Ulicom Kestenova

Kažu kako pojedini mirisi čovjeka vraćaju u neka prošla vremena.
Znate ono kad idete ulicom , a iz nekog restorana dopire opojan miris i odjednom vas sjeti na neki događaj, koji do tada bi sortiran u nekoj ladici davnih vremena ?
Tako sam jednu večer  idući ulicom jednog grada, osjetila miris pečenog kestena.
Večer je već bilo prohladno, kako inače sa jeseni biva.
Jedan stariji čovjek je pekao kesten, i onako vruć pakovao u papirne vrećice.
Vatrica je pucketala baš kao i kesten.
Divan osjećaj koji samo jesen sa sobom nosi.
Kako je bivalo sve hladnije, odlučih kupiti kesten, koji će onako još vruć dobro doći .
Dok sam stajala i čekala da dođem na red ,vratih se u prošlo vrijeme.

Jutro, magla se spustila.Vidi ti magle, baš danas kad smo planirali ići  u šumu da ukupimo kestenje!

No nema veze povući će se ona bar do podne, a poslije podne ekipa je spremna za avanturu.
Danima se dogovaramo, tako je svake godine, kad red dođe na kestenje.
Magla se povlačila baš kao što smo i očekivali. Skupilo se nas par sve sa komplet opremom .
Od ruksaka, rukavica, nešto za užinu tek da nam se nađe pri ruci, voda ako ožednimo i možemo krenuti.
Šuma nije bila tako blizu, a u ekipi uvijek neko ogladni ili mu se pije voda.
Bolje se pripremiti nego da se vraćamo nazad.
Ta radost zajedničkog druženja je bila i ostala nešto posebno.
Kroz priču i smjeh bi koračali putem koji je vodio ka šumi.
Uvijek je bilo nekih dogodovština koje i dandanas prepričavamo.
Stigli ti mi tako do cilja, valja  prionuti na posao.
Dan brzo proleti, a nitko od nas po noći nije baš heroj.
Tako su se vrijedne ruke udružile i krenule u potragu za kestenom.
Jedni pjevaju,jedni bi već da odmore kažu da su ogladnili.
Pa gdje ste prije gladni tek smo počeli ?
Umorili smo se od puta, da bi mogli da radimo treba nam energije.
Onda se svi uhvatimo smijati.
Znali smo mi da neki ne mogu da izdrže a da bar jedan sendvič ne pojedu.
Ih da je to samo sendvič , već bez nečeg slatkog rada nema?!
Kad svi završimo sa užinom, opet na posao.
Šuma u to vrijeme izgleda nestvarna.
Opalo lišće šušti pod nogama. Ispod lišća se nađe i poneka pečurka, tu nismo bili stručnjaci, pa smo ih zaobilazili.
Kestenje kao kestenje njega ima koliko hoćeš.
Punimo ruksake,sretni što smo zajedno i što smo djeca.
Kako je dan počeo polako da se završava, tako smo i mi posao privodili kraju.
Ruksaci puni,i krećemo svi svojim kućama.
Kroz pjesmu tjeramo strah, noć se bliži.
Reče jedan od drugova:Ljudi ,zamislite da sad neko iskoči pred nas,šta bismo uradili?
Tek što on dovrši rečenicu kad nešto iskoči iz grma pred nas.
Svi se prepadosmo,a taj drug najviše,poče da trči i zapomaže.
Upomoć! Je li  vidite šta vam ja rekoh?
A mi kao hrabri pa se još i smijemo.
Šta je smiješno? Neće me više nitko nagovoriti da idem ovim putem.

Ne boj se to je tek neka životinjica i ona se nas uplašila.

Neka životinjica? Nemojte vi meni pričati priče za djecu, mogao je i medvjed biti a vi se još smijete.Gdje čovjek po mraku može znati šta je?

Daj mi bateriju da ja provjerim.
Nekako ga ubjedismo da je krajnje vrijeme da idemo .
Nastavili smo put dalje svi smo bili radosni što se bližimo kućama.
Ruke su nam bile ozeble,ali ne marimo. Iz dimnjaka naših kuća je izlazio dim.
Čeka nas topla vatrica i ručak.Te radosti kad dođemo kući.
Prvo izvadimo kesten stavimo ga jedan dio na platu od šporeta da se peče, a drugi dio da se kuha.
Onda ručamo ,makar smo već sa ručkom zakasnili, prije da je večera u pitanju.
Za to vrijeme  kesten miriše,a mi sretni što ono na putu stvarno medvjed nije bio i što smo u kući uživamo u mirisu i okusu kestena.Dječja posla tada, lijepe uspomene sada.
Iz misli me trgnu glas.Izvolite vi ste na redu?.
Molim Vas , jednu vrećicu kestena.
Krenuh dalje a miris i okus ovog kestena su isti kao i u ono vrijeme.
Lijepo je što možeš putovati mislima.
Sigurno i Vi imate sličnih uspomena?
Potražite ih gdje god da su se skrile i prisjetite ih se sa osmjehom.
Do sljedeće priče:Pozdrav svima !
Slika je preuzeta sa interneta!