Škrinja, švelja i špajz

Prvi mrazevi, negdje u planinama već su snjegovi pali. Iznova se divim toj magiji koja je kod nas iz godine u godinu sve rjeđa pojava. Promijenila se klima, no sjećanja nisu. Zima nije zima ako snijega nema. Kad smo djeca onomad bili te radosti kad prvi snijeg u godini počne padati. Gledamo kako nebo šalje pahulje različitih oblika, sve se stapaju u jednu i malo po malo prekrivaju bijelim pokrivačem naš grad. Lijepo ga je iz tople kuće bilo gledati. No problem je nastajao kad je trebalo ujutro ustati i u školu poći. Rado bi da još odspavamo pa bi vani išli uživati u zimskim radostima. Onako još pospani sa torbama na ramenima put škole hodimo. Tek svanulo, ulične svjetiljke još se pogasile nisu. A mi đaci lagano koračamo, škripi snijeg pod nogama. Veliki minus, ne pomažu ni kape, rukavice,šalovi i tople futrovane čizme. Čekamo samo da stignemo do škole.Pa svako u svoju toplu učionicu. Domar škole već je odavno stigao i založio peć, da bi nastavnicima i đacima bilo toplo. ...

Gledam kroz  prozor, pogled seže u daljinu, kao i misli. Ugledah paukovu mrežu i malog pauka kako nitima spaja djelić po djelić svog malog umjetničkog dijela. Interesantno je koliko su jednake sve strane i razmaci na mreži. Koliko li mu je vremena potrebno,da isplete cijelu mrežu? Tako jedno malo stvorenje a sa toliko preciznosti vrijedno radi. Par kapi jutarnje rose je na mreži, čarolija. Ostavljam pauka da radi svoj posao diveći se njegovom umijeću . Uzimam torbu i izlazim vani. Sa sobom nosim papir i olovku. Idem do obližnjeg parka u jednu šetnju, dok još prve pahulje nisu počele. Već se u zraku osjeti kako dolazi zima. Iskoristiću to vrijeme da uradim još neku skicu. Šetajući posmatram ljude i skupljam ideje. Stižem u park i sjedam na klupu. Uzimam papir i olovku i polako povlačim linije. Sjetim se pauka, niti i mreže i prenosim na skicu sve te detalje. Pored toga,primijetih i jedan cvijet koji je za ovo doba godine prilično neuobičajena pojava. D...

Jutro ili večer ? Ima je koje god doba dana bilo. Pretpostavljate, to je u ovo doba godine magla. Meni ona izgleda kao neki omotač. Tajanstvena. Kao djeca smo se plašili da neko po noći,kad se vraćamo iz škole ne iskoči tik pred nas. Kad se upale ulične svjetiljke budu nam jedini znak koji nam pokazuje put do kuće. Tako je to u to doba djetinjstva bilo. Danas mi i dalje izgleda tajanstveno, samo mnogo hrabrije kroz maglu kročim. Po noći pada prekrije naše ulice i gradove.Ujutro nas dočeka i pozdravi, poželi nam dobro jutro. Najljepše je kad se magla povuče a Sunce obasja naš grad. Dok koračamo magla se pred nama povlači kraja kao da joj nema. Kad stignemo do naših kuća osjetimo toplinu doma i grijemo se kraj vatrice koja pucketa. Iz rerne dopire miris budimke ili buče. Tako ja uzmem svoju čarobnu kutiju sa materijalom za kreativne radove. Taman imam vremena napraviti nešto novo. Reciklaža, starih stvari, u nove. Vratim se u prošlo vrijeme, bez vremeplova...