Morska vremena

Stiže ljeto, brodom na naše obale. Odlučilo je malo prije no što mu je vrijeme ( po kalendaru) da nam dođe. Odlučilo je i to da nam pošalje visoke temperature za ovo doba godine. Pa kad smo se toliko na kišu žalili i pritužbe slali. Ljeto reče: Sad ću da Vam pošaljem lijepe dane i visoke temperature.
Skloniću oblake što kišu nose, na godišnji odmor. Kad zatreba sami će oni doći. Morska vremena, sjećanja na valove, uspomene koje nas poput talasa nose u daljine. Idemo putujemo, koracima hodimo. Svi smo putnici kroz godišnja doba. Mi smo zapravo putnici broda koji plovi i kad je jugo, kad puše bura i kad je mirno more. Ljeto volimo  zbog sunca što najljepše sija, plavog mora, neke posebne čarolije. Gledamo očima plavetnilo u  daljine što seže. Nekad se na more išlo više puta u toku godine, a sada svake 5-te, 10-te ili se više uopšte  ne ide. Ljudi koji na more idu, kažu da to nije više kao prije. Ne može ni da bude, kao tada. Druga su vremena, promijenilo se mnogo toga. Logičan slijed vremena. Ono teče mijenja se sve oko nas. Tek sjećanja dozovu ta lijepa vremena. Putovanje autobusom, brodom ili vozom. Od otoka, do otoka, pa u odmaralište.Talasi, daljine, brodovi, more okruženo otocima. Kad padne večer u šetnju pored mora. Nebo prepuno zvijezda, odsjaj mjeseca na moru. Miris borova i tišina. Osluškujem talase, posebna melodija. Zastanem i gledam, ljepotu koja je oko mene. Na pješčanoj plaži more ostavilo školjke.Uzimam jednu, prislonim je na uho i čujem šum mora. I danas je imam. Kad god poželim da se vratim na onu plažu, otok i more, uzmem tu istu školjku i opet sam tamo. Sjetim se svega. Ih kakve li su smokve u to vrijeme bile. Nema danas takvih kao onomad. Tako smo šetajući, smokve brali, uz molim lijepo odobrenje vlasnika istih tih smokvi o kojim Vam govorim. Ko zna možda ih još uvijek tamo ima? Tamo na onom malom otoku što poseban baš po svemu bijaše. Do njega je mnogo puta trebalo prijeći. Presjedali smo više puta.
Ali kad čovjek vidi tu ljepotu, svi kilometri kao da su pretočeni u metre.
Iz Bosne krenemo, pa do Šibenika, Zadra, otoka Ugljana, zatim otok Preko i stigli smo u Lukoran ko bi reko? Bilo je to prelijepo odmaralište. Ljubazni ljudi, okolno stanovništvo, ama baš svi. Osjećali smo se kao doma.Te putešestvije što nas vodiše sve do odredišta posebne su bile. Krene se rano ujutro, pa polako, sve zavisi čim se putuje. Pomalo djeluje nestvarno kad čovjek gleda slike, nastale prije sad već mnogo godina. Smijemo se dogodovštinama iz tog perioda. Danas ljudi kažu: Znali smo prije više da se družimo međusobno. Recimo to odmaralište koje smo posjećivali godinama, bilo je puno turista. Zajedno smo išli na plažu,odrasli i djeca su se družili. Nastajala su lijepa prijateljstva, koja je trag vremena izbrisao. Svako je otišao na svoju stranu. Sjetimo se svih tih ljudi kad dođe ovo vrijeme godine. Zapitaš se, gdje li su sada ? Možda se i sretnemo negdje i  prođemo jedni pored drugih. Stranci, a znanci ! Na slikama su nam dobro znani, sjećate se trenutka kad je svaka od slika nastala. Iako su godine prošle ne blijede te lijepe uspomene. Boje tih sjećanja se nisu promjenile.
Sigurno i Vi imate takve uspomene? Iz tog razloga sam pokrenula projekt, o kom sam pisala prošli put.Vjerujem da su neke knjige krenule na put i da ih je neko pronašao. Knjige bi poput razglednica stizale na nečije adrese, tako što bi ih novi vlasnik donio doma. More je idealno mjesto za pokretanje projekta.Ukoliko biste željeli upoznati osobu kojoj knjigu želite ostaviti, imam novi prijedlog.
Odaberite knjigu kao što sam rekla, ostavite poruku. I kad budete šetali plažom ili gradom odlučite se za neku osobu i predajte joj knjigu. Sad pretpostavimo da bi ta osoba mogla čudno odreagovati? Što je nekako i razumljivo. No pokušajte. Jer jedan od komentara je bio, parafraziram
Da bi neko želio upoznati osobu koja bi knjigu pronašla. Odlična ideja, pomislih. Hvala!
Slobodno ostavite neki prijedlog u dio gdje se pišu komentari.
No da se vratimo na more, ako ne lično, onda bar mislima. Hrana i kuhinja u to vrijeme su bile posebna priča. Uživali smo u specijalitetima, koji su svakodnevno tokom boravka na moru bili sastavni dio. Kad bi se vraćali kući, imali bi spremne pakete sa hranom, čisto da nas na more sjete, dok putujemo. Bilo je tu raznoraznih stvari. Najdraži su mi bili maslac i marmelada. Čim to vidiš kao da si na moru opet tamo u restoranu. Sjediš za svojim stolom i doručkuješ.
Pričam tako sa malim drugarima prije nekog vremena.
Govore kako bi voljeli na more ići. Otvorili su u dvorištu, (gdje se svakodnevno igraju) restoran koji je kako kažu kobojagi na moru. Sve uredili u morskom stilu. Kažu djeca kad već ne možemo na more, mi smo ga sami zamislili. Ih da znate kakvi su to poznavaoci kuhinje. Znaju za raznorazne začine, kako se spremaju sosevi i raznorazna jela.
Koje namirnice se sa kojim kombinuju. Iznenadilo bi vas šta sve djeca o kuhanju znaju. Gledaju sve moguće i nemoguće emisije o kulinarstvu. Čak u pripremi jela učestvuju.  Pripremili su jela u improvizovanom restoranu, (doduše ta jela nisu bila prava) već osmišljena i realizovana od svega što ih okružuje. Od cvijeća trave i čega sve još ne?
Čak su bila aranžirana. Imali su i poseban meni, ispisan sve po redu. Od predjela, do glavnog jela i na kraju desert. Gledam ja tako i kažem: Ima još djece što se igraju kao nekad !
Kolači su im omiljeni, ali kažu: Samo da nisu previše slatki i da su kremasti. Ne vole baš one što imaju biskvite.
Kažem Vam, čuda od djece! Kako sam kroz post pisala o moru i kolačima, onda bi bio red da napišem i neki recept. Riječ je o kremastoj torti. Brza i jednostavna za pripremu i naravno bez kora.
Podloga je poput pješčane plaže, drugi sloj je od kokosa, čiji ukus vas odvede na daleka mora a treći je od kockica čokolade, koja me podsjeća na male čokoladice koje bismo putujući na more uvijek jeli. One male ako se sjećate pakovane u sjajni papir kao euro- blok?! Nijedne druge nama djeci nisu bile tako drage kao što su te bile!
Recept slijedi : 
"Koko -čoko torta"
Potrebni sastojci za smjesu od keksa:
-300 gr mljevenog keksa
-125- 150 gr margarina
-125 gr šećera u prahu
-1- 2 dcl soka od naranđže
Potrebni sastojci za smjesu od kokosa i čokolade :
-3 pudinga od vanilije                             -100 gr kokosa
-750-800ml mlijeka                                 -100 gr sjeckane čokolade po želji  
-9 kašika šećera                                       -2 šlaga  
-250 gr margarina                                    -250 ml mlijeka
Priprema :
-  Prvo pripremamo smjesu od keksa. U posudu uspemo mljeveni keks. Posebno mutimo margarin sa šećerom u prahu. Dodamo u posudu sa keksom. Uzmemo sok od naranđže i polako dodajemo prethodnim sastojcima. Važno je da smjesa bude kompaktna i da se može oblikovati podloga.
Sami ćete procijeniti koliko soka je potrebno. Tako pripremljenu smjesu, stavimo na tacnu i formiramo koru. Jedan dio posla završen. Idemo dalje. Puding razmutimo sa malo mlijeka i šećerom. Ostatak mlijeka stavimo na šporet. Skuhamo puding u mlijeku, već svima dobro poznat postupak. Ostavimo da se ohladi. Sa vremena na vrijeme promiješamo smjesu da se ne bi stvarale grudice. Dok se puding hladi, slastičar drugi postupak radi. Opet mutimo margarin sa šećerom u prahu.
Tako umućen margarin dodamo u ohlađeni puding i dobro mutimo mikserom. Posao se polako privodi kraju. Sad dobivenu smjesu podijelimo na dva jednaka dijela.
U prvi dio,dodamo kokos, u drugi dio sjeckanu čokoladu. Svaki ponaosob sjedinimo. Na prethodno pripremljenu smjesu od keksa ,stavljamo smjesu od kokosa, zatim smjesu od čokolade.Torta gotova. Naravno na kraju dolazi šlag koji smo prethodno mutili sa mlijekom. Torta ide u frižider, da bi se dobro ohladila. Nakon toga se može degustirati. Ukus je jedinstven, kao da ste na moru. Okusi keksa, kokosa i čokolade upotpunjeni vanilijom čine ovu tortu posebnom. Prijatno!
Do sljedećeg odredišta i neke nove priče: Veliki pozdrav ljudi !
Koko-čoko torta
                                                       

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

U skerletu od ljubavi

Zamisli