Škrinja, švelja i špajz

Oni ćute tišinu, ćute riječi. Kad vidite njihove oči, na prvi pogled nećete moći ništa pročitati. Ako pogledate malo bolje vidjećete koliko je u njihovoj duši skrivenih emocija. Ne razgovaraju često sa drugim ljudima. Ukoliko pronađu srodnu dušu sa njom razgovaraju. Ako je ne mogu pronaći lutaju godinama. Žive u svom mikro svijetu.Vi ih srećete u prolazu. Imaju neki strah od ljudi. Ne boje se njih,već njihovih postupaka. Shvatili su da je bolje emocije zadržati za sebe. Kad idu ulicom idu brzim koracima. Ne gledaju nigdje, već idu pravo. Na taj način izvana djeluju kao sigurni u sebe. Sakriju pogled od drugih. Ulice su im tek dugačke staze kojima hode. Ponekad zamisle da sami hodaju ovim svijetom. Zaboravljeni od drugih. Kad vide poznato im lice, požele ga pozdraviti. No to lice pogled skrene u drugu stranu. Ne vole da ih neko sažalijeva. Ne, to im nije ni namjera. Njihova najdublja osjećanja su povrijeđena, postupcima tih ljudi. Ljudi za koje su mislili, a znali nisu, da su osobe ...

Stiže ljeto, brodom na naše obale. Odlučilo je malo prije no što mu je vrijeme ( po kalendaru) da nam dođe. Odlučilo je i to da nam pošalje visoke temperature za ovo doba godine. Pa kad smo se toliko na kišu žalili i pritužbe slali. Ljeto reče: Sad ću da Vam pošaljem lijepe dane i visoke temperature. Skloniću oblake što kišu nose, na godišnji odmor. Kad zatreba sami će oni doći. Morska vremena, sjećanja na valove, uspomene koje nas poput talasa nose u daljine. Idemo putujemo, koracima hodimo. Svi smo putnici kroz godišnja doba. Mi smo zapravo putnici broda koji plovi i kad je jugo, kad puše bura i kad je mirno more. Ljeto volimo  zbog sunca što najljepše sija, plavog mora, neke posebne čarolije. Gledamo očima plavetnilo u  daljine što seže. Nekad se na more išlo više puta u toku godine, a sada svake 5-te, 10-te ili se više uopšte  ne ide. Ljudi koji na more idu, kažu da to nije više kao prije. Ne može ni da bude, kao tada. Druga su vremena, promijenilo se mnogo toga. Log...

Ovo je novi projekt  bloga: Škrinja, švelja i špajz. Zamišljen i osmišljen. Ideja dođe sama, doputuje putem snova ili jave. Sad kako li je meni na pamet pala, ne znam? Bilo bi lijepo kad bi se realizovala. No polako, budem Vam sve objasnila. Bliži se vrijeme godišnjih odmora. Ljudi će putem mora ili planine poći. Drugi će pak otići na selo u prirodu da se odmore od svakodnevnice. Ili će ostati pod okriljem svog doma. Bilo gdje da otputujete, ili ne, projekt može da funkcioniše.Oni koji putuju na more, već su počeli sa pripremama. More, opisano u knjigama, pjesmama. Pored mora su uz zvuke gitare, nastajala nova prijateljstva i ljubavi. Pisana su pisma i razglednice koje su poslane na adrese dragih ljudi. No prije polaska, trebalo je spakovati kofere, sve što treba i ne treba. I kad konačno spakujete sve, pravo je umijeće, taj isti kofer zatvoriti. A već znate da pola tih stvari nećete ni upotrijebiti. No neka se nađu, možda zatrebaju. Bolje da su pri ruci nego kilometrima dal...