Škrinja, švelja i špajz

Jutro je polako provirivalo kroz guste krošnje drveća. Saga je vodila svoje nove prijatelje ka njenom domu. Ljudi postoji mogućnost da sretnemo vladara šuma. On ovdje boravi, u drvetu živi. Skriven od Sjenki i zvijeri. Ova šuma je njegov dom. Prilično je svojeglav. Ukoliko nas ne bude pustio nećemo stići na vrijeme. -Kako si ti uspjela proći? -Putovala sam po noći, moj ogrtač je u boji drveća. Nekako sam se prilagodila duhu šume. -Previše nas je da bi smo ostali neprimjećeni. - Znaš li, hoće li tražiti nešto od nas? -Zasigurno hoće. -Mi nemamo ništa vrijedno. -Nisi u pravu, imamo magičnu kocku.- Što je, priznaćeš od velike vrijednosti. - Dok je ekipa razmišljala kako izbjeći susret sa vladarom šume on je već bio osjetio da dolaze. -Ko se to usuđuje prolaziti mojim šumama? - Mi se usuđujemo, jer ne znamo da šuma ima posebnog vladara? -Znamo da pripada prirodi i tog vladara jedinog priznajemo i poštujemo. - Griješite, ja sam vladar ove a i drugih šuma u okolini. -Moj...

Gdje vode putevi znani, a gdje neznani? Vode nas na odredišta! Gdje se nalaze najljepše tajne i svjetovi neobični? U knjigama! Agir je još uvijek( po dobrom starom običaju) gunđao. Ostatak ekipe je razmišljao, o tome kako treba stići do knjige u kojoj se nalaze sve priče koje govore o beskraju. Laga je znala koordinate koje su joj njeni roditelji ostavili na parčetu papira. No jedan dio je bio otrgnut. Na njemu je bilo tačno upisano odredište. Došli su do jedne raskrsnice i trebalo je znati na koju stranu krenuti? -Da li lijevo ili desno?- upita Gospodar. - To vam ne bih znala reći. Vidite da nam nedostaje dio na kom je tačno odredište!? To nam svakako otežava dalje kretanje. -Šta ako, ni jedna strana nije ona kojom trebamo krenuti?- dobaci Sanjar. -Kako to misliš? - Lijevo ili desno, treću skretnicu ne vidim! -Upravo tako!- Trebamo pronaći treću skretnicu. - Suviše jednostavno izgleda.- Znamo da je knjiga strogo čuvana tajna. -Pričali su mi roditelji da vuk čuva ulaz u od...

Koliko su blizu daljine, koliko su blizine daleke? Putuju li snovi kroz prostor i vrijeme? Putuju, baš poput naših putnika. Gospodar Magične kocke, Neobični sanjar i Agir su krenuli put sljedeće karike, karike broj dva. Agir se još uvijek bunio onako za sebe prigovarajući često: Kako on ne vjeruje u cijelu priču oko kocke, stvarnosti i beskraja. No bez obzira na pobunu on je i dalje koračao stopu u stopu sa njima. Približili su se jednoj kući koja je bila izgrađena po najnovijoj arhitekturi. -Kad li Agir na nagovor pođe, Sanjaru mi ovu kariku nećemo uspjeti ubijediti da pođe sa nama!-reče Gospodar. - Ni ja sam ne bih napustio ovakav dom tek da krenem na put i pod vedrim nebom da stanujem. Kocka se iznova otvorila. Stgli smo na odredište.Ona nam to poručuje. Pokucali su na vrata. Vrata su se polako otvarala. Pred njima je stajala djevojka u haljini i sa mačom na leđima. Agir se već bio povukao iza ove dvojice i ćuti ne prigovara ništa. - Vidi ti našeg hrabrog Agira, prepa...

Tamo negdje u svijetu snova, nastala je priča ova. No, rekla bih da realnosti više sliči, jer liči odistinskoj priči. Postoji jedan prostor koji spaja dio stvarnosti i beskraja. Jedan čovjek sjedi u prostoriji pred njim kutija. Još ni sam ne zna kako je tu došao niti se sjeća puta kojim je prošao?! Otvara kutiju nalazi male kutije. Uzima jednu po jednu kutiju. Na svakoj kutiji je slika jedne osobe. Unutar se nalaze određeni podaci. Grad u kom žive, karakterne osobine, no nigdje ne piše njihovo ime. Bile su tu zapisane njihove vještine koje zajedno udružene cjelinu čine.  Pored kutije jedno pismo stoji, pečat je na njemu, spazio ga je u trenu. Pomisli u sebi neki zadatak pripada meni. Otvara kovertu i pismo čita.  Zašto se nalazi ovdje više se ne pita?! Odgovor mu dođe kroz pisane riječi, daleki put treba prijeći. U pismu je pisalo sve šta uraditi treba i da slijedi niz redoslijeda. Naime njegov zadatak je bio pronaći sve ljude koje je vidio na slikama i do...