Komplikovana jednostavnost

Hladno je, hladno ove noći. Ruke su mi u džepovima starog kaputa.
Koji noćas samnom luta. Ulična svjetiljka sa sjenom od mjeseca. Stojim pored nje i pričam vam priču. Gledam prema prozoru,pored kojeg stoje čovjek i žena, u magli vremena.
Pitate se ko sam? Ja sam sakupljač uspomena.
Odsjaj svjetiljke u prozoru, ja sam u prolazu.
Sretnete me ponekad.
Hladno i sve hladnije postaje no pričaću vam dalje, izlaze iz zgrade dvoje, drže se za ruke.
To su taj isti čovjek i ista žena u magli vremena.
Grije ih ljubav u ovoj hladnoj noći.
Ključ u džepu mom stoji, on zna kad sam otišla,a ja,ja godine ne brojim. Putujem sama.
Došla sam ovdje da se podsjetim da na ovu adresu ne treba da se vratim. Znam da je sve isto i da se ništa promijenilo nije. Znam zato se ne vraćam.
Slušam tu djevojku i pitam se zašto to sve meni govori? Onda, kao da mi misli čita sama mi odgovori. Vaš zadatak je da zapišete moje riječi i da knjigu objavite. Uzimam papire i olovku, pritom se pitam kako ona zna da ih u torbi imam ja? Kako zna, da skupljam priče? Ne pitam dalje, već pišem svaku izgovorenu riječ. Slobodno pišite i moje ime ja se ne skrivam.
Ulica se nije promijenila nakon godina. Znate ne brojim godine, jer ne volim brojeve. Kad bi brojala onda bi znala kako vrijeme leti i sve propuštene prilike i neprilike bi kao podsjetnik stvarale ograničenja. Ne nosim sat, ne znam ni koliko je sati? Mene sunce i mjesec vode. Zora me budi, zvijezde uspavaju. Kofer, koji nosi jedina je imovina koju ima. Živi pod vedrim nebom i spava pod oblacima. Izrađuje unikatne radove i slike, tako skupi nešto novaca, za hranu i ponekad prespava u nekom od prenoćišta. Počinje da priča o njemu.Voljeli su se i zajedno gradili snove, u stvarnost ih pretvarali. A onda kako to inače i biva, nastavlja priču ona, prostor postane mali za dvoje a iste je veličine. Onda dođe vrijeme da neko spakuje kofere i ostavi prostor onom drugome.
Ona je bila ta koja je otišla. Nije lako odlučila, ali da je ostala sjena bi postala.
Za njega i mene nije bilo vrijeme, niti biti može. Kad sam krenula vidjela sam blagi osmjeh na njegovom licu, znala sam da je shvatio poruku moje odluke.
I idemo istim putem, jer živimo na istoj planeti ,samo su nam različiti pravci i smjerovi.
Nemam šta da ti dodam o  njemu i meni, mi pripadamo uspomeni. Bez drame i nježnih riječi a bilo je svega.Volim ga i dalje ali svakog od nas vrijeme na nove puteve šalje.On iznova voli, vidjeli ste i sami. Ja, ja putujem i vjerujem u novu ljubav, znam da će doći. Ne brojim dane, jer znaš da brojeve ne volim. Kad se pojavi neko, poseban prestaću da lutam, jer to će biti znak  koji će me dalje voditi ka nekom toplom domu i porodici.Vidite li onu kuću, na kraju ulice? Da, odgovorih! Sav prilog od knjige, prosljedite na tu adresu.Tu u toj kući žive djeca, koja nemaju svoj dom. Želim da budu srećna i da imaju sve što im treba. Pruža mi papir na kom piše adresa. Ne pitam, jer znam da ne voli pitanja ,baš kao ni brojeve.Vrijeme je da krenem dalje. Vidjećemo se nekad. I zapamti ovo je poruka koju ćeš napisati na kraju knjige:"Ljubav je tanana riječ, osjetljiva baš poput čovjeka. Ljubav je komplikovana jednostavnost!"
Ja sam u prolazu vremena, sakupljač uspomena, ti si hroničar. Zato smo se i sreli. Ja da pričam, ti da zapišeš. Dvoje mladih se vraća iz šetnje, drže se za ruke i vole se,vidi se.Vidjeh da joj nije lako, čak i suza se zaiskri u oku i krenu niz lice, ali se zaledi, valjda od hladnoće ove noći.?
Vidiš naša ljubav nije trajala, ona djevojka je za njega. Dobro je što  naša ljubav ima svoju priču i od nje knjiga će nastati, sreću djeci donijeti.Vidimo se. Niz ulicu laganim koracima, dok škripi snijeg pod nogama svoja lutanja nastavlja dalje, ta neobična djevojka.
Ja odlazim sa pregršt papira dalje, mislim u sebi i tiho kažem: "Hladno je ove noći, ne nije to od zime,već od hladnoće u ljudskim srcima, no uvijek ima zrno dobrote da ljude ugrije i led otopi!"
Da ljudi, vjerujte, ima još ljubavi!
Želim, onima koji vole, da vole i dalje. Onima koji su sami da ne budu sami. Onima koji lutaju da cilj pronađu! Onima koji ne znaju voljeti, želim da nauče!
Napravila sam kreativni rad, za sve koji vole i koji će voljeti!
Do sljedeće priče:Veliki pozdrav!

Primjedbe

  1. Preljepo napisano, kao uvjek :) srdačan pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  2. Poštovanje!Hvala Vam što čitate priče i na svakom komentaru.Podsjetim ljude,da ljubav postoji,da ima smisao.Niko ne treba biti sam.Ljubav je u nama i oko nas.Sve najbolje!

    OdgovoriIzbriši
  3. Izuzetna priča.
    Ljubav je čudo i sila vodilja.
    Srce koje si napravila je prekrasno,odgoara priči.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Gospodjo Snežana, Hvala Vam.Lijepo ste rekli šta je Ljubav.Covjek,bi trebao svaki dan da se podsjeti kako je lijepo voljeti.Voljeti porodicu,djecu,prirodu ljude i svijet oko nas.Veliki pozdrav!

      Izbriši
  4. Onima koji ne umeju da vole, kratak savet kako da lakše nauče: nije baš jednostavno, prilično je komplikovano, ali ponajviše jeste - vanvremeno...! ~ U tri reči: Jednostavna komplikovana vanvremenost. ?!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Gospodine,Petrusicu dobro ste rekli vanvremenost.Ljubav je jednostavna,čovjek je učini komplikovanom.Hvala Vam na komentaru.Pozdrav!

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

U skerletu od ljubavi

Zamisli