Pišem ti

Pisma i satovi. Vraćaju u poršlost i motaju vrijeme.

Sama sam, ne vjerujem u priče ljudi koji mi govore da se može izaći vani. 

Ostajem zarobljenik zidova. 

Bolje i to nego da budem zarobljenik onih koji nam govore šta da radimo.

Tome ne mogu pripadati. 

Jer ja nigdje ne pripadam. Ja živim po mom.

I nije to uvijek na moju stranu, često puta je na njihovu stranu.

Ovdje gdje sam ja, tu ti je više biti gladan i žedan, nego sit.

Kad mi tako dođe da sam gladna ja čitam pisma i pomjeram kazaljke na satovima. 

Zavaram glad bar neko vrijeme.

U nekim pismima, pronašla sam fotografije. 

Nema me ni na jednoj od njih.

Neke ljude imam osjećaj da znam, neke nisam srela u životu.

Mada, vjerujem da ću h sresti.

Ovdje se igraju sa našim umovima.

Nekad ne znam jesam li ja ta koja upravlja sa danima ili to prikriveni čine oni.

Nemam ožiljke vidljive vašem oku, duboko su oni u meni.

Kuća u kojoj živim, njeni zidovi liče na postere mog života. 

To su tapete koje mjenjam svaki mjesec. 

Kad ih skinem, urolam ih i slažem u kutije.

Ne smijem misliti o tome šta je izvan ovih zidova. 

Osjete sve misli. 

Ako vide strah, upao si u njihovu mrežu.

Ja sam neko kog odavno žele zarobiti. 

Izmjeniti moje misli i sjećanja. 

Pretvoriti me u robota koji bespogovorno ispunjava njihove zadatke.

Zato ti pišem sve ovo.

Ne predaj se. Istraj, koliko možeš. Znam da si drugačiji od mene.

Ja sam sama u svemu ovom. Ti nisi, imaš ljude koji te trebaju.

Ali prvo trebaš i sam sebi.

Da bi opstao ne izlazi vani.

Čitaj pisma, pomjeraj satove i kazaljke.

Listaj fotografije, nije važno znaš li ljude na njima. 

Važno je da sačuvaš čovjeka u sebi.

Nekad, danima znam ne pričati sa ljudima.

Nema ih ovdje.

Jedino sa tobom razgovaram pismima.

Ako nas otkriju znaće da sam ja ta koja ti pomaže.

Ne brini zbog toga.

Znaju oni da ja znam više.

Neće se usuditi da te povrjede.

Reći će ti da sam njihova. 

Ne vjeruj im ni slovo, a tek riječ.

Ja sam im smetnja, neko ko ima snagu da ih gleda u oči a da ne pokaže strah.

Ne znam koji je dan otkako čitam tvoja pisma.

Ne gubim pojam o vremenu, ali motam filmove kao vrijeme.

Čuvaj se tamo.

Ja te čuvam ovdje.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay