Škrinja, švelja i špajz

Sviđaju mu se katete mojih trepavica. Zapaža ih dok čita poeziju i stavlja stihove na zidove. Onda ode da traži priče za buđenje i napiše roman. Razdvoji planine i spusti sunce niz tobogan. Sunce doleti sve do ugla mojih trepavica. Ostavi mi poruku od njega. Pronađi me putevima sunca. Zavrtim zvrk iz njega izlete karte vozova i uzmem jednu nasumično odabranu. Izronim iz mora mog sna bisere, školjke i olovke. Pronađem hartiju hrapavu od morske soli i osušim je na zraku. Gorko slatki izdanci urodiće plodovima. Kofere otvorim iz njih izađu putovanja i slože se kao kino platna dok sjedim  u fotelji listajući njegovu knjigu poezije. Jedan stih me povuče za rukav majice i odvede do cipelara.  Vrata se otvore sama i patike izađu. Spremna si za put došapne mi ptica na grani lipe. Lipa opojnim mirisom otključa vrata mog stana. Koferi silaze niz stepenice jer kao i ja ne vole liftove. U njima budu ljudi koji većinom ćute.  Ili gledaju na satove kao da sat može da ubrza spratove. Os...

Srela sam te u magnovenju vremena.  Nisam te čekala ni tražila.  Ti si pronašao mene. Znaš i danas se pitam kako su slova koja smo slagali u riječi  sa tvojih i mojih usana znala put koji trebaju prijeći da bi nas sreli. To je nešto što smo ti i ja osjetili. Kao dodir zvjezdane prašine po našim obrazima koje rukama dodirnemo i ostanu tragovi na dlanovima. Rekao bi ne sanjaj. Ne postoji svijet vila. A kad to meni kažeš, ja sanjam još više. Slova i riječi te prepoznaju, izvuku bravure, apostrofe i održavaju ritam ljubavi prema tebi. Nosim i čitam tu ljubav. Pišem je kao umjetnici što su pisali sonate, sviram melodije dok pjevam priče i pjesme o tebi. Čuješ ih, znam. Jednako kao što tebe čujem ja. Dušu ti osjećam, srcem. O, nemoj mi reći da si zaboravio sve. Jer, ako mi to kažeš, znaću da to što govoriš, nije ono što se u tebi zbiva. Film, koji se ponavlja u beskraju misli o tebi.  Scene koje smo prošli  ti i ja svako sa svoje strane jastuka u svojim uglovima među ...

Posred šava zaborava, na dlanu da li pismo ili glava. Tek stoji jedan novčić od metala. Kod fontane Di Trevi zaboravljeni su se sreli. Pogledaj me u oči i reci mi jesmo li ruže pustinje,  trag milostinje i prepušteni sami sebi. Zamisli želju i pusti sa dlana da krene. Kad  novčić padne u fontanu, sjetićeš se ti mene, a ja tebe. Sješćemo na klupu nas dvoje, ulicama prolaziće ljudi i ostaviće novčiće  u fontanu Di Trevi. Neće ni znati da su se zaboravljeni sreli. Otuđeni od vremena kao ruža pustinjska nastali od pijeska. Latice nam krhke i kao oštrice.  Treba biti nježan kad nas neko dodirne. Skriveni smo ispod pijeska, pojavimo se kad prođu pješčane oluje. Kad nas dotaknu zrak i vjetrovi mi cvjetamo u pustinji. Jesi i ti kao po legendi voljeni što za svoju voljenu ljek traži. Suze ti pijesak dotaknu i pojavi se ruža pustinje. Reci mi sjećamo li se? Otvori vrata posred ulice s' druge strane vrata, čekam te. Pružam ti ruku sa novčićem na dlanu. Posred vjernosti i ljubav...

Kažu da sam izmaštana priča. Putnik bez vodiča. Kažu da fotografišem pauka dok mrežu plete. I čuvam ptice kad jutrom u dvorište slete. Kažu da pišem po ulicama priče.  Sunce ih zapamti, kiša ih sakrije. Rijetki ih pročitaju dok noću skitaju. U nekim svojim mislima i samoćama. Tada njihove stope pokupe riječi sa ulice. Tako priča po priča putuje. Kažu da sam skrivena u nekim neznanim zemljama. I da je sjeverni vjetar drug mojim rimama. Kažu da me ne možeš stići i da sam ja priča u priči. Iz knjige u knjigu putujem, sa pticama drugujem. Ne pitaj me ko sam i gdje stanujem. Gdje dane danujem, gdje noći noćivam. Vila sam i ništa me ne pitaj. Reći će ti da sam zagonetka o kojoj ne možeš ništa znati. Ja sam slobodna kao vjetar sa kojim ti ne znaš plesati. Reći će ti gdje stanujem, a ne znaju ni oni. Gdje putuju mog voza vagoni. Do mene ne stižu telefoni, pozivi i poruke. Ja samo znam da sve mogu reći ruke. Reći će ti da ne gledaš mape i ne tražiš moje korake. Jer gdje da pronađeš pisca sk...