Beskraj ptica

Gdje vode putevi znani, a gdje neznani? Vode nas na odredišta!
Gdje se nalaze najljepše tajne i svjetovi neobični? U knjigama!
Agir je još uvijek( po dobrom starom običaju) gunđao. Ostatak ekipe je razmišljao, o tome kako treba stići do knjige u kojoj se nalaze sve priče koje govore o beskraju.
Laga je znala koordinate koje su joj njeni roditelji ostavili na parčetu papira. No jedan dio je bio otrgnut. Na njemu je bilo tačno upisano odredište.
Došli su do jedne raskrsnice i trebalo je znati na koju stranu krenuti?
-Da li lijevo ili desno?- upita Gospodar.
- To vam ne bih znala reći. Vidite da nam nedostaje dio na kom je tačno odredište!? To nam svakako otežava dalje kretanje.
-Šta ako, ni jedna strana nije ona kojom trebamo krenuti?- dobaci Sanjar.
-Kako to misliš? - Lijevo ili desno, treću skretnicu ne vidim!
-Upravo tako!- Trebamo pronaći treću skretnicu.
- Suviše jednostavno izgleda.- Znamo da je knjiga strogo čuvana tajna.
-Pričali su mi roditelji da vuk čuva ulaz u odaju gdje je knjiga smještena.
-To je jedna velika biblioteka, i nije jednostavno među tolikim knjigama pronaći onu koju tražimo.
- Kažu da knjiga sama otvori stranice kad  njen čuvar dođe po nju.- Naime već vjekovima postoje Čuvari knjige beskraja. -Ona nema vlasnika, već ljudsko biće koje je čuva.
-Ona je beskrajna i svaki dan se u nju upisuju nove priče.
-Koliko li onda stranica ima?- Ta nitko je ne može onda ni ponijeti! Razmišljam logično.
- Agir bez tebe nam ne bi bilo ni upola zanimljivo. -Logično je to što kažeš. Broj stranica se ne mijenja. Uvijek je isti. - Sve priče su unutar nje. Potrebno je samo unijeti vijek koji tražiš.
-To se uradi tako što na početnoj stranici stoje svi vjekovi i godine. Kad čuvar otvori knjigu i ona prepozna glas svog čuvara otvara sve ono što joj kažeš.
- Nitko drugi (osim čuvara i zaštitnika) ne može otvoriti knjigu.  Čuvar knjige ima i svog zaštitnika.
-No više o tom kad stignemo do odaja gdje stanuje knjiga beskraja.
- Zato je najbolje da pozovemo pticu beskraja da nam pokaže treću skretnicu.
-Kako li je dozvati?
- Deling ju je vidio, on sigurno zna!?- Vrijeme je da pokaže kako je snalažljiv!?
- To gunđalo postaje gotovo neizdržljiv.
-Pusti ga, imamo važnijih stvari.
- Ima pravo, ja sam vidio pticu beskraja. Jednom dok sam čekao zoru na mom prozoru, ugledah cvijet neobičan i lijep. Iz pupoljka latice se otvaraju u svim bojama. Kad se sunce pojavi latice mijenjaju boju. Htjedoh ubrati taj cvijet i baš kad krenuh rukom da ga uberem začu pjev ptice. Povukoh ruku k sebi i ona mi sleti na prozor. Te mi kao što vam pripovjedah reče sve o vašem dolasku.
-Sam je nisam dozvao. To je sve što znam.
-Cvijet je ključan dio. -Trebamo sačekati zoru. I pronaći cvijet. Očigledno da je rijedak.
-Ne, tu treba biti nešto više. Taj cvijet je možda jedini.
-Očigledno. No kako da se vraćamo unazad do njegovog stana?
-To zaista ne možemo.
-U pravu si Agir!
-Konačno da i mene neko čuje.
-Pa takvo mudro razmišljanje za tebe je rijetkost. -I sam sam se u čudu našao.
- Dobro je vas dvojica, imamo važnijeg posla od sukoba karaktera.
- Pokušaj se sjetiti svih djelića tog jutra. Postoji nešto što si možda izostavio, a moglo bi nam pomoći?
- Prije nego si ugledao cvijet nešto si sigurno uradio.
- Ne znam... čekaj!
-Sad znam sjetio sam se. -Kad sam otvorio prozor odrecitovao sam jednu pjesmu.
- Naime dok sam bio u domu, često sam je slušao od jednog starog čovjeka.
-On je popravljao sve što je trebalo. Niz hodnik bi u rano jutro od zidove stihovi odzvanjali.
-Sve i da je nisam slušao zapamtio bih je!
- Pusti sjećanje, recituj pjesmu čovječe.
- U redu ide ovako:
 " U zemlji stvarnosti, potraži beskraj.
  Kad pupoljak cvijet postane u svim bojama kad zora osvane.
  Kad  cvijet sunce ugleda, boje mijenja.
  Pojaviće se beskraj ptica tog trena.
  Zadivljujuća je ljepota njena
  Ispričaće ti priče iz zemlje daleke, pokazaće ti puteve kroz planine i rijeke!
 Pojaviće se svakog vijeka u snovima jednog čovjeka.
 Čovjek taj će sačuvati stvarnost i beskraj.
 Putovaće sa ljudima i biti svjedok čudima.
Beskraj ptico dođi i kroz snove naše prođi.
Pokaži nam staze koje vode domu tvome.
Deling izgovori stihove, svanu zora, niče cvijet i ugleda sunce te promjeni boje.
Tog trena pojavi se beskraj ptica. Na njoj boje kao u latica cvijeta. I zaista zadivljujuće je lijepa.
Govor čovječji ona poznaje i sama tu moć ima. Te poželi dobro jutro svima.
U čudu su svi gledali kako ptica govori.
-Karike ste svi što stojite, u snovima tek postojite. Kako su snovi beskraju pripali vi ste u ovaj vijek kroz snove doputovali. Sanjar i gospodar vas vode domu mome. No prije svega do knjige trebate doći i zato ću vam pomoći. Putovaćete po noći da vas oči zvijeri vidjele ne bi. Vjerujte jedni drugima, no najviše sami sebi. Sleti beskraj ptica na rame Lagi i reče: Donesoh ti parče papira koje ti nedostaje, sad putovanje najteže postaje. Knjiga spava duboko sakrivena čuvaju je zvijeri i Vladar Sjena.
No, postoji neko što godinama od tebe je bio daleko. To je Saga sestra tvoja. Kad ste sasvim male bile nju su vile sakrile. Učila je, još dok je mala bila da je čuvar knjige o Beskraju. To samo rijetki znaju.
Ti ćeš knjigu otvoriti a ona će priču potražiti. Kad pronađete priču nastavićete putovanje, tvoja sestra će znati kako nastaviti do beskraja dalje.
Beskraj ptica raširi krila i odleti a cvijet se u pupoljak opet pretvori i nestade, kad dan nastade.
Ljudi idemo, prema ovom podatku koji nam je dala, ako putujemo po noći ujutro ćemo stići na odredište kod moje sestre Sage.
Po danu su ostali skriveni i išli su uzanim putevima kojim ljudi rijetko kroče. Kad je noć došla krenuli su put odredišta. Zvijeri i sjene su se nalazile na najskrovitijim mjestima. Znale su prepoznati ljude.
Laga je držala mač u rukama i bila je spremna da brani svoju ekipu. Osim nje nitko nije znao koristiti oružje. Tek je Agir imao samostrijel koji bijaše naslijedio od roditelja. Do putovanja je bio prekriven paučinom i bio je tek ukras na zidu njegove sobe. No ukoliko bi bilo potrebe bio je spreman da pomogne Lagi. Gusta šuma je bila najteža za prolaz, tu su zvijeri inače obitavale.
Svaki šum mogao je probuditi Sjene i zvijeri. Grančice su pucale pod nogama, a strah je bio prisutan.
Deling je imao izoštren sluh. I čuo je kako im se neko približava. Prošaputao  je: U zaklon, neko nam je blizu. Sakrili su se iza drveća. No Sanjar je nestao. Pokušavali su ga dozvati no nije se odazivao.
-Brzo ovamo, vidim ga! Naime pokušao se popeti na drvo, dok je zvijer stajala pred njim.
-Laga je krenula mačem ka zvijeri pokušavajući da je uplaši.
-Agir je uzeo samostrijel i stavio strijelu te je pokušavao pogoditi zvijer. Kako nije nikad rukovao sa njim, uspio je tek okrznuti zvijer.- Samim tim ju je još više razljutio.
U trenutku zvijeri su ih opkolile. I kao da to nije bilo dovoljno Vladar sjena je došao sa sjenama.
Sanjar se sjetio sna koji je sanjao i reče: Ne brinite neko će nas spasiti.
-Otkuda ti to znaš?
- Znam jer sam sanjao.
- Za koliko će stići pomoć, moliću lijepo?
-Ironično zboriš!- Ta nisam imao sat u snu, pa da znam kad će tačno stići!?
Bili su potpuno opkoljeni i spremni da se predaju.
- No Laga reče, nema predaje.-Tako je! -složi se Čuvar Magične kocke.
Odjednom se začu muzika i čuše se nečiji koraci.
-Jesam vam rekao neko dolazi da nam pomogne.
-Ili da nas uništi?
-Zvijeri i sjene se počeše povlačiti.
-Pred njima se pojavi biće u ogrtaču i sa kapuljačom na glavi. Okolo su bila još čudnija bića o kojima ni u knjigama nije pisalo.
-Dobrodošli u našu zemlju! -Kad je biće progovorilo, shvatili su da je riječ o ženskoj osobi.
-Kocka se otvorila, što je bio znak da je četvrta karika pred njima i da su je pronašli. Skinula je kapuljaču i vidjeli su da je to djevojka o kojoj je govorila Beskraj ptica!
-Moje ime je Saga i ja sam Lagina sestra.
-Njih dvije potrčaše jedna prema drugoj i zagrliše se.
-O ne opet hrpa emocija?! - dobaci gunđalo.
-Ako ovako nastavimo ,pa kad li ćemo stići do beskraja?
-Vidim putujete sa različitim karakterima?
- Onda sam ti Agir ja još jedna od onih koje će ti smetati?
- Ne poričem da ste izuzetno lijepi, moram priznati čak i ljepši od sestre!
-No vi ste za mene jedna karika koja nam je potrebna da bi ostvarili cilj našeg putovanja.
- Drago mi je da ste došli. Vrijeme je da vas odvedem na odmor a onda i do knjige Beskraja.
Dan je već bio kad su karike krenule put Saginog doma. O njenom domu i knjizi Beskraja, u sljedećem nastavku priče!
Ovo je treći dio priče o Neobičnom sanjaru!
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Kad se ljubav igra žmirke

Zvijezdana djevojka