Škrinja, švelja i špajz

Jedna djevojka što ide ulicom. Nosi majicu sa natpisom " Vi    se smijete meni jer sam drugačija, ja se smijem vama jer ste vi svi isti." Ona ide, ljudi začuđeno gledaju. Čudne li djevojke, komentarišu prolaznici koje sreće usput. Ona zna da je za njih tek čovjek-etiketa, a ne ljudsko biće. Njeni vršnjaci, pak ismijavaju sve ono što ona jeste. Ona je drugačija, zbog muzike koju sluša, odjeće koju nosi, stavova koje ima prema životu i ljudima.Ona je čudak, jer ne pripada ekipi. Ne želi da ponavlja sve što oni rade.Ne voli da bude kao masa. Nije to tek puki izgovor, zato jer gotovo da nema društvo sa kojim se druži i izlazi. Ne, već je jednostavno takvo biće, biće koje ima osjećaje i želje i pravo da ide kroz ovaj svijet na njoj znan način. Taj citat koji je ponosno( poput štita) nosila na majici, bio je poseban. Njoj je mnogo značio, bio je njen čuvar. Prije su suze bile te koje su joj bile pratioci u školi, na ulici i kroz grad. Podsmjeh njenih vršnjaka ju je pogađao, iako s...

Postoji jedan prozor, odistinski postoji. Ni po čemu drugačiji od drugih nije, tek, jedino ga vrijeme izmijenilo onoliko koliko i priliči. To je prozor obrastao mahovinom i suncokretom. Svake godine iznova suncokret raste. Kako je i sama kuća  ( na kojoj se prozor nalazi ) okružena poljima suncokreta.Vjerovatno je suncokret odlučio da doseli kod kuće. Baš pored prozora. Tek onako da uljepša njegov izgled. Kako je prozor unatoč vremenskim prilikama i neprilikama prkosio vremenu, tako je i suncokret bio njegov vjerni drug. Rijetki su prolaznici što tim putem hode.Oni koji prođu, ugledaju uvijek cvijetove suncokreta. Kuća u osami, prozor sve njene tajne zna i čuva. Ispredale se razne legende i priče o njenim ukućanima. I danas se te priče prepričavaju. Pričalo se tako o velikoj ljubavi dvoje mladih, koji se baš poput prozora i suncokreta inatiše roditeljima. Naime nitko nije vjerovao u njihovu ljubav osim njih.Tako su odlučili da pobjegnu od svojih kuća. Krenuli su u nepoznato, sa po...

U našoj, svijesti i podsvijesti postoje linije i boje, koje zajedno udružene čine fraktale! Razmišljajući o bojama i kako utiču na čovjeka sjetila sam se igre Čovječe ne ljuti se, a i onih drugih društvenih igara. Pitate se kakve veze ima društvena igra sa čovjekom i bojama? Logično je. Sam naziv igre i četiri boje.Ta igra i njoj slično-različite sad većinom prašinu skupljaju na nekom tavanu. Spavaju san dok ne završe u nekom muzeju kao posebni eksponati iz prošlosti. Kad tamo, neke nama daleke godine od sada, pa do nekada budu posjetiteliji muzeja sa pažnjom ili nepažnjom posmatrali vidjeće tek obično parče kartona, sa iscrtanim poljima, figuricama i kockicom. Njima će to predstavljati tek običnu igru. No promislite malo bolje ta igra je veoma poučna. Idemo ovako. Zamislite, (makar Vam dok čitate do zamišljanja nije) kako sjedite za stolom sa još tri osobe.Tako sjede četiri čovjeka. Jedan drži kockicu u ruci i kreće se sa igrom. Ko dobije veći broj prvi baca kockicu. Nakon toga igra...