni gosti?
Niste posebni gosti. Mi znamo ko nam dolazi jer imamo prozor u vaš svijet.
Kapetane vaša hrabrost i istrajnost su nam poznati od ranije. Znamo za sve vaše avanturističke poduhvate i duge plovidbe, sa uspješno izvršenim zadacima. Vi ste odabrani da dođete do ovog mjesta radi zadatka koji će vam biti dodijeljen. Ovih mjesec dana koliko boravite na našem otoku su bili test vaše upornosti i odanosti. Dok god sam ja ćutala, vi ste imali strpljenja, u prilog vam ide vaša izrazita tvrdoglavost. Volite sve što je tajanstveno i odan ste čovjek. Upravo ste zato Vi odabrani za čuvara naše tajne. Mi ćemo pomoći vama, vi nama. Naši ljudi će dostaviti potreban materijal za popravak  vašeg broda i na taj način biće vam omogućen povratak. Sve ono što sam vam ispričala ostaje tajna. Dogovoreno! Iako ne znam zašto od svih brodova i kapetana odabraste moj brod i mene?
Vi niste htjeli vidjeti otok, već saznati istinu o djevojci koja potapa brodove! Vi ste avanturista, niste pohlepni! Ni jednog trenutka niste tražili blago, već riješenje za povratak vaših ljudi njihovim domovima. Neka naš grad ostane skrivenim drugim brodovima i posadama.
Vaša želja biće ispunjena, dok god plovim ovim morima.
Vrijeme je da se pozdravimo. Više se nećemo sresti. Dakle kapetane sretan vam put i mirno more vam želim. Mistična djevojko, sretno i tebi. Vaša tajna je sigurna.
Kapetan se vratio na otok, objasnio časniku i posadi da će dobiti materijal za popravku broda.
Zamolio je posadu da ne pitaju ništa već da rade kako bi što prije stigli kući.
Nakon nekoliko dana radova, kapetan se sa posadom otisnuo na more i vratili su se svojim kućama.
 Te noći kad je vidio djevojku, bio je to posljednji put da su se sreli iako je još mnogo puta plovio morima i tražio pogledom djevojku u plavom sa očima boje badema. No nisu se sreli. A on nije znao da ga je ona pratila i čuvala gdje god je plovio. Mnogi nisu vjerovali da je djevojka spašavala brodove i da je njima pomogla. No kapetan je znao tajnu otoka i čuvao je, sve dok ona nije predana novom kapetanu. Još uvijek djevojka čuva grad i još uvijek je kćerka valova, dijete mora i neobična svima koji su je vidjeli.
Dragi čitaoci, priča je nastala inspirisana kreativnim radom jednom slikom koju sam napravila.
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav!
Ovo je slika koja je ispričala priču!




Primjedbe

  1. S zadovoljstvom sam čitao pomalo mističnu priču o mističnoj devojci, kćerki valova... Razmišljao sam o pravovremenosti, odmerenosti, strpljenju, poverenju, mudrosti... I pojavila mi se zanimljiva slika u mislima, kao ideja: mističan mladić u plitkoj vodi, blizu obale; možda spasilac, možda meštanin, možda samo mističan... Zaista, mnogo otvorenih promisli o mnogim zanimljivim temama...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Gosp.Petrusicu,mistična priča nastala inspirisana jednim kreativnim radom.Sa porukom skrivenom među redovima Strpljivost i razumjevanje.U pravu ste postoji mnogo različitih promisli
      u mističnom svijetu.Hvala!Pozdrav!

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

U skerletu od ljubavi

Zamisli