Škrinja, švelja i špajz

Ljeto se bliži kraju.No da li ga je i bilo ove godine? Kalendarski ono još uvijek traje. Što ne bismo mogli reći ako pogledamo statistiku vremenskih prognoza. Više kiše,nego sunca. Ljeto inače brzo prođe,odmori još brže.Onda se svi vraćamo uobičajenim obavezama. Nekako mi se čini,da smo ovo najljepše godišnje doba preskočili i da jesen već uveliko traje. Polako se pozdravljamo sa ljetom i godišnjim odmorima. Tako se i ja pozdravljam od otoka kojeg posjetih putujući mislima. Rano jutro ,svi smo spakovali kofere i odjavljujemo se na recepciji hotela. Izlazim van hotela i krećem prema plaži.Idem se pozdraviti sa ljudima koji su nam odmor učinili tako ljepim.Prenijeli su svima mnogo pozitivne energije. Idem se pozdraviti sa morem i reći mu Hvala.Ono kao da zna da mu se obraćam i otpozdravlja jutarnjim talasima.Gledam brodove, mirno plove do svojih luka.U trenutku kad krenuh od plaže prema stanici,ugledah najljepši mogući prizor.Vidjeh dva delfina.Igraju se i uživaju u prostranstv...

Sjećate li se nedavno objavljenog posta o neobičnom otoku?Rekoh vam da ću ponovo pisati o njemu i ljudima koji tu žive. Jutro,gledam u more i talase.Ptice lete iznad mora,plove brodovi.Toliko je zvukova koji su sinhronizovani.Šetam pješčanom plažom,tražim školjke i osluškujem sve te zvukove. Rekoh sebi:Puštam misli neka kao brod plove. Kako sam šetajući stigla na kraj plaže,usmjerih pogled ka restoranu. Pogledah na sat i vidjeh da je vrijeme za marendu.Tako otočani zovu vrijeme za užinu.Krenuh ka njemu.Jedna od kuharica prilazi zvonu i zvoni.Inače svakodnevno se u određeno vrijeme čuje njegov zvuk kao poziv turistima da je vrijeme objeda bilo da je riječ o doručku,ručku,večeri ili za djecu najdražoj užini odnosno marendi. Uputih se stazicom koja vodi ka restoranu.Dopire miris kolača i već znam da je riječ o kolaču sa breskvama. Kuharice pjevaju i na tanjure redaju za svakog ni više ni manje nego dva kolača.Trebam li reći da se mi odrasli radujemo kao djeca?Iako je tog dana b...