Hartija, kao zvijezda vodlija

U pjesmama zapisana riječima, scenarist i režiser filmova. U ljudima tu oko nas postoji.
Sve manje je ima, mijenja oblik,boju ali je tu.Tu je ako bolje pogledaš, ako oslušneš i osjetiš?
Poput povjetarca, poput pera tu je.Vidim je iako mi se čini da iščezava a treba je biti sve više i više.
Pokreće ljude ,osmjeh na lice im izmami, ponekad i suze niz lice pusti.
Neki ka njoj idu, neki od nje bježe a neki, neki je traže.Traže već godinama, a tu je u njima samima.
Smjer u više pravaca, zvijezda vodilja naših koraka. U više oblika ,a jednakog značenja.
Skupljam u torbu na papirima. napisana zapažanja, tog dana u godini i svakog dana prije i poslije.
Pogađate riječ je o ljubavi! A taj dan, kad svi vole, kad svi jure i žure da nešto nađu i pronađu, da ljubav izjave i pokažu. Da je poput pečata poklonom osiguraju. Šta je sa danima prije i poslije tog dana?
Ti dani su kolotečina, navike u navici. Taj dan zaljubljenih sve je u crvenoj boji gdje god pođeš i dođeš. Srca, bonbonjere, stihovi i riječi, obećanja. Trenutci lagane iluzije, koja se u ponoć razbije jer poslije ponoći čarolija nestane.Volite, ne budite zaljubljeni,(zaluđeni).
Zapravo ne bih pisala o onima koji vole, oni vole pa vole. Na svoje načine, imaju svoje razloge.
Pišem o onima koji su sami u tami a svijetlost bi da gledaju samo onog nekog nemaju.
Skriveni od vremena u hladnim jutrima, toplim danima, samotnim noćima. Prašina na hartiji ljubavi.
Slova ne pišu jer, jer nemaju šta da kažu. Olovka srcem svojim ne piše, kad srce čovjeka samo je.
Olovka ne može da opiše kako je kad si sam. Riječi ne postoje da opišu i da slikama prenesu tu samoću. Sami sebi govore: Možda je tu negdje i doći će?
Pojaviće se iza ugla kad najmanje očekujem. I onda kažem: Nemam čarobni štapić, pa da čudom nekim učinim da nitko, ali baš nitko ne bude sam.
Još malo i taj dan poseban, zaljubljeni će gradom hoditi. Njima je lijepo i oni neće vidjeti, one koji su sami na svijetlu a žive u tami potrage. A nakon komercijalnih iluzija, zaljubljeni se na staro vraćaju
Zapravo važnost i poentu tog dana jedino kroz iluziju gledaju. A onu stvarnu  i ne poznaju.
Stvarna važnost tog dana je da svaki dan treba biti u okviru tog dana.
Probudite se ljudi, zavrtite krug vremena, oni koji vole neka dobro gledaju. Oni koji, onog nekog nemaju neka traže i ne odustaju. Ljubav je sve što nas okružuje, ona je prihvatanje ,bezuslovno.
One koje volite, volite onakve kakvi jesu, ne volite ono što ste naslikali u svom egu pa biste projektovali na tu osobu. Ne stvarajte od ljubavi zabludu. Nekad je jednostavno, nekad nije.
Lijepo je voljeti nekog, biti slobodan, a ne u ropstvu živjeti.
Ne pitajte one koji su sami, zašto su sami? Pustite ih, ako im već ne možete ili ne želite pomoći.
Pustite da svojim koracima idu. Znam da možemo promijeniti mnogo tog kad bi htjeli?
Pokrećem i okrećem projekt kao i obično i ne odustajem. Kad budete gradom išli, zagrljeni, zaljubljeni i nosili poklon onom nekom, hajde taj dan vas dvoje učinite dobro dijelo.
Pronađite nekog kog znate a da je sam i pokušajte pronaći još nekog ko je sam?! Upoznajte ih i možda se čudo desi?
Komplikovano je, ali izvedivo znam!
Poruka posta: Ljubav u nama, ljubav oko nas, kao pjesma, kao lijepa riječ, razumijevanje i trajanje!
Ovo je slika i prilika poruke i projekta. Kreativni rad, nastao od bonbonjere, dvije riječi veoma važne, dvoje zaljubljenih i prenosi poruku ne tako glasnu,ali veoma jasnu!
Do sljedeće priče:Pomozite nekom!Veliki pozdrav!